DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8-9/1959 str. 84     <-- 84 -->        PDF

stručnih termina na češkom i slovačkom
jeziku. Od interesa je i rječnik češko-slovačklh
i slovačko-čeških stručnih termina.


Dr. M. Anić


Vedel H. — Lange J.:: TRAEER OG
BUSKE (Drveće i grmlje Danske), Kbenhavn
1958., str. 224, džepni format, sa 120
koloriranih crteža drveća i grmlja i mnogo
sitnih, također koloriranih crteža u tekstu.


Knjižica zaslužuje pažnju zbog svoje originalne
obrade. Iako je napisana na danskom
jeziku, ona nam je pristupačna, jer
se odlikuje specifičnim i vrlo duhovitim
načinom prikaza.


Opći pojmovi su objašnjeni sitnim koloriranim
crtežima. I ključevi za razdiobu
vrsta izrađeni su uz pomoć crteža. U knjižici
su prikazne 23 vrste četinjavog i 97
vrst3 lisnatog drveća i grmlja, koje od prirode
rastu u Danskoj ili se ondje kultiviraju.
Kod pojedinih vrsta prikazan je koloriranim
crtežom habitus i važnije morfološke
karakteristike. Uz crtež prikazani su
u obliku neupadljivih sličica i načini upotrebe.


Iza slikovnog dijela slijedi tekstovni dio,
gdje su prikazani areali, oblici habitusa,
presjeci lista, markantnije oznake cvjetova,
pupovi i drugi važniji determinacioni detalji.
Prikazan je i razvoj važnijih vrsta drveća
u pradavno doba. Tu se osim teksta
nalaze polenanalitički diagrami i drugi
crteži.


S obzirom na prikaz materijala knjižica
je svojom specifičnom obradom vrlo dobro
uspjela. Didaktičku svrhu postiže ona na
prilično lagan način. Knjižica može poslužiti
uzorom kod izrade sličnih djela za naše
prilike.


Dr. M. Anić


Rohmeder, Ernst u. Schonbach,
Hans: GENETIK UNĐ ZUCHTUNG
DER WALDB&UME, 1959., 336 str. sa 163
slike, uvezano u platno 38.— DM. Verlag
Paul Parey, Hamburg-Berlin.


Početkom godine izašla je u izdanju poznatog
nakladnog zavoda za poljoprivredu,
veterinarstvo, vrtlarstvo, šumarstvo i lovstvo
krasno opremljena knjiga na finom
papiru za umjetni tisak o genetici i uzgoju
šumskog drveća. Djelo su napisala dvojica
poznatih stručnjaka iz područja šumarske
genetike: Dr. E. Rohmeder profesor na
sveučilištu u Miinchenu i predstojnik instituta
za šumarsko sjemenarstvo te biljni
uzgoj na saveznom naučnom institutu, i dr.


H. Schonbach predstojnik odjela za uzgoj
šumskog drveća na institutu za šumarske
znanosti i profesor na fakultetu u Tharandtu.
Obojica su objavili već prije veliki
broj studija iz tog područja.


Genetika i uzgoj šumskog drveća su mlade
discipline, koje su se za razliku od genetike
u poljoprivredi i vrtlarstvu razvile
tek u zadnja dva-tri desetljeća. Unatoč
tome imaju njihovi rezultati sve već teoretsko
i praktično značenje za šumarstvo,
pa im se i kod nas obraća nužna pažnja.
Ifisac ovog referata prikazao je već u »Šumarskom
priručniku« ukratko problematiku
i značaj genetike za šumarstvo na temelju
tadanjeg stanja znanosti. Od tada je učinjen
golemi napredak, pa je i kod nas
izašlo nekoliko raspravica i prikaza o važnosti
genetike za šumarstvo, naročito s obzirom
za izbor šumskog sjemenja (M. Anić,


M. Vidaković, M. Wraber, B. Zlatarić i dr.).
Ipak je nedostajao dosad ne samo kod nas
nego i u stranom svijetu pregledan, sintetski
prikaz rezultata šumske genetike, te je
veliki broj značajnih studija iz pojedinih
grana ove discipline bio teško pristupačan.
A koliko je značenje genetike za šumarstvo
dokazuje već sama činjenica, da u novije
doba izlaze i posebni časopisi posvećeni isključivo
ovoj problematici.


Novo djelo istaknutih njemačkih genetičara
popunjaju stoga veliku prazninu i
omogućuje nam, da se uvedemo u najteže
probleme nasljeđivanja, mutacija, križanja,
odabiranja (selekcije) i vegetativnog razmnožanja
šumskog drveća i grmlja.


Kao temeljnu zadaću i cilj uzgajanja
šumskog drveća postavljaju pisci tri zadatka:
1) podizanje drvne mase, 2) podizanje
kvalitete drva i 3) podizanje otpornosti
drveta prema različitim mehaničkim nepogodama
te napađajima biljnih i životinjskih
štetnika.


Svako živo biće, pa tako i drvo, zavisi od
dva skupa faktora: od faktora vanjske
okoline i od nasljednih svojstava
svoje žive tvari. Temelj za
racionalno gospodarenje je prema tome poznavanje
obiju skupova faktora. Faktorima
vanjske okoline obraćena je u svijetu i kod
nas zadnjih tridesetak godina naročitu pažnju,
pa smo dobili zahvaljujući dugogodišnjim
istraživanjima fitosociologa, vanredne
podatke o brojnim šumskim zajednicama
i o životnim zahtjevima njihovih sastavnih
elemenata — raznolikih vrsta drveća i
grmlja. Danas poznamo, može se mirno
reći, najvažnije faktore mrtve i žive okoline,
koji utječu na život i razvitak naše
šumske vegetacije iako će trebati i u tome
pogledu još mnogo raditi: Naprotiv je naše




ŠUMARSKI LIST 8-9/1959 str. 85     <-- 85 -->        PDF

znanje o genetskim osobinama pojedinih
vrsta drveća i grmlja vrlo slabo. Zato treba
genetici i uzgoju obratiti što veću pažnju.


Pod šumarskim uzgojem razumijevaju
spomenuti pisci svjesno usmjereno djelovanje
čovjeka-uzgajača na šumsko drveće i
grmlje u tome smislu, da se što više poboljšaju
njihova nasljedna svojstva kako
bi što bolje odgovarala privrednim ciljevima
i potrebama čovjeka. Uspjeh svakog
uzgoj3 zavisi o dvjema činjenicama: o mnogolikosti
(varijabilnosti) same vrste i o
nasljeđivanju pojedinih razlika na potomstvo.
Varijabilnost je doduše općenita osebina
živih bića, ali nije kod sviju vrsta
jednaka, pa su zato i mogućnosti uzgoja
različite. Drvo varira s obzirom na vanjski
oblik (uzrast ili habitus, razgranjenost,
oblik krošnje, građu kore, lup, veličinu sjemenke
i si.), s obzirom na unutarnju građu
i s obzirom na fiziološka svojstva (trajanje
vegetacijskog perioda, proljetno tjeranje,
period rastaa plodnost, otpornost prema
vlazi i suši, otpornost prema štetočinama i
si.). Genetski osnovi ove varijabilnosti su
vrlo različiti, pa autori govore o genotipu,
plasmot´pu i o plastidotipu Ali i okolina
utječe snažno na nasljedna svojstva, pa je
često teško utvrditi da li se radi o nasljednim
faktorima ili o djelovanju okoline


Da bi objasnili sve te vrlo složene pojave
nasljeđivanja prikazuju pisci jscrpljivo rasplod
šumskog drveća i to posebno spolni
rasplod (oprašivanje, oplodnja, raširenje
ploda), a posebno nespolni rasplod (rasplod
klonom, autovegetativno razmnažanje, vegetativno
razmnažanje reznicama, sađenicama
i si.). Posebnu pažnju obraćaju Mendelovim
zakonima, te istraživanjima E.
Bauera o materijalnim temeljima nasljeđivanja,
zatim mutacijama. Kod ovih prikazuju
naročito t. zv. paralelne mutacije različitih
vrsta drveća po Vavilovu. U posebnom
poglavlju donašaju pregled oblika i
broja hromosoma svih poznatih vrsta šumskog
drveća i grmlja, te upućuju na značenje
poliploidije za uzgoj. Vrlo pregledno
prikazan; su nadalje temeljni faktori evolucije
(selekcija, mutacija, križanje, geografske
izolacije i t. d.).


U uzgoju drveća djelovao je međutim već
stoljećima svijesno i nesvijesno čovjek i
to dijelom negativno, a dijelom pozitivno.
Ima krajeva gdje su sve najbolje populacije
drveća jednostavno uništene, isječene,
pa su ostali samo malo vrijedni individui
nepodesni za svaki uzgoj. Ali ima n a sreću


protivnih slučajeva, gdje je upravo šumarstvo
svojim svjesnim djelovanjem proširilo
najbolje populacije, pa danas nalazimo
upravo savršeni uzgojni materijal.
Zato je naročit3 važnost obraćena izboru


polaznog materijala za uzgoj, i to posebno
pri uzgoju klona, a posebno pri uzgoju spolnih
populacija.


Kao polazni materijal za selekciju služit
će po autorima u pravilu domaće vrste,
koje su najbolje prilagođene okolini, jer
kod izbora imaju — to treba naročito naglasiti
— konačnu odlučnu ulogu vanjski
faktori. Što će i najbolja rasa ako ne može
u određenim prilikama uspijevati! Ipak
ima i iznimaka, da strani materijal daje
bolje rezultate. Poznat je primjer smreke
u Švedskoj gdje je domaći materijal vrlo
slab. To je u vezi s historijskim faktorima:
smreka je naime došla iza glacijala u Švedsku
iz Norveške gdje su se u tadanjim nepovoljnim
životnim prilikama održale samo
najslabije rase. Zato daje srednjoevropska
smreka u Švedskoj znatno bolje rezultate
nego domaća.


Od ostalih faktora selekcije kojima treba
obratiti naročitu pažnju ističu pisci na pr.
važnost podizanja produkcije smole, tanina,
vitamina (kod Hippophae rhamnoides),
a naročito podizanje rezistence prema
prirodnim silama (vjetrolom, snjegolom,
smrzavanje, rani i kasni mrazevi, suša, plinovi
i t d.), te prema brojnim štetočinama.
Značajno poglavlje obuhvataju´ primjeri
uzgoja otpornosti prema životinjskim i biljnim
štetočinama.


Nakon ovih općenitih izvoda prelaze pisci
u specijalnom dijelu na rezultate uzgoja pojedinih
vrsta šumskog drveća i grmlja, pa
posvećuju jednim vrstama veći, a drugim
manji prostor. Najveća pažnja obraćena je
boru, smreki, arišu i duglasiji, manja jeli,
a najmanje bjelogorici — izuzev topolu. U
tom se poglavlju vidi, da. je naše znanje o
genetici drveća još razmjerno vrlo slabo.
Zato treba prije svih pokušaja direktne
primjene genetike u praksu provesti još
vrlo opsežna i savjesna naučna istraživanja.
To vrijedi napose za naše krajeve
s vrlo mnogolikim inventarom šumskog drveća
i s naročito mnogolikim životnim prilikama.


Na kraju nalazi se tumač stranih izraza
i najznačajnija literatura. Od naših pisaca
spominju pisci Vidakovićeva istraživanja


o
borovima.
Knjiga je kao cjelina vanredno uspjela.
Naročito je opsežno obrađena teoretska
strana, koja pruža obilje novih ideja i
smjernic3. Slabija je praktična strana, što
je i razumljivo, jer se radi o novoj disciplini,
ili bolje rečeno o novom pokušaju primjene
genetike na šumarstvo, pa su podaci
još oskudni. Genetika i uzgoj šumskog
drveća je ne samo po sadržaju nego i po
opremi prekrasno djelo bez koga ne bi
smjela biti ni jedna stručna biblioteka, a


339