DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 60     <-- 60 -->        PDF

5—8 puta, sve dok dubina bjeljenice ne bude oko 10—12 mm. Godišnja
visina bjeljenice prosječno iznosi 35 cm. Kroz 7 godina bjeljenica se treba
da digne za cea 220—240 cm, dočim se originalna francuska bjeljenica za
4 godine digne za 3 metra. I sama tehnika zarezivanja u Dalmaciji je drugačija
nego kod originalne francuske metode.


Kod smolarenja »na živo«, na svakom stablu se postavi obično 1—2
bjeljenice, koje obuhvaćaju najviše 15% opsega debla, tako, da se smolarenje
može vršiti 4 uzastopna turnusa. Na pr., ako je prsni promjer stabla
25 cm, tada 15% njegovog opsega iznosi 11 cm, t. j . na to se stablo može
postaviti samo jedna bjeljenica, čija je širina 8—9 cm, — a ako je prsni
promjer 45 cm, tada 15% njegova opsega iznosi 21 cm, te se na to stablo
mogu postaviti dvije bjeljenice iste širine. Kod stabala, čije deblo ima
dovoljnu visinu, smolarenje ukupno traje (7 x 4) + 3 = 31 godinu, a ako
stablo nema dovoljne visine, tada obično smolarenje traje (6 x 4) + 3 =
27 godina.


Kod smolarenja »na mrtvo«, na svakom se stablu postavi onoliko bjeljenica,
koliko ih može stati (do 65% opsega debla), tako, da između bjeljenica
ostane oko 6—L cm kore. Nakon 6—7 godina stablo je ismolareno.


Kod smolarenja »na živo — na mrtvo« odnosno »na mrtvo — na živo«
ukupna širina svih bjeljenica zajedno varira od 15—30% opsega debla.
Kod stabala, koja će se smolariti 2 turnusa, ukupna širina svih bjeljenica
zajedno treba da iznosi oko 30% opsega debla. Tako na pr., na stabla promjera
25 cm treba postaviti 2 bjeljenice, na stabla promjera preko 30 cm
treba postaviti 3 bjeljenice, a od 45 cm promjera 4 bjeljenice. Kod stabala,
koja treba smolariti tri turnusa, ukupna širina svih bjeljenica treba da
iznosi do 20% opsega debla. Na pr., kod stabla preko 30 cm treba postaviti
2 bjeljenice, a kod stabala preko 45 cm treba postaviti 3 bjeljenice.


Na području šumarije Hvar i Makarska vrše se pokusi stimuliranog
smolarenja na francuskim bjeljenicama i američkim polubjeljenicama (8)
sa 40—50% sumpornom kiselinom. U mnogim naprednim zemljama (SAD,
Francuskoj i dr.) već odavna je uvedeno ovakovo stimulirano smolarenje.
Kod nas se u industrijskom smolarenju već uvodi u Srbiji i u Dalmaciji,
a pokusi se vrše i u Bosni, te u Makedoniji (12). Uz primjenu ovog načina
smolarenja, jedan radnik može smolariti veći broj stabala, nego kod obične
francuske metode bez stimulacije, jer se zarezivanje obično vrši svakih
7—15 dana, uslijed čega proizvodnja smole postaje jeftinija. Kod američke
polubjeljenice zarezuje se samo kora.


Iz dosadašnjih još nepotpunih rezultata i iskustava iz pokusa stimuliranog
smolarenja sa sumpornom kiselinom može se zaključiti slijedeće:


a) da jedan radnik u toku jedne sezone uz upotrebu stimulatora može
proizvesti više smole, nego kod modificirane francuske metode bez stimulatora,
jer može raditi na više stabala;


b) da je prinos smole veći, ako je zarezivanje češće, te je potrebno, da
se zarezivanje i prskanje vrši svakih 6—7 dana, da bi prinos smole po
bjeljenici bio približno isti, kao kod modificirane francuske metode bez
stimulacije;


c) da je rad sa francuskim nožem (apšo-om) brži i lakši od rada američkim
nožem, a nema naročite razlike u prinosima smole, ako se u oba
slučaja upotrebljava sumporna kiselina kao stimulator;