DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 61 <-- 61 --> PDF |
d) da sumporna kiselina prejake koncentracije (50%) za vrijeme ljeta štetno djeluje na ranu i rub rane, te je potrebno, da se za vrijeme vrućih dana upotrebljava sumporna kiselina slabije koncentracije (30—40%), naročito kod dugoročnog smolarenja; e) da ukupna godišnja visina bjeljenice kod stimuliranog smolarenja treba da iznosi oko 30 cm, t. j . treba da bude približno jednaka kao i kod nestimuliranog smolarenja modificiranom francuskom metodom, a ne manja, jer se u protivnom prinos smole smanjuje; f) da uz primjenu ovakve godišnje visine bjeljenice turnus smolarenja odnosno ophodnjica iznosi 8 godina, t. j . isto kao i kod nestimuliranog smolarenja uz primjenu sadašnje modificirane francuske metode, i g) da je za dobivanje potpunih i za praksu uporabivih rezultata potrebno i dalje vršiti opite, što treba da je zadatak šumarskog instituta. Do sličnih podataka u pogledu stimuliranog smolarenja sa sumpornom kiselinom došao je i P e j o s k i, osim podataka pod toč. c) i f) (12). Općenito vrijedi pravilo, da je bolja ona metoda smolarenja, koja ne ugrožava opstanak smolarenih stabala, a po 1 ha uz iste troškove može trajno davati više smole, odnosno uz smanjene troškove može davati istu količinu smole. Ako pokusi i daljnja praksa definitivno pokažu, da je korisno uvesti u industrijsko smolarenje novu metodu stimuliranog smolarenja sa sumpornom kiselinom, tada će dugoročna osnova smolarenja, izrađena na prednjim principima, potpuno odgovarati svojoj namjeni. Prosječni godišnji prinos smole po stablu, i broj godina koliko se svako pojedino stablo može smolariti, ovise ne samo o vrsti bora, o individualnim osobinama svakog pojedinog stabla i drugim već navedenim uvjetima, nego također ovise: — o duljini godišnje sezone smolarenja, t. j . o početku i završetku zarezivanja, uz napomenu, da smanjivanje prinosa smole ne ide proporcionalno sa skraćivanjem sezone smolarenja, nego dosta naglije; * — o broju i redovitosti zarezivanja, s tim, da treba vršiti zarezivanje svaki treći dan, a može se vršiti i svaki drugi dan (što jedan mali broj radnika često i čini), a osim toga je potrebno, da se zarezivanje za vrijeme ljeta vrši predvečer, a skupljanje smole što češće i to ujutro ; — za vrijeme hladnijih dana zarezivanje treba vršiti rano ujutro, a skupljanje smole navečer; — o ispravnosti zarezivanja, odnosno o ispravnoj širini bjeljenice i debljini odrezaneog ivera, (jer je s tim u vezi broj zareza, koji se može na istom mjestu bjeljenice obnoviti), te o pravilnom vođenju bjeljenice uzduž osovine debla; — o glatkoći reza, koja najviše ovisi o oštrini noža i vještini radnika; — o pravilnom postavljanju pomoćnih slivnika (ivera), koji sprečavaju, da smola na nagnutim stablima ne curi mimo lončića; te — o ambalaži, rukovanju i uskladištenju smole, odnosno o hlapljenju i drugim gubicima, koji nastaju. Dobri smolarski radnici, uz primjenu iste metode rada, postižu prosječno 50% veći prinos smole po 1 stablu, od slabih i neurednih radnika, a osim toga manje oštećuju stabla, uslijed čega se ta stabla može smolariti veći hroj godina. Stoga, jedan od glavnih zadataka mora biti da se radnike na smolarenju ustali, i da ih se za taj rad izuči. Jedan od prvih uslova za 227 |