DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1959 str. 21 <-- 21 --> PDF |
Prema ranijem naučavanju naprednijih naroda bilo je pravilo da se nakon ili u doba sječe starih sastojina odstrani predrast. Tako su na pr. njemački mladici već rano bili oslobađani od predrasta. Uz prirodno zasijavanje i umjetno popunjavanje vjerojatno su ti mladici bili često gusti. Samo je tako jasno da su odnosne sastojine davale malu masu i tek na prelazu u srednjodobne. Njega naših sastojina, bar teoretski, bila je pod utjecajem strane i tada savremene nauke, zapravo njemačke škole, pa je isto pravilo i kod nas vrijedilo. No uslijed raznih teškoća, uglavnom financijske prirode, rad na ranoj njezi razmjerno je malo gdje vršen. Obično se prva njega u vidu čišćenja obavljala tek onda, kada se mogao odnosni materijal unovčiti. No i tada se u mnogim područjima uklanjao samo predrast mekih vrsta, a od tvrdih pretežno samo podstojna i jako stiješnjena tanka stabla, a prema nauci o niskim proredama. Tako su i pomenute sastojine u Petrovoj Gori, zahvaljujući slučaju da nisu u njima već ranije vršene niske prorede, dočekale prvu njegu uz obilnu podstojnu, stiješnjenu i dominantnu etažu jačih dimenzija. Može se pretpostaviti, da bi se i proredne mase naših pomenutih sastojina približno podudarale sa podatkom mase u Schwappachovim prirasno prihodnim tabelama, da su bile već rano, kao one u Njemačkoj, temeljito lišene predrasta. Da se takovi gusti i jednolični mladici ne mogu dugo povoljno razvijati sasvim je razumljivo. Zbog toga treba u njima često svake 2—3 godine raditi, razmicati ih ili prepustiti da se razvijaju same u teškim prilikama u kakve su stigle. Njemačke odrasle sastojine su ranije uopće bile »pravilne«, bez donje etaže, a i podrasta. Nasuprot naše sastojine u Petrovoj gori, a često i drugdje, bile su obično skroz nepravilne strukture uz obilje predrasta raznih vrsta, tvrdih i mekih listača. Baš povodom takove strukture pomenute sastojine su mogle rano dati znatnu prorednu masu. Veliku su prorednu masu davale i drugdje sastojine slične starosti i strukture. No prednjim navodima, nikako ne mislimo da pomenuto važi kao re cept za svaki slučaj njege. Ima naime razmjerno dosta sastojina u kojima se mnogo manje kasnilo sa čišćenjem nego li u pomenutima, a ipak je stanje bilo tako loše, da je na znatnom dijelu površine jedva bilo moguće učiniti nešto korisna u cilju unapređenja kvalitete. Takovo je stanje u onim bukovim, a i drugim sastojinama, koje su loše osnovane, te su bukva na di jelovima površine slabo ili nije uopće nikako zasijala, a vrijedne vrste svjetla, osobito hrast, nisu mogle izdržati dulju zasjenu jako krošnjatog i često gustog predrasta vrsta sjene. U tom pogledu naročito je opasan grab, ako se obnovi iz panja ili zasije prije bukve i hrasta uz obilan pristup svjetla. To se redovito događa tamo, gdje je u starim sastojinama grab pri miješan bukvi i hrastu, a stara se sastojina jako progali prije zasijavanja bukve i hrasta, dok se grab zasijava skoro svake godine. U pomenutim slu čajevima, uz loše provedenu oplodnu sječu, promašeno je i time, da se nije na vrijeme provelo popunjavanje prirodno neposumljenih površina, kao i rano čišćenje. Degradaciji sastojina je ranije često vodio i način njege niskom proredom, kojom se kod nas štetni predrast obično nije smio ukla njati radi očuvanja sklopa. Slične posljedice bi bile i u mnogim poratnim sječinama, ako se ne bi izvršila gruba njega potpunim uklanjanjem zaostalih starih stabala i po stepenim uklanjanjem jako krošnjatog predrasta iz mladika, kao i prore 275 |