DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 57 <-- 57 --> PDF |
Za svaki stojbinski bonitet treba ustanoviti uravnoteženu (normalnu) drvnu zalihu i uravnoteženi broj stabala, te visinu ophodnje (sječnu zrelost) i taksacionu granicu. Sastojine na vrlo lošem stojbinskom bonitetu ne bi se smjelo smolariti. Ovdje, uglavnom, dolaze u obzir sastojine na strmim južnim stranama, gdje, je tlo kamenito i plitko (nepovoljno ušlojeno). U sastojinama na ovakvim tlima i položajima, mortalitet stabala je dosta velik, naročito u godinama, kada iza toplog ranog proljeća jako zahladi (kasni mrazevi), što je dosta čest slučaj. Takvo srazmjerno dosta veliko sušenje stabala bilo je u 1956. godini, kojemu je vjerojatno dosta pomogla i velika suša u 1955. godini. Na navedenim položajima i tlima, naročito se je mnogo posušio stabala mlađih od 10 godina. Smatram, da se na ovakvim stojbinama, radi potrebnog opreza, ne bi smjelo smolariti, a eventualno bi se mogao smolariti »na mrtvo« samo izvjestan postotak stabala prije njihove sječe, ako je podmladak dobar i ima ga dovoljno. Trebalo bi ustanoviti, koji najvažniji faktori znatno utječu na mortalitet stabala, i u kakvom odnosu prema njemu stoji smolarenje na raznim stojbinama i u raznim uvjetima. Bez podataka-tvrditi, da je smolarenje jedan od načina uništavanja borovih šuma na kršu, nije razumno, ali isto tako nije razumno, da se smolarenje na kršu ne vrši sa potrebnim oprezom. Nesumnjivo je, da sve borove šume, koje se iz gospodarskih razloga sijeku, treba prije sječe smolariti. To smolarenje, međutim, svakako treba uskladiti sa svima zahtjevima potrajnosti šume i potrajnosti smolarenja. Na proučavanju tih zahtjeva i na njihovom osiguranju kod nas do sada nije ništa učinjeno. U sastojinama na slabijim bonitetima (3—5) ne bi se smjelo smolariti sva stabla, koja su zrela za smolarenje. Neki izvjesni postotak stabala trebalo bi izostaviti od smolarenja. Smatram, da se u prebornim šumama na slabijim stojbinama ne bi smjelo smolariti oko 10—15% stabala zrelih za smolarenje. U jednodobnim sastojinama na slabijim bonitetima, do naplodnog sjeka ne bi se smjelo smolariti oko 25% stabala (najmanje 60 stabala VI. dobnog razreda), koja bi se samo dijelom mogla smolariti iza naplodnog sijeka ne bi se smjelo smolariti oko 25% stabala (najnmanje 60 stai podmlatku. Ovo bi svakako morala biti sigurnosna zaštita sastojina na lošim bonitetima, gdje je njihovo pomlađivanje dosta slabo i nesigurno. Već je istaknuto, da je na slabijim tlima, koja se nalaze na višim položajima ,smanjena mogućnost za normalno preborno gospodarenje. Radi povećanih zahtjeva stabala na svjetlosti na slabijim tlima, koja se nalaze na višim položajima, tanja odnosno niža stabla (tanji debljinski razredi) srazmjerno su slabo zastupana. Ovo se očituje u strukturi ovih prebornih šuma. Na ovakvim tlima i položajima ne može se ostvariti idealna vertikalna izgradnja preborne šume. Održavanju prebornog oblika ovih šuma treba posvetiti veliku pažnju. Osnovni je zadatak da se prilikom sječe stabala stvaraju što povoljniji uvjeti za pomlađivanje ovih šuma, te za održavanje i razvoj mladika. Za vrste drveća sa velikim zahtjevima na svjetlosti, kao što je bor, u ovim slučajevima treba primjenjivati sječe na okruge (9). Veličina pojedinih okruga mora biti ovisna o visini borovih stabala. Najpovoljnije je, ako bi promjer okruga bio oko 2—3 visine najviših susjednih borovih stabala. Ako bi okruži bili veći, tada bi u njihovoj |