DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 69 <-- 69 --> PDF |
vine (gdje je i Austrija kao izričito izvozna zemlja naročito interesirana). Put ka evropskoj integraciji išao je preko OEEC (Org. za evrop. ekonomsku saradnju), Evropsku platnu uniju, GATT (General Agreement of Tarifs and Trade) i Mcntanu uniju pa do Evropske privredne zajednice (EPŽ) koja obuhvaća Beneluksdržave. Francusku, Italiju i Njemačku. Druge OEEC-zemlje (pa i Austrija) treba da stvore sa Evropskom privrednom zajednicom Zonu slobodne trgovine. U EPZ postepeno bi bile dokinute carine i ograničavanja uvoznih i izvoznih kontingenata, ali bi bila utvrđena zajednička carinska tarifa prema ostalim zemljama. Među EPZ i ostalim zemljama u Zoni slobodne trgovine ipak treba da postoji carinska sloboda, pa ove zadnje mogu zadržati svoje nacionalne carinske sisteme. EPZ teži da uskladi privrednu, stambenu i socijalnu politiku i da stvori jednake uvjete takmičenja prilagođene troškovima izradbe i porezima. Već smo o tom govorili, da je sadašnja potrošnja drva uslijed veće potrebe i povoljne konjunkture veoma živa, ali ipak pokazuje tendenciju padanja. A kako će biti tek kad konjunktura splasne i građevna djelatnost pane na normalu? Ma da je to mučno pitanje, ono se mora postaviti želimo li stvoriti sliku o razvitku šumarstva i poduzeti potrebne mjere na dugi rok. Ne smijemo zanemariti dvije suprotne razvojne tendencije koje zaoštruju situaciju, ma da su suprotnog smjera: s jedne strane neviđeno naprezanje da se digne proizvodnja drva u svim šumskim područjima koja utječu na srednjeevropsko drvarsko tržište, a na drugoj nesumnjivo padajuća tendencija utroška prirodnog drva i ogrevnog, i nesigurnost da će upotreba drva kao industrijske sirovine moći začepiti tu rupu. Nije li to razvitak koji nas obavezuje na pažljivo ispitivanje uslova i opravdava stvaranje odgovarajućeg odbora eksperata. Sada se postavlja pitanje, šta da u toj situaciji radi šumarstvo? U agrarnoj se politici u tom slučaju djeluje u dva pravca: smanjivanjem proizvodnje s jedne i nastojanjem da se raznim sredstvima povisi potrošnja s druge strane. U šumarskoj politici mogu se doduše utvrditi neke paralele, ali tu u suštini vrijede druga pravila igre. Da li mi možemo ograničiti produkciju? Tekuću proizvodnju svakako ne možemo. Isto tako ni budući višak proizvodnje uslijed sadašnjeg vala pošumljavanja ne ćemo moći spriječiti bar budućih decenija. Kasnije će se ionako morati pronaći nova područja upotrebe, ukoliko se ne pobrine za ujednačenje sam porast stanovništva. Izraz »tržno usklađena šumoprivreda« lijepo zvuči. Ali nažalost mi ne znamo da li će to gospodarenje koje je orijentirano na današnje stanje tržišta biti »tržno usklađeno « u doba zrelosti sadašnjih mladih sastojina, dakle nakon 60—100 godina. Te su prognoze nesigurne, da bi se iz njih mogli izvesti pouzdani zaključci. Da li da sada sve picetiramo ili duglasiramo, jer bukva momentano nema prođe? Ne bi li se moglo dogoditi da nakon 50 godina ne bude važan volumen drva, nego njegova specifična težina i da bukvi opet poraste vrijednost? Tako rezonira i dr. Kostle r u svojoj knjizi o uzgajanju šuma. Tu on navodi primjere, kako se 1800. g. nije mogla predvidjeti potreba rudničkog drva i željezničkih podvlaka, da se 1850. g. nije ni sanjalo o tolikom porastu drvarske industrije i da se još 1900. g. nije mogla predvidjeti potreba drva za industrijsku preradu. Prirodnom drvetu treba spasti područja upotrebe gdje nisu beznadno izgubljena t. j . gdje ih nije još istisnuo čelik, laki metali, beton i staklo. Ali nije probitačno uočavati samo prednosti, nego i mane drveta. Kad postoje bolji materijali od drveta, ono ne će moći izdržati konkurenciju. Materijali koji izađu iz upotrebe moraju tražiti nova tržišta i nova poručja primjene. Ne smijemo zaboraviti i na napredovanje nerazvijenih zemalja u kojima je sadašnja potreba u drvu minimalna. Kad Crnci počnu tražiti više papir, mnogo će se toga izmijeniti. Međutim, ima čitavih oblasti iz kojih je uklonjeno prirodno drvo, a da to nije ko risno potrošačima. Nama se čini da je te žište problema u istraživačkom ra du i to s obzirom na upotrebu drva i kao prirodnog drveta i kao industrijske sirovi ne. Mi trebamo bolje i jeftinije drvene konstrukcije za gradnje, usavršavanje dr venih podova najrazličitijih vrsta, ploča iverica, vlaknatica i šperovanog drva, iz radbe pokućstva i t. d. Treba nam uspje šnija zaštita od raznih opasnosti koje ugro žavaju prirodno drvo i si. Veoma je opsežan istraživački program o upotrebi drva kao sirovine u drvarskoj prerađivačkoj industriji. Tu se ne radi samo o tom da «se tradicionalne upotrebne mogućnosti održe i da se postupak modernizira, nego i da se pronađu nova područja primjene. To i jest životno pitanje šumarstva u budućnosti. Istraživačka djelatnost u šumarstvu i drvarskoj industriji ne da se vi- še odlagati. U šumarska istraživanja koja su u vezi sa provobitnom proizvodnjom drveta investirano je mnogo, a u istraživanje proizvoda, drveta, tu je naprotiv uloženo 235 i |