DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 56 <-- 56 --> PDF |
na terenu razlučiti i obilježiti prema njihovoj pripadnosti etatu, odnosno prema intenzitetu smolarenja. U III deblj. razredu potrebno je samo ustanoviti broj (postotak) stabala, koja se kao proredni materijal treba smolariti »na mrivo«. Uređajnim elaboratom potrebno je također predvidjeti mjere, koje treba poduzeti u slučaju, ako se stabla, nakon što budu potpuno ismolarena, ne isplati sjeći. To se lako može dogoditi na udaljenim i nepristupačnim predjelima. Ostavljanje ovakvih stabala u sastojini, ako je drvni fond u približno normalnom stanju, smetao bi daljnjoj obnovi sastojine, te bi to dovodilo u pitanje potrajnost smolarenja. Već se sada nazrijeva, da bi ovo u pojedinim slučajevima moglo pretstavljati ozbiljan problem. Može se preporučiti, da se u ovakvim slučajevima, naročito gdje je borova drvna masa malo vrijedna (uglavnom ogrev), a iznošenje i izvoz su vrlo skupi, vrši na pr. suha destilacija drveta u pokretnim pećima, kojom će se prilikom dobivati lako i teško katransko ulje, katran i retortni ugljen, ili moguće kakva druga podesna i rentabilna eksploatacija. Ako, međutim, nije moguće vršiti nikakvu eksploataciju, tada bi ovakva stabla trebalo okljaštriti, da ne smetaju obnovi i razvoju ostalih stabala. 8. Bonitet stojbine Pod bonitetom stojbine smatram zajedničko djelovanje klime, zemljišta, položaja i biocenoze, uz neki određeni način gospodarenja. Glavni indikator boniteta stojbine kod jednodobnih sastojina jest srednja sastojinska visina izražena kao funkcija starosti sastojine, a kod prebornih šuma srednja visina stabala nekoliko najjačih debljinskih razreda kao funkcija njihovog prečnika. Sve borove sastojine u Dalmaciji, koje se mogu smolariti, trebalo bi razvrstati na 3—5 bonitetnih razreda. U tu svrhu bilo bi potrebno, u smislu predloga Kosonogov a (7), za cijelu Dalmaciju, za sve vrste borova, izraditi jedinstvene bonitetno-visinske krivulje. Kod prebornih šuma kao pokazivač boniteta može da posluži i vrijeme prelaza (10), odnosno širina najjačih debljinskih razreda jednakog vremena zadržavanja. Ako bi kao jedini indikator boniteta bila širina najjačih debljinskih razreda jednakog vremena zadržavanja, tada bi za cijelu Dalmaciju treblo ustanoviti granične širine najjačih debljinskih razreda jednakog vremena zadržavanja za pojedine stajbinske bonitete. Smatram, da se pri tom, ustanovljenje tih graničnih širina najjačih debljinskih razreda ne bi smjelo vršiti na principu jednakih apsolutnih razlika u rasponima graničnih širina svakog pojedinog debljinskog razreda, nego na principu jednakih procentualnih razlika. Na pr., ako bi ši-rina VII. debljinskog razreda (po Feketeu) na najboljim stojbinama iznosila 7 cm, a na najslabijim stojbinama 3,6 cm, tada uz primjenu 5 bonitetnih razreda ovu razliku u rasponima (7 — 3,5 cm) ne bi se smjelo razdijeliti na pet jednakih dijelova (0,7 cm), nego bi povećanje širina debljinskih razreda trebalo biti proporcionalno od najnižeg prema najvišem za cea 15%, t. j . petom stojbinskom razredu pripale bi širine debljinskih razreda od 3,6 — 4,0 cm, četvrtom bonitetu širine debljinskih razreda od 4,1 — 4,6 cm, trećem od 4,7 — 5,3 cm, drugom od 5,4 — 6,1 cm, a prvom stojbinskom bonitetu bi pripale širine debljinskih razreda od 6,2 — 7,0 cm. Dakle, povećavanje širina debljinskih razreda od petog boniteta do prvog boniteta ne bi bilo stalno za 0,7 cm, nego bi raspon V. deblj. razreda iznosio 0,5 cm, a I. deblj. razreda 0,9 cm. |