DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 60 <-- 60 --> PDF |
5—8 puta, sve dok dubina bjeljenice ne bude oko 10—12 mm. Godišnja visina bjeljenice prosječno iznosi 35 cm. Kroz 7 godina bjeljenica se treba da digne za cea 220—240 cm, dočim se originalna francuska bjeljenica za 4 godine digne za 3 metra. I sama tehnika zarezivanja u Dalmaciji je drugačija nego kod originalne francuske metode. Kod smolarenja »na živo«, na svakom stablu se postavi obično 1—2 bjeljenice, koje obuhvaćaju najviše 15% opsega debla, tako, da se smolarenje može vršiti 4 uzastopna turnusa. Na pr., ako je prsni promjer stabla 25 cm, tada 15% njegovog opsega iznosi 11 cm, t. j . na to se stablo može postaviti samo jedna bjeljenica, čija je širina 8—9 cm, — a ako je prsni promjer 45 cm, tada 15% njegova opsega iznosi 21 cm, te se na to stablo mogu postaviti dvije bjeljenice iste širine. Kod stabala, čije deblo ima dovoljnu visinu, smolarenje ukupno traje (7 x 4) + 3 = 31 godinu, a ako stablo nema dovoljne visine, tada obično smolarenje traje (6 x 4) + 3 = 27 godina. Kod smolarenja »na mrtvo«, na svakom se stablu postavi onoliko bjeljenica, koliko ih može stati (do 65% opsega debla), tako, da između bjeljenica ostane oko 6—L cm kore. Nakon 6—7 godina stablo je ismolareno. Kod smolarenja »na živo — na mrtvo« odnosno »na mrtvo — na živo« ukupna širina svih bjeljenica zajedno varira od 15—30% opsega debla. Kod stabala, koja će se smolariti 2 turnusa, ukupna širina svih bjeljenica zajedno treba da iznosi oko 30% opsega debla. Tako na pr., na stabla promjera 25 cm treba postaviti 2 bjeljenice, na stabla promjera preko 30 cm treba postaviti 3 bjeljenice, a od 45 cm promjera 4 bjeljenice. Kod stabala, koja treba smolariti tri turnusa, ukupna širina svih bjeljenica treba da iznosi do 20% opsega debla. Na pr., kod stabla preko 30 cm treba postaviti 2 bjeljenice, a kod stabala preko 45 cm treba postaviti 3 bjeljenice. Na području šumarije Hvar i Makarska vrše se pokusi stimuliranog smolarenja na francuskim bjeljenicama i američkim polubjeljenicama (8) sa 40—50% sumpornom kiselinom. U mnogim naprednim zemljama (SAD, Francuskoj i dr.) već odavna je uvedeno ovakovo stimulirano smolarenje. Kod nas se u industrijskom smolarenju već uvodi u Srbiji i u Dalmaciji, a pokusi se vrše i u Bosni, te u Makedoniji (12). Uz primjenu ovog načina smolarenja, jedan radnik može smolariti veći broj stabala, nego kod obične francuske metode bez stimulacije, jer se zarezivanje obično vrši svakih 7—15 dana, uslijed čega proizvodnja smole postaje jeftinija. Kod američke polubjeljenice zarezuje se samo kora. Iz dosadašnjih još nepotpunih rezultata i iskustava iz pokusa stimuliranog smolarenja sa sumpornom kiselinom može se zaključiti slijedeće: a) da jedan radnik u toku jedne sezone uz upotrebu stimulatora može proizvesti više smole, nego kod modificirane francuske metode bez stimulatora, jer može raditi na više stabala; b) da je prinos smole veći, ako je zarezivanje češće, te je potrebno, da se zarezivanje i prskanje vrši svakih 6—7 dana, da bi prinos smole po bjeljenici bio približno isti, kao kod modificirane francuske metode bez stimulacije; c) da je rad sa francuskim nožem (apšo-om) brži i lakši od rada američkim nožem, a nema naročite razlike u prinosima smole, ako se u oba slučaja upotrebljava sumporna kiselina kao stimulator; |