DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8-9/1959 str. 17     <-- 17 -->        PDF

PREDRAST I NJEGA SASTOJINA
Ing. Ilija Lončar, Zagreb


Pitanje njege sastojinapostalo je kod nas poslije rata vrlo važno, naročito
u prostranim poratnim mladićima. Pri tome radu težište pada na
uklanjanje štetnog predrasta. Naše mlade sastojine obično obiluju raznim
predrastom. Poznato je, da predrast u svakom slučaju ne mora biti štetan,
čak i to, da može biti i koristan. Zato smatramo potrebnim, da se pitanje
korisnosti i štetnosti predrasta pobliže raspravi, tim više što ono nije još
dosta jasno u teoretskom, a pogotovu u praktičnom radu. Rasprava ovog
pitanja naročito je kod nas savremena obzirom na prostranstvo mladih
sastojina, čija njega je važna.


Prije svega potrebno je razmotriti kakovog predrasta, obzirom na
postanak, uglavnom ima. Pri tom razmatranju imat ćemo u vidu pretežno
sastojine bukve, kao najraširenije naše vrste, u kojima je pitanje predrasta
najaktuelnije.


Predrasti mogu nastati na slijedeće načine:


1. Iz obilnog uroda jedne godine mogu biljke iste vrste da se raznoliko
razvijaju, te pojedine bržim rastom sve više nadvisuju susjedne biljke.
To i onda ako je djelovanje svijetla jednako uslijed dovršne sječe neposredno
iza obilnog uroda. Razlog različitom razvoju može biti u raznolikoj
strukturi i dobroti tla ili prirodnoj većoj vitalnosti pojedine biljke, pa
i veće zalihe rezervne hrane u sjemenci iz koje se razvila jača biljka.
Na ne jednoličan razvoj biljaka iz jednoličnog obilnog uroda jak utjecaj
vrše preostala stabla u oplodnoj sječi, a prema stepenu raznolike
zasjene.


2. Sto se oplodna sječa provodi u više faza i uz više raznih uroda, to
će se jače očitovati raznolikost u strukturi mladika, koju će još pojačavati
i raznoliki ja zasjena višekratnih s jekova.
3. Pogotovu će biti velika raznolikost u uzrastu biljaka ako razni
urodi slijede više puta, a naročito ako su raniji urodi slabiji, a zatim sve
obilniji.
4. U bukovim sastojinama, koje dolaze na red za sječu, obično ima
već od ranije raznog podrasta, često već i zastarčenog, te raznoliko razvijenog,
pojedince rasutog ispod starih stabala ili u pojedinim raznolikim
grupama. Po načinu postanka i mogućnosti razvoja ovaj podrast je obično
vrlo raznolik. Nakon sječe takav predrast povećava raznolikost u strukturi
sastojine osnovane makar na koji pomenuti način, naročito na onaj
pod 3.
5. Jak predrast često nastaje iz izbojaka panja graba, kestena, hrasta,
pa i bukve. Panjača obično brzo nadvisi biljke iz sjemena.
6. U oplodnim sječama, pogotovu ako su jakog intenziteta, lako se
nasele meke vrste: breza, topola, iva. One brzim rastom naglo postaju
predrast.
7. I vrijedne vrste svijetla, kao hrast, jasen, kesten, ariš, bagrem,
dolaze u našim sastojinama gdje prirodno, gdje umjetno unesene. One
mogu uspjeti u smjesi sa vrstama sjene samo ako su ranije zasijane, nego


ŠUMARSKI LIST 8-9/1959 str. 18     <-- 18 -->        PDF

vrste sjene, odnosno, ako imadu dovoljno svijetla za razvoj, da rastom u
vis preteku vrste sjene, u našem slučaju bukvu, s kojom ih često uzgajamo
u smjesi korisnoj s ekonomskog gledišta. Te vrste mogu da se samo
kao predrast održe među vrstama sjene.


8. U bukovim i hrastovim sastojinama prilikom oplodne sječe često
se gusto zasije grab, u nizini i brijest, prije bukve i hrasta, te brzim rastom,
uz obilje svijetla, prednjače u razvoju pred vrednijim vrstama.
Prema raznolikom postanku predrasta, a i stanju mladika u kome se
nalazi, svakako će biti raznolik njegov razvoj, kao i njegovo djelovanje
u sastojini. Predrast koji nastaje tokom provedbe oplodne sječe u vezi
sa stvaranjem nove sastojine, kako je navedeno pod 1—3, svakako nije
opasan po razvoj gusto zasijanog mladika. Ove sastojine su više manje
jednolične, a biljke koje kao predrast strše iznad ostalih, samo su koristan
predrast, naročito one pod 3. Ove imadu najraznolikiju strukturu
mladika. Biljke koje potječu iz prvog slabog uroda bit će nakon završetka
oplodne sječe uglavnom najveće, kao predrast najjače. U gusto stvorenim,
pretežno i pregustim mladim sastojinama bukve ni ovaj predrast
ne može biti opasan, on obično neće imati ni dosta vremena da razvije
obilnu krošnju, jer ga u razvoju slijede okolne guste biljke. Svi ovi predrasti
će poslije završenog čišćenja, dakle tek u proredama, biti iskorištavani
kao vrijedan proredni prihod, dok će pojedino lijepo stablo moći dati
vrlo vrijedan glavni prihod. Prema tome, a i prema pravom smislu uloge
njegove, o štetnosti takovog predrasta ne može biti ni govora.


Predrast pod 4, koji je već prije početka sječe kao jaki zastarčen podrast
postojao u staroj sastojini, ako još nije, uglavnom će postati štetan.
Ali, ako je taj predrast u gušćim skupinama i pretežno dobrog uzrasta, ne
može se smatrati štetnim. Takove skupine ulaze u novu sastojinu, te mogu
biti njen naročito vrijedan, zapravo vredniji dio.


Izbojci iz panja obično su postepeno štetni u mladiku, ali je i njihova
korist često znatna, naročito u gustim, jednoličnim mladićima pod 1—3.
U tima ovaj predrast privremeno utječe na još raznolikiji razvoj gustog
pomlatka, ne samo potiskivanjem, već i uništavanjem dijela pregustog i
suvišnog pomlatka.


Što se tiče mekih vrsta svijetla: breze, topole, ive, naročito među
vrstama sjene, vrlo korisno je podržavati pojedine ljepše primjerke, sve
do dobe kada prve dvije mogu dati vrijednu masu u ranom prorednom
prihodu. Te vrste su naročito korisne u mladićima, koji su osjetljivi na
kasni mraz, kao hrast, bukva, kesten, jer ih kao predrast, naročito iva,
štite od mraza, koji je često nanio znatnu štetu u nezaštićenom pomlatku.
I ove vrste su poznate po povoljnom djelovanju u gustim mladićima time,
što kao predrast priječe brži razvoj dijela gustih biljaka, koje one zasjenjuju,
dok se nezasjenjene brže razvijaju. Tim pridonose s uzgojnog gledišta
vrlo važnoj raznolikosti u strukturi gustih mladika. Ove vrste slabijeg
zasjenjivanja mogu se dosta dugo i korisno podržavati u sastojinama
tvrdih listača. Premda je ovo mišljenje o njima već prilično odavna poznato,
ipak, u praktičnom radu, ono se često ne uvažuje, već se u prvom
redu čišćenjem baš meke vrste uklanjaju iz sastojina, a prema lošem i
zastarjelom skupnom terminu o »nepoželjnim vrstama«. Taj termin im
danas više nikako ne pripada. U sastojinama ima nepoželjnih stabala makar
koje vrste, ali nepoželjnih vrsta nema.


272




ŠUMARSKI LIST 8-9/1959 str. 19     <-- 19 -->        PDF

Vrste graba, bresta gusto zasijane prije vrednijih vrsta, štetne su već
od početka. Inače rijetko zasijane, a poslije zasijavanja vrednijih vrsta,
korisna im je uloga.


Rekli smo da sve vrste predrasta, bile tvrde ili meke, mogu bitičesto su korisne za povoljniji razvoj mladika, naročito jako gustih. Te
vrste dolaze pomiješane tvrde i meke ili samo tvrde. Uloga jakog predrasta
vrsta sjene slična je onoj mekih vrsta svijetla, ali je jačom zasjenom efikasnija
u potiskivanju i zaustavljanju u razvoju dijela gustog pomlatka,


, u korist onog manje zasjenjenog i uopće nezasjenjenog. Predrast je obično
vrlo raznolik ne samo po postanku, nego i po gustoći, a i krošnjatosti.
Prema tome je i vrlo raznoliko njegovo djelovanje na gusti pomladak.
Uklanjanje jakog predrasta treba, prema njegovoj štetnosti, postepeno
vršiti ostavljajući manje krošnjata, tanja stabla, a i ona koja su osamljena
u gustom mladiku, ako još računamo sa njihovom korisnom ulogom, koja
je često dosta dugotrajna. Možemo smatrati korisnu ulogu završenom ako
su rubna nezasjenjena stabla oko predrasta znatno viša od onih zasjenjenih,
kojih dio je već suh ili se suši. Nakon vađenja odnosnog predrasta
ostaje okolni mladik približno u obliku lijevka, sve niži prema panju
predrasta.


Korisnost jakog predrasta vrsta sjene, naročito bukve, kao i izbo jaka
iz panja raznih vrsta, vremenski je nešto kraća, nego li ona mekih vrsta.
Prema tome zbog jače zasjene vrsta sjena drugačiji je i postupak na uklanjanju
predrasta iz sastojine. Dok kod vrsta sjene obično uklanjamo u
prvom redu deblja, krošnjatija stabla, kod vrsta svjetla pretežno biva
obrnuto, te deblja stabla lijepog uzrasta ostaju najdulje u mladoj sastojini,
pa i do cea 40 godina starosti.


U mladim sastojinama iza eksploatacije poslije rata ostavljana su
negdje stabla lošije kvalitete, kao i tanja stabla sposobna uglavnom samo
za ogrjev. Naročito je ostavljan i razni jači predrast, uglavnom bukov.
Prirodno pomlađen]e u mnogim tim sječinama pretežno je dobro. Bukovi
mladici su često pregusti, pa je uz prisutnost raznog predrasta stanje povoljno
za postizanje dobrog uspjeha u njezi. Samo ta njega se nikako ne
bi smjela primijeniti šablonski. Smatramo šablonom ako se rigorozno uklanja
predrast, a bez obzira da li je još potreban u gustom pomlatku. Temeljito
čišćenje svakako bi značilo naporan rad, ali uspjeh koji bi se postigao
uvjetuje ponovna čišćenja, zapravo proređivanje pregustog mladika na
velikim površinama, jer se odnosni mladici obično brzo ponovno sklope i
postaju gusti, kao da se nije u njima ništa radilo.


U pomenutim našim mladićima smatramo da razni, često obilni predrast
tvrdih i mekih lisčara, naročito onaj bukve, može da odigra važnu
ulogu u njezi. U tim sastojinama potrebno je naime da se provede prvo
čišćenje grubim zahvatom. Tim radom treba ukloniti u prvom redu ostavljena
starija stabla i onaj obično jako krošnjat predrast, koji je sposoban
uglavnom za podmirivanje žiteljstva ogrjevom, no tamo gdje je gust,
korisno je prvim čišćenjem samo ga prorediti, uklanjanjem jačih stabala.
Time će se privesti više svjetla u odnosnu skupinu predrasta, a i u korist
mladika. Ni izbojke iz panjeva ne treba potpuno ukloniti jednim čišćenjem,
već ih samo prorediti vađenjem jačih, debljih izbojaka, koji su
ujedno i krošnjatiji. Meke vrste u ovim mladićima ne dolaze još ozbiljno
u obzir za sječu, osim iznimnih slučajeva ako su guste, pogotovo ako ugro




ŠUMARSKI LIST 8-9/1959 str. 20     <-- 20 -->        PDF

žavaju hrastov pomladak, koji je pomiješan sa bukvom, ali i onda, ako
smetaju boljem razvoju lijepih stabala mekih vrsta, koje se inače ne mogu
uz stiješnjenu krošnju povoljno razvijati.


Obavljanjem postepenog čišćenja na pomenuti način, a sa ciljem da
dio predrasta i dalje vrši korisnu ulogu u njezi gustih mladika, svakom
zgodom iiti će za ogrjev uporabiva drvna masa. Prigodom prvog čišćenja,
naime, dio ostavljenog predrasta do slijedeće zgode ojačat će toliko, da će
biti uporabiv za ogrjev, pogotovo onaj, koji je već u doba prvog čišćenja
bio takav, ali je ostavljen u mladiku, jer se još računalo s njegovim korisnim
djelovanjem na gusti pomladak, na pospješenje njegove raznolikosti.
Naravski, korisnost predrasta očituje se tek nakon njegovoga uklanjanja.


U svrhu dokaza da se i uz ostavljanje predrasta može polučiti povoljan
i lakši uspjeh njege, navest ćemo praktičan primjer ranije njege u sastojinama
pretežno bukve sa dosta hrasta i nešto kestena u Petrovoj Gori, a
u slivu potoka Bublena, sadanja šumarija Topusko. U tamošnjim mladim
sastojinama počela je prva njega oko 1935. godine, kada su te sastojine bile
stare 30—35 godina. Prema tome njega je tu jako kasnila, jer nije ranije
bilo mogućnosti za unovčenje obilnog prorednog materijala. Rad je omogućila
Taliona željeza u Vranovini, koja je tada ponovno proradila i trebala
mnogo drva za palenje ugljena. Odnosne mlade sastojine bile su t. r.
krcate stablima raznog predrasta ne samo mekih već naročito i tvrdih listača,
pretežno bukve. Doznaka prorede vršena je na savremeni način
njege, uz dobro upućen personal šumarije, sve do početka rata 1941. godine,
do kada se već bilo prešlo sa radom u sliv Perne. U Slivu Bublena
dobivene su znatne proredne mase vađenjem samo štetnog predrasta.
Tada, novom gospodarskom osnovom bile su predviđene proredne mase sa
cea 40 m3 po hektaru, no stvarnom sječom, premjerbom izrađenog drva,
dobivene su znatne veće mase.


Stanje tih sastojina nakon prorede, pogotovo nekoliko godina iza sječe,
bilo je vanredno, o čemu su se vrlo povoljno izrazili renomirani stručnjaci,
koji su imali prilike da ih vide. Čime se može razjasniti tako povoljno stanje?
Svakako time, što su odnosne sastojine bile valjano osnovane. 2ir kitnjaka
iz kvalitetnih sastojina bio je obilno unesen uglavnom pred sječu
starih, pretežno bukovih sastojina, a i bukva je dovoljno prirodno zasijala.
Iskorištavanje stare sastojine bilo je vjerojatno izvršeno čistom sječom,
ali svakako u doba povoljnog prirodnog zasijavanja. Da je razni predrast
obilno ostavljen u novoj sastojini vidjelo se i po tome, što je u doba prve
njege dobivena tako velika drvna masa. Prilična zastupanost mekih vrsta,
ali znatno manja nego li tvrdih, dokaz je za naglu sječu starih sastojina,
uslijed čega su se meke vrste lako naselile u odnosnim sječinama.


Vrijedno je usporediti navedene proredne mase u Petrovoj Gori sa
podacima prir´asno — prihodnih tabela, na pr. Schwappacha, za II. bonitet
i bukove sastojine. Ovom bonitetu prosječno pripadaju i odnosne naše sastojine.
U tim tabelama prva proredna masa dolazi tek u starosti od 40 godina
sa 8 m? po hektaru, dok su naše sastojine sa prosječnom starosti od
35 godina, dale preko 50 m3. Prema tome su te sastojine bez ikakove ranije
njege ne samo povoljno izdržale i dale veliku prorednu masu, već su se
razvile u jedne od naših najvrednijih današnjih srednjodobnih sastojina.
Ne samo da nije ništa utrošeno u njihovu njegu, izuzev doznaku stabala.
već su one dale i dobar prihod.




ŠUMARSKI LIST 8-9/1959 str. 21     <-- 21 -->        PDF

Prema ranijem naučavanju naprednijih naroda bilo je pravilo da se
nakon ili u doba sječe starih sastojina odstrani predrast. Tako su na pr.
njemački mladici već rano bili oslobađani od predrasta. Uz prirodno zasijavanje
i umjetno popunjavanje vjerojatno su ti mladici bili često gusti.
Samo je tako jasno da su odnosne sastojine davale malu masu i tek na prelazu
u srednjodobne. Njega naših sastojina, bar teoretski, bila je pod utjecajem
strane i tada savremene nauke, zapravo njemačke škole, pa je isto
pravilo i kod nas vrijedilo. No uslijed raznih teškoća, uglavnom financijske
prirode, rad na ranoj njezi razmjerno je malo gdje vršen. Obično se
prva njega u vidu čišćenja obavljala tek onda, kada se mogao odnosni materijal
unovčiti. No i tada se u mnogim područjima uklanjao samo predrast
mekih vrsta, a od tvrdih pretežno samo podstojna i jako stiješnjena tanka
stabla, a prema nauci o niskim proredama. Tako su i pomenute sastojine
u Petrovoj Gori, zahvaljujući slučaju da nisu u njima već ranije vršene
niske prorede, dočekale prvu njegu uz obilnu podstojnu, stiješnjenu i dominantnu
etažu jačih dimenzija.


Može se pretpostaviti, da bi se i proredne mase naših pomenutih sastojina
približno podudarale sa podatkom mase u Schwappachovim prirasno
prihodnim tabelama, da su bile već rano, kao one u Njemačkoj, temeljito
lišene predrasta. Da se takovi gusti i jednolični mladici ne mogu
dugo povoljno razvijati sasvim je razumljivo. Zbog toga treba u njima
često svake 2—3 godine raditi, razmicati ih ili prepustiti da se razvijaju
same u teškim prilikama u kakve su stigle. Njemačke odrasle sastojine su
ranije uopće bile »pravilne«, bez donje etaže, a i podrasta. Nasuprot naše
sastojine u Petrovoj gori, a često i drugdje, bile su obično skroz nepravilne
strukture uz obilje predrasta raznih vrsta, tvrdih i mekih listača. Baš povodom
takove strukture pomenute sastojine su mogle rano dati znatnu
prorednu masu. Veliku su prorednu masu davale i drugdje sastojine slične
starosti i strukture.


No prednjim navodima, nikako ne mislimo da pomenuto važi kao re


cept za svaki slučaj njege. Ima naime razmjerno dosta sastojina u kojima


se mnogo manje kasnilo sa čišćenjem nego li u pomenutima, a ipak je


stanje bilo tako loše, da je na znatnom dijelu površine jedva bilo moguće


učiniti nešto korisna u cilju unapređenja kvalitete. Takovo je stanje u onim


bukovim, a i drugim sastojinama, koje su loše osnovane, te su bukva na di


jelovima površine slabo ili nije uopće nikako zasijala, a vrijedne vrste


svjetla, osobito hrast, nisu mogle izdržati dulju zasjenu jako krošnjatog


i često gustog predrasta vrsta sjene. U tom pogledu naročito je opasan grab,


ako se obnovi iz panja ili zasije prije bukve i hrasta uz obilan pristup


svjetla. To se redovito događa tamo, gdje je u starim sastojinama grab pri


miješan bukvi i hrastu, a stara se sastojina jako progali prije zasijavanja


bukve i hrasta, dok se grab zasijava skoro svake godine. U pomenutim slu


čajevima, uz loše provedenu oplodnu sječu, promašeno je i time, da se nije


na vrijeme provelo popunjavanje prirodno neposumljenih površina, kao


i rano čišćenje. Degradaciji sastojina je ranije često vodio i način njege


niskom proredom, kojom se kod nas štetni predrast obično nije smio ukla


njati radi očuvanja sklopa.


Slične posljedice bi bile i u mnogim poratnim sječinama, ako se ne bi


izvršila gruba njega potpunim uklanjanjem zaostalih starih stabala i po


stepenim uklanjanjem jako krošnjatog predrasta iz mladika, kao i prore


275




ŠUMARSKI LIST 8-9/1959 str. 22     <-- 22 -->        PDF

dom gustih grupa lošeg predrasta, koji bi neproređen postao štetan po jako
zasjenjeni, naročito rijetki pomladak. Takvim radom, koji se prema potrebi
opetuje, mladik vrsta sjene će biti raznoliko i nejednolično zasjenjen
do konačnog izvršenja čišćenja. Nakon uglavnom obavljenog čišćenja bit
će u takovoj sastojini raznoliko stanje mladika po visini, a i po debljini.
Na taj način može se korisno podržavati dio predrasta i preko 30 godina
starosti ne samo u mekim, već i u tvrdim listačama svjetla, pa čak i predrast
vrsta sjene umjerenije krošnje, a pogotovo onaj predrast pod 1—3,
koji se stvara uglavnom za vrijeme oplodne sječe. Ovaj predrast će naročito
dobro doći ne samo davanjem jakih i vrijednih prorednih prihoda, pa
čak i glavnog prihoda, već će svojom prisutnošću olakšati i uspješniji, elastičniji
rad u proredama.


Prema izloženom, naročito povodom ranijih iskustava, možemo zaključiti,
da ne postoji opća pogibelj od predrasta, već, naprotiv, znatan dio
njegov može biti raznoliko vrijeme razvoja sastojine vrlo koristan za njen
povoljan razvoj, pogotovo za razvoj pregustog mladika.


Razmatrat ćemo razvoj pregustog, jednoličnog mladika, tek osnovanog
bez utjecaja čovjeka na taj razvoj, sve do njegove zrelosti za sječu.
U takovoj bi se sastojini stalno provodio prirodni proces potiskivanja i
nestajanja dijela stabala. Na taj način od gusto zasijane sastojine, čiji početni
broj biljaka može biti ogroman — na stotine tisuća i više po hektaru


— konačno do dobe zrelosti za sječu spadne na cea 1000 stabala, računajući
ovamo ne samo dominantna, već i stiješnjena, a i podstojna stabla. Vidimo
da bi se broj stabala prirodno smanjio za stotine tisuća i da bi do zrelosti
sastojine ostao razmjerno vrlo malen broj. Ugibanje biljaka je najveće do
30 godina starosti. Prirast do toga doba je međutim neznatan uslijed malih
dimenzija stabala, koja se, zbog stalne stiješnjenosti, ne mogu jače razvijati.
Taj prirast je tim slabiji, čim je mladik jednoličniji i gušći. Velik dio
biljaka, koji propadne do 30 godina starosti, zapravo je izgubljen. Do uginuća
taj je dio negativno djelovao u sastojini i smetao preostalim biljkama
u njihovom razvoju, prema tome je bio štetan. Uz takovo stanje nema dugo
vremena ni mogućnosti da se, bez predrasta, bolje iskoristi sunčano svijetlo
i tlo. Ali prirodni razvoj takove sastojine, prepuštene samoj sebi, bez njege,
bio bi ne samo spor i težak, već bi ona i kvalitetno bila slabija, sa sortimentima
manje debljine. Slijedi da se velik dio pomenutog suviška biljaka
može što uništiti, što usporiti u razvoju pomoću predrasta, dakle besplatno,
a u korist daljnjeg povoljnijeg razvoja sastojine, naravski, to u vezi sa postepenim
uklanjanjem onog predrasta koji postaje štetan.
Sa uzgojnog gledišta ne može se gust i jednoličan pomladak bez dosta
predrasta nikako smatrati povoljnim, to i po Schadelinu. Zbog toga možemo
našu ulogu oko ranog proređivanja gustih mladika u znatnoj mjeri
prepustiti predrastu, kojeg se u takovoj ulozi ne može često prilično dugo
smatrati štetnim. U slučaju naših mladika ovo pitanje je to važnije, što se
obično radi o velikim površinama. Na takovima bi bio povoljan razvoj
jednoličnih mladika samo uz dugotrajnu njegu, dok bi proredni prihodi
kasno slijedili.


Kada treba čišćenje od predrasta vršiti, mogu se dati samo opće smjernice.
Jedan dio jakog predrasta proredit će se već u dovršenoj sječi stare
sastojine, pa i ranije, naročito ako je u gustim grupama. Gdje je valjan
pomladak rijedak i zasjenjen predrastom treba ga čim prije osloboditi i


276




ŠUMARSKI LIST 8-9/1959 str. 23     <-- 23 -->        PDF

time mu osigurati opstanak i povoljno korištenje svjetla. Isto tako će se i
kasnije, sječom jačeg predrasta, privesti više svjetla onom dijelu mladika,
koji je uslijed razvoja predrasta dospio u jaku zasjenu. Tanji predrast će
korisno djelovati do koje kasnije zgode, kada će i on dati uporabivu masu.
Mlade sastojine treba naročito razmatrati po odnosu predrasta prema
tvrim vrstama svijetla, uglavnom prema hrastu, čije je održanje, kao primjese
bukvi, vrlo važno. Ovim vrstama treba već od početka oplodne sječe
osigurati obilno svijetlo, uz jednaku zasjenu one bi stradale, jer bi ih vrste
sjene nadrasle. Ali i tamo gdje nema jačeg predrasta, već su vrijedne
vrste svijetla gusto pomješane sa bukvom, grabom, ove će ih ugroziti, pogotovo
ako se pojedince na laze između vrsta sjene i ako one ne nadvisuju
vrste sjene. Naime vrste svijetla su, uz jednaku stješnjenost sa vrstama
sjene, znatno slabije i konačno stradaju, ako im se ne pomogne potiskivanjem
onog dijela bukve i graba, koji ih ugrožava.


Nema dvojbe da se gusti jednolični mladici, bez predrasta ili rano
očišćeni od predrasta, sporo razvijaju, stabla su tanka nestabilna prema
kalamitetima, naročito prema mokrom snijegu. I uz dugotrajni rad na njezi
postignu se slabe dimenzije. Takav rad na njezi bio bi i previše umjetan,
neprirodan. Prirodne su sastojine raznolike strukture. Ranijom njegom,
koja je zabačena, često su stvarane jednolične sastojine. No te su pokazale
svoju lošu stranu. Današnjim načinom njege šuma stvaraju se sastojine
što raznolikije strukture. I sadašnjim načinom postepene ODlodne sječe obnavljamo
sastojine na prirodniji način. Kako je poznato taj je način obrnut
ranijem, jer za konačni sijek, obično treći, ostaju razmjerno najtanja stabla
sastojine. U prirodnim starim bukovim sastojinama redovito ima podrasta
razne starosti i raznog uzrasta, pa i kvalitete. To je posljedica različitog
utjecaja svijetla, već od ranije, a naročito i povodom pojačanog utjecaja
tokom valjane oplodne sječe. Uslijed toga nakon do vršne sječe gusta mlada
sastostojina.^ u zajedn:ci sa raznim predrastom, a pogotovo i onim starijim,
koji je u grupama i dobrog uzrasta, bit će vrlo raznolike i povoljne strukture.
Uz takovu strukturu mlada sastojina će moći da daje tako rekuć
stalno prihode, postepenim uklanjanjem predrasta kada postaje štetan. U
takovoj sastojini stvoreni su odnosi za njenu uspješnu njegu. Pomenuti
prihodi u čišćenju će se dobivati na račun dijela onog gustog zapravo suvišnog,
pa i štetnog pomlatka, koji je pod zasjenom predrasta dijelom
potisnut, a dijelom korisno učestvuje u raznolikoj strukturi nove sastojine.
Prva njega mladika počima već u doba oplodne sječe i nastavlja se
prema potrebi sastojine, samo na lakši i korisniji način.


Preborni način gospodarenja najbliži je prirodnom načinu razvoja
sastojina. U tim sastojinama neka jednoličnost je uopće nemoguća. Tim
načinom gospodarenja se upravo djeluje u pravcu stvaranja što prirodnijih,
po strukturi što raznolikijih sastojina, u kojima su tako rekuć svi
dobni razredi pomiješani. Cilj je takovog načina, uz naročitu zaštitu tla,
postizanje većeg uspjeha gospodarenja, naročito veća proizvodnja drvne
mase. Naravski i u prebornim šumama potrebna je njega vađenjem štetnih
stabala loše kvalitete, pogotovo iz mladih grupa. Razvoj sastojina
uopće ne može se prepustiti samoj prirodi. Priroda, naime, ne vodi brigu


o kvaliteti, a nama je u prvom redu stalo upravo do kvalitete.
Raznolikost u strukturi sastojina nešto je bitnog, neophodnog prema
suvremenom načinu kojim se one uzgajaju, kao i prema načinu kojim




ŠUMARSKI LIST 8-9/1959 str. 24     <-- 24 -->        PDF

se one konačno iskorištavaju. To jednako vrijedi i za mlade sastojine, jer
se upravo kroz raznolikost njihove strukture stvara mogućnost što lakše
i uspješnije njege, povoljnijeg razvoja njihova.


U cilju njege mladih sastojina nikako ne bi s uzgojnog gledišta bilo
opravdano, da se raniji predrast, onaj pod 4 i 5 — kakovog često ima obilje
u našim sastojinama — ukloni sav odmah nakon dovršne sječe. Ako je
bukva, pa i druge primješane vrste, obilno zasijala postojanje raznolikog
predrasta može korisno djelovati. Bez takovog predrasta gusti pomladak
je stalno u tjeskobi, ne može se povoljno razvijati sve dok ne nastupi neki
kalamitet ili čovjek sa raznim alatom, da često opetuje rad na uništavanju
i potiskivanju dijela gustog i suvišnog pomlatka te umjetnom stvaranju
povoljnije raznolikosti strukture. Loša strana jednolične strukture i u
tome je, što se jedva može dočekati neke prihode od takove sastojine, već
se mora nad njom stalno bdjeti, mjesto da djelomično prepustimo predrastu
pomenutu korisnu ulogu u stvaranju raznoliki je strukture prirodnijim
načinom, a uz našu kontrolu i intervenciju kada nastane potreba.


Na temelju izloženog smatramo, da jednolični i gusti mladici, a bez
raznog predrasta ili ga je malo, nikako nisu povoljni s uzgojnog gledišta.
Takovi mladici su dobri samo uz obilje raznog predrasta. Bolji su oni manje
gusti i nejednoličnj uz razni predrast. Naročito su dobri gusti mladici
nejednolične strukture povodom raznih uroda i uz obilje raznog predrasta.
Uz valjanu njegu može se iz takovih mladika uzgojiti kvalitetne sastojine
uz dobivanje znatne uporabive mase ne samo prigodom čišćenja, već naročito
i kasnije tokom proreda.


Osnovica za uspješniju njegu leži u stručnom osnivanju sastojina,
uglavnom u provedbi oplodne sječe i pravovremenom dodavanju raznih
vrijednih vrsta, kao i u pravilnom postupku sa predrastom.


Uspjeh njege naročito ovisi o razumijevanju terenskog osoblja osnovnih
pojmova ne samo o biološkim osobinama vrsta, njihovog međusobnog
odnosa u strukturi sastojina, koja je često vrlo raznolika, već i o tome da
to osoblje, koje vrši njegu, bar približno zna ocijeniti koji članovi sastojine
postaju štetni. Naravski, u tom pogledu nema uvijek neke oštre granice,
po kojoj bi se ocjena mogla lako izvršiti. Ta ocjena ovisi ne samo o teoretskoj,
već naročito i o praktičnoj spremi terenskog osoblja. Samo kao takovo
i uz znatnu dozu savjesnosti moći će ono donijeti povoljnu odluku.
Važna je u tom pogledu spoznaja osoblja da jednolični i gusti mladici, a
bez predrasta znače nepovoljnu strukturu, kao i to da cilj njege mora biti
stvaranje što raznolikije strukture, ne samo po smjesi raznih vrijednih
vrsta sjene i svijetla, već naročito i u pogledu uzrasta, dimenzija stabala.
Ako uzmemo u obzir teškoću dugotrajnog rađa na njezi gustih jednoličnih
mladika, svakako je za terenski kadar znatno lakši rad na doznaci samo
štetnog predrasta, već uporabivog za ogrjev, nego li rad na čestoi i dugotrajnoj
njezi jednoličnih mladika bez dobivanja uporabive mase. Uklanjanje
obično već jakog, štetnog predrasta završit će se u 2—3 puta u većim
vremenskim razmacima. Time će se uglavnom završiti čišćenje i preći na
prorede. Sastojina će tada imati vrlo raznoliku strukturu, uglavnom sa
3 obilne etaže. Uz takovu strukturu moći će se osigurati u budućnosti ne
samo znatni proredni prihodi već i kvalitetni razvoj sastojine, naravski,
uz pretpostavku pravovremene i razumne njege.


278




ŠUMARSKI LIST 8-9/1959 str. 25     <-- 25 -->        PDF

ADVANCE GROWTH AND THE TENDING OF STANDS


The queistion of the harmfulness or usefulness of advance growth in young stands
is stll not enough discussed. In practice, namely, the advance growth is often considered
harmfull in general.


Discussing this subject we have in view predominantly Beech stands as the most
important by us.


The advance growth comes into being in many ways, it is of different structure
and plays various roles in the stands, and is in connection also with the establishment
of a young stand during the carrying-out of seeding cutting whose method has a strong
influence on a varied development of the new stand.


The advance growth which springs up in the course of performing the seeding
cutting usaully cannot be considered harmfull because i t is not dangerous for the
development of the thereafter densely seeded young growth. Moreover, this advance
growth, especially the one descended from the first seed crop — and if this was poor
and the later ones more abundant — it only can bez useful in a dense young stand.
Such ah advance growth usnally will not be able to develop a wide-spreading crown
because it is followed in its development by a dense new growth from the later seed
crops. A part of this advance growth will be utilized in general after the cleanings
viz. in thinnings, while a part of it will remain in some places to be cut as a valuable
main product in the final felling.


Other kinds of advance growth like the stunted advance growth which developed
already in the old stand, furthermore stump sprouts, and softwood species if not
harmful already in the seed felling they surely will become so by and by.


´Nevertheless their role also may often continue to be useful for a longer, time.
In a dense and uniform new growth of Beech developed from a full mast the advance
growth exercise an influence on this new stand so that it develops unumiformly, thus
creating a heterogeneous structure of the new stand, which is more natural and consequently
more suitable for an advantageous development.


As regards the fast growing softwood species as advance growth offering a poor
shading the better stems will bez partly maintained up to the age when they will
yield a valuable intermediate yields, while the mentioned stunted advance growth
will be utilized in general in the course of cleanings taking into account that it has
nearly finished its useful role in suppressing a part of dense new growth, or if turned
to be harmful to the further development of the stand.


The method discussed aims to achieve as heterogeneons structure of a stand as
passible, and to create a manystoreyed stand. According to the contemporary tending
measures as well as to the methods after which the stands are finalljy exploited this
heterogeneity represents something essential. This rules also for the young stands, for
through the heterogeneity of their structure one makes possible their more successful
tending, more favourable development by suppressing a part of the over-dense and
thus harmfull part of homogeneous new growth.


A dense young growth without an advance growth is always under compression,
can hardly develop in a favourable manner without an expensive intervention of manpower.
In such a young growth of even structure one achieves late the intermediate
yields which are poor, while a heterogeneous advance growth early produces considerable
yields thus ensuring the young growth a more favourable development.


From what has been mentioned follows, that there comes no general danger from
the advance growth, but, on the contrary, a considerable portion of it can be very
useful in the different stages of the stand development.


(Primljeno za štampu VI. 1959.)