DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 75     <-- 75 -->        PDF

Pozitivna je strana švedskog šumarstva
veliko i neiscrpljivo iskorišćavaraje šuma.
Uslijed primjene kompleksa gospodarskih
mjera pri sječama, ne dolazi do izmjene
četinara lišćarima. Na posječenim površinama
šuma se blagovremeno obnavlja na
relativno malim nepošumljenim površina


DRUŠTVENE VIJESTI


ZAKLJUČCI
donijeti na I. Saveznom Savjetovanju za
Zaštitu šuma, održanom 24.—26. III. 1959.
u Zagrebu*


*Ovi zaključci nisu još definitivno redigirani,
no radi aktuelnosti donosimo ih u
ovom obliku.


Osnovni problem šumske privrede danas
predstavlja disproporcija između proizvodnje
drvne mase i potrošnje drveta. Uz današnju
produktivnu sposobnost naših šuma
i prirast, sve smo manje u mogućnosti
da podmirujemo potrebe na drvetu, koje su
u stalnom porastu. Problemi koji postoje u
šumskoj privredi izviru iz lošeg stanja šumskog
fonda, nepovoljne strukture i niskog
prirasta naših šuma. Činjenica, da nam je
šumski fond pao na gotovo 50°/o, a prirast
iznaša tek jednu trećinu veličine koju je
uz optimalne ekološke prilike moguće postići,
upućuju nas na poduzimanje radikalnih
mjera za pobolj´šanje stanja naših šuma,
povećanja njihove vrijednosti i prirasta.
Tehničke, ekonomske i organizacione mjere,
koje se za postizanje toga cilja moraju primijeniti,
uključuju primjenu savremenih
metoda i sredstava, koje će značiti preorijentaciju
dosadanjeg gospodarenja šumama.
Bez tih mjera bio bi ozbiljno ugrožen
razvoj naše drvne industrije i građevinarstva,
potrošnja drva sve više ograničena i
izvoz smanjen. Pored toga velike površine
degradiranih šuma i ogoljelog šumskog zemljišta
otvorile su put stvaranju erozije,
koja je postala jedan od najtežh privrednih
problema naše zemlje. O zaštitnoj
funkciji šuma, o njenoj ulozi u klimatologiji,
hidrologiji zemlje, ulozi koja je od neocjenjive
važnosti za zdravlje ljudi, njihov
privredni progres može se govoriti samo
onda ako šumski fond ima određenu veličinu.


Stoga je čuvanje dosadanjeg šumskog
fonda, povećanje vrijednosti naših šuma i
prirasta mjenianjem dosad nepovoljne
strukture i osvajanjem novih površina, te
podizanjem šuma brzorastućih vrsta, u in-


ma. Poklanja se pažnja i trajnosti drva koje
se rabi u gospodarstvu (antiseptiranje,
bojadisanje). Šumarska se nauka uvelike
propagira u školama i u narodu, a dobro
je organizirano obrazovanje nižih i srednjih
šumarskih kadrova. D. K.


teresu naše industrije, poljoprivrede i privrede
naše zemlje u cjelini.


No kao što je lošem stanju naših šuma
pridonijelo nekontrolirano djelovanje biotskih
i abiotskih faktora u prošlosti, tako
danas a i u budućnosti nećemo moći ostvariti
ciljeve naše privredne politike na području
šumarstva ukoliko ne budemo spremni
da štetno djelovanje prije navedenih
faktora ne ograničimo odnosno ne svedemo
na podnošljivu mjeru.


Prema aproksimativnim podacima godišnji
gubici uslijed šteta svih vrsta u našim
šumama predstavljaju sumu koja je jednaka
cijeni godišnje brutto posječene drvne
mase na panju. Ta suma u 1957. godini iznosila
je oko 13 milijardi dinara. Da su
štete zauzele ovako velike razmjere i da
šumska privreda Jugoslavije trpi iz godine
u godinu ovako velike materijalne i financijske
gubitke uzrok je i nepostojanje organizirane
službe zaštite šuma u sklopu šumarske
službe.


Obzirom na relativno dugi biološko-proizvodni
proces u šumarstvu poslovi osiguranja
nesmetanog procesa proizvodnje, t. j .
zaštita šuma su veoma važna komponenta
i garancija povećanja produktivnosti šuma,
očuvanje šumskog fonda, njegove trajnosti
i osiguranja zaštitne funkcije šuma.


Služba zaštite šuma u na j tješnjoj je vezi
sa ostalim djelatnostima šum. proizvodnje
sa uzgojem, uređivanjem i iskorištavanjem,
pa se ta služba ne može tretirati zasebno,
već mora biti i u sklopu ostalih djelatnosti
u šumarstvu.


Za pravilno i efikasno funkcioniranje
službe za zaštitu šuma u kojoj bi se jasno
znala zaduženja, nadležnost odgovornost i
obzirom na sadašnje naše stanje i mogućnosti,
predlaže se slijedeća organiza cija
zaštite šuma:


1. u organima vlasti,
2. u proizvodnji — šumskom gazdinstvu,
3.
u naučno-istraživačkoj i dijagnostičkoj
službi.
1. U organima vlasti predlaže se:
a) u saveznim i republičkim organima posebna
referada sa po jednim stručnjakom


241




ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 76     <-- 76 -->        PDF

specijalistom za zaštitu šuma, kojima dati
status inspekcije;


b) u NO kotara, odnosno sreza, a tamo
gdje kotara nema, za jednu ili više općina,
zadatke iz zaštite šuma treba obavezno da
vrši šumarski inspektor, koga kroz posebne
kurseve osposobiti i za ovaj rad.


2. U proizvodnji predlaže se:
a) Težište službe za zaštitu šuma u proizvodnji
treba da bude postavljeno u osnovneoj
šumsko-privrednoj organizaciji t. j . u
šumskom gazdinstvu, koje treba da ima
posebnu referadu za zaštitu šuma, potpuno
ravnopravnu sa ostalim referadama — granama
djelatnosti, sa odgovornim šumarskim
stručnjakom — specijalistom za zaštitu
šuma.


— Ako šumsko gazdinstvo po svojoj organizacionoj
formi ima više područnih sekcija
(šumarija, potrebno je da u svakoj
sekciji bude po jedan stručnjak (inženjer,
tehničar), koji će se isključivo baviti poslovima
zaštite šuma.
— Krajnji organ službe za zaštitu šuma
je lugar, koga osposobiti za vršenje obavještajne
službe.
b) U republičkim i saveznim operativnim
organima — (komore i stručna udruženja)


— potrebno je imati sekciju ili odjeljenje
za zaštitu šuma, a u istima po jednog stručnjaka
za probleme zaštite šuma.
3. Naučno istraživačka i dijagnostička
služba.
— Naučno istraživačka služba u zaštiti
šuma, vezana za stalnu opažačku, preventivnu
i dijagnostičku djelatnost je neophodno
potrebna. Isto tako, ovakvi centri su
bezuvjetno potrebni u svim republikama.
— Ovu službu osnovati u obliku zasebnog
odjeljenja (dva, tri stručnjaka) pri postojećim
republičkim institutima za naučna
istraživanja u šumarstvu.
Zadatak ove službe bio bi, pored navedenog
i održavanje tijesne suradnje sa institutima
i zavodima za zaštitu šuma na fakultetima
u pravcu koordinacije rada, pri
stručno-naučnom rješavanju problema prakse.
Istovremeno potrebno je na ove centre
prenijeti sve nadležnosti iz oblasti zaštite
šuma, koje je do sada imala u svojoj
kompetenciji Savezna uprava za zaštitu
bilja.


— U koliko se ne bi išlo na formiranje
posebnog dijagnostičkog centra na saveznom
nivou, onda je potrebno da se poveća
broj stručnjaka specijalista pri SIV od jedan
na dva-tri. Ovaj centar ili odjeljenja
za zaštitu šuma u Sekretarijatu SIV-a vršilo
bi koordinaciju naučno-istraživačke i
preventivne dijagnostičke službe između
svih republika, kao i održavalo tijesan kontakt
i koordinaciju sa Saveznom upravom
za zaštitu bilja, koja bi po mišljenju ovog
savjetovanja trebala da se orijentira na zaštitu
u poljoprivredi.


— Karantinsku službu kako vanjsku, tako
i unutrašnju potrebno je da obavljaju
specijalizirani šumarski stručnjaci za zaštitu
i da se u tom pravcu prema svojim
radnim mjestima i specijalizaciji u te svrhe
ovlaste.
—i U okviru naučno-istraživačke i prognozno-
dijagnostičke službe preporučuje se
za važnija šumsko-privredna područja osnivanje
stanica za zaštitu šuma, sa jednim
do dva specijalista za zaštitu (entomolog,
fitopatolog).


Kadrovi . Konstatira se da nemamo
ni izdaleka dovoljan broj stručnjaka, koji
su specijalizirali zaštitu šuma, usprkos potreba
koja se u šumarskoj službi pokazuje
za to osoblje.


Osnovno poznavanje zaštite šuma potrebno
je svim stručnjacima, koji rade u
šumskoj proizvodnji. Međutim, važnost zaštite
šuma nije dovoljno shvaćena najprije
na fakultetima, dok je u operativni skoro
potpuno zapostavljena. S obzirom na planirano
povećanje šumskog fonda u narednom
periodu i potrebu zaštite kako sadašnjeg,
tako i planiranog fonda potrebno je već na
fakultetima predmetima zaštite šuma posvetiti
više pažnje. Nastava u oblasti zaštite
šuma organizirana je heterogeno na našim
fakultetima, pa se preporučuje da se
nastava zaštite šuma, šumarske entomologije
i šumske fitopatologije organizira u
jednom zavodu (katedri) radi boljeg usklađivanja
nastave i naučno istraživačkog
rada.


U proizvodnji postoji stručni kadar, koji
bi mogao da se bavi zaštitom šuma, a koji
na ovim poslovima nije angažiran. Potrebno
je samo da se taj kadar usavrši putem
seminara i kurseva za aktuelna pitanja i
probleme zaštite šuma. Za usavršavanje
kadra uopće treba sastaviti dugoročni plan.


Posebno je potrebna specijalizacija stručnjaka
putem postdiplomskih studija za zaštitu
šuma. Takvi stručnjaci postavljali bi
se u gazdinstvima, društvenim organizacijama
i organima državne uprave.


Za dijagnostičke centre, naučne ustanove
i karantinsku službu potrebnan je uža specijalnost
šumarskog stručnjaka iz šumske
fitopatologije i šumarske entomologije. —
Ovom prilikom se ističe da su karantinsku
službu u šumarstvu do sada vršili poljoprivredni
stručnjaci koji nisu bili specijalizirani
za šumarske probleme.


Posebne kraće seminare treba organizirati
za osoblje koje vrši poslove šumske
inspekcije, kojima je za uspješno obavlja




ŠUMARSKI LIST 6-7/1959 str. 77     <-- 77 -->        PDF

nje inspekcijske službe potrebno veće poznavanje
materije zaštite šuma.


Osposobljavanje nižeg šumarskog osoblja
treba vršiti u gazdinstvima prema problematici
vezanoj za odgovarajuće područje.


Postojeći kadar, koji je već prešao bilo
koju od navedenih formi usavršavanja i.
specijalizacije, a sada radi na drugim po-´
slovima, treba ponovo uposliti na rješavanju
problematike zaštite šuma, za koju su
stekli potrebnu spremu.


Specijaliste iz zaštite šuma treba kao i
za ostale djelatnosti u šumarstvu stimulirati
slično praksi koja se sprovodi u drugim
strukama.


Sa osposobljavanjem stručnjaka treba
početi odmah uključujući za prvi momenat
najugroženija gazdinstva.


Specijalizaciju i studijska putovanja u
inozemstvo treba obavljati na osnovu pravilnog
odabiranja stručnjaka i tematike, na
čemu treba da surađuju stručnjaci koji se
aktivno bave zaštitom šuma. U općem planu
specijalizacije i studijskih putovanja u
oblasti šumarstva treba dati vidno mjesto
zaštiti šuma.


Zakonodavstvo. Sađanji Osnovni
zakon o zaštiti bilja od bolesti i štetočina ne
tretira u dovoljnoj mjeri kako materiju zaštite
šumskog drveća i bilja, tako ni mjere
i organizaciju službe u oblasti šumarstva.
Radi toga potrebno je da se izvrši dopuna i
izmjena ovog Zakona.


Predlažu se slijedeće izmjene i dopune:


1. Da se zaštita šuma od bolesti i štetočina
propiše kao obaveza šumsko-privredmih
organizacija (šumska gazdinstva, poslovni
savezi đr.) kao i privatnih vlasnika
šuma i šumskog zemljišta.
2. Šurnsko-privređne organizacije i privatne
vlasnike šuma i šumskog zemljišta
treba obavezati da organiziraju službu opažanja,
obavještavanja i suzbijanja biljnih
bolesti i štetočina na svom području.
3. U kotarima odnosno općinama gdje ne
postoje šumski poslovni savezi, općinski narodni
odbor dužan je da organizira suzbijanje
bolesti i štetočina u privatnim šumama
ukoliko je vlasnik poduzeo sve mjere, a
nije bio u stanju da izvrši suzbijanje bolesti
ili štetočina.
4. U slučajevima pojave kalamiteta od
bolesti i štetočina na većem dijelu teritorija
narodne republike, organ republike
nadležan za šumarstvo dužan je da organizira
i rukovodi koordiniranim akcijama za
njihovo suzbijanje. Posebna financijska
sredstva za suzbijanje kalamitetnih pojava
bolesti i štetočina dužna su da osiguraju
narodne republike odnosno federacija.
5. Narodni odbori kotara odnosno općina
treba da snose rashode redovne zaštite šuma
od bolesti i štetočina i dužni su da za
tu svrhu osiguraju dovoljno sredstava u
troškovima redovnog održavanja šuma
šumskom gazdinstvu, šumskom poslovnom
savezu odnosno onoj organizaciji ili ustanovi,
koja gazduje šumama.
6. Poslovi inspekcije zaštite šuma od bolesti
i štetočina spadaju u nadležnost šumarske
inspekcije, odnosno organa državne
uprave nadležnog za poslove šumarstva.
7. U smislu prednjih odredaba, a naročito
u cilju provođenja preventivnih mjera
zaštite šuma potrebno je uspostaviti posebnu
izvještajnu službu o zdravstvenom
stanju šuma, odvojeno od postojeće izvještajne
službe zavoda za statistiku.
8. Kod sastavljanja uredajnih elaborata
potrebno je da aktivno sudjeluje ili dade
i svoje mišljenje stručnjak za zaštitu šuma,
da bi se već u gosp. planu izbjeglo sve
što bi štetno djelovalo na buduće sastojine.
II. U nacrtu novog zakona o šumama,
koji obuhvaća i materiju zaštite šuma, PQtrebno
je:
1. Predvidjeti efikasnije mjere o zaštiti
šuma, a naročito u pogledu šteta od čovjeka
(paša, steljarenje, bespravne sječe).
2. Kod određivanja šuma, u kojima se
izuzetno dozvoljava paša, steljarenje, kresanje
i žirenje, imaju se uzeti u obzir momenti
o zaštiti šuma.
3. Pooštriti politiku kažnjavanja o tom
smislu, što će se jedan dio sadašnjih prekršaja
prekvalificirati u krivična djeln.
Predvidjeti zapljenu bespravno posječenog
materijala i nostupak sa istim.
4. U cilju zaštite šuma od štetnog djelovanja
tvorničkih plinova i dima donijeti
odgovarajuće propise.
III. Potrebno je što prije donijeti dopunske
propise za sprovođenje Osnovnog zakona
o požarima, koji se odnose na šume.
IV. U vezi sa Zakonom o prometu sjemenske
robe potrebno je donijeti propise o
upotrebi šumskog sjetvenog i sadnog materijala
(o zabrani upotrebe bez prethodnog
utvrđivanja, da taj materijal nije zaražen
ođ bolesti i insekata).
V. Što prije donijeti propise o zaštiti tla
od erozije.
VI. Zakonskim propisima zaštiti korisne
ptice i mrave. Zabraniti izvoz korisnih ptica
i jaja korisnih mravi. Pristupiti kolonizaciji
šumskih mrava.
VII. Uvesti individualnu odgovornost za
nesprovođenje mjera uvođenja i izvršavanja
šumskog reda.