DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1959 str. 88 <-- 88 --> PDF |
rišćavanje sporednih šumskih proizvoda u NR BiH u prvom 10-g. poslije Oslobođenja. — Ing. Aleksej Postnikov: Razvoj drvne industrije NR BiH u prvom 10-g. poslije Oslobođenja. — Ing. Milan Goj merac : Izgradnja šumskih komunikacija u NR BiH u prvom 10-g. poslije Oslobođenja. — Ing. Sergije Lazarev: Borba protiv erozije i uređenje bujica u NR BiH u prvom 10-g. poslije Oslobođenja. — Ing. Jakov Sučić : Naučnoistrazivački rad u šumarstvu i drvnoj industriji (k. g.). — Dr. ing. Pavle F u k a r e k i ing. Sreten V učija : Šumarski otsjek Poljoprivredno-šumarskog fakulteta u Sarajevu od svog osnivanja do kraja 1955. godine. — Ing. Alija Karahasanović: Lov i lovna privreda (k. g.). — Ing. Hajrudin Bujukalić: Pregled izdavačke djelatnosti na području šuamrstva NR BiH od Oslobođenja do 1955 g ZAŠTITA PRIRODE 1959. — Beograd. 15. — april — Dr. Dragomir M i 1 o j k ović : Problemi razvitka i produktivnosti bukovih šuma u Srbiji. — Dr. Nikola K. Pantić : Donjepliocenska (Pontijska) flora kod Grocke. — Dr. Milovan R. Gajić: O dvema novim biljkama u flori Šumadije. — Dr. ing. Pavle Fukarek: Neke značajne i rijetke vrste drveća i grmlja u Jugoslaviji. — Vera B r o z, Jelena P o p o- v i ć Rezervati na Prokletijama — »Kožnjar « i »Maja Rops«. DRVNA INDUSTRIJA 1959. — Zagreb. 1/2 — S. N. G o r š i n: Znanstvene osnove zaštite bukovog drveta na skladištima. — Ing. Rikard Kaiser : Stlačivanje i izjednačivanje pilnih zubaca. — Ing. Dimitrije Kritić : Perspektivni razvoj suhe destilacije drva u Jugoslaviji. — Ing. D. K.: Mogućnosti´ iskorištenja lignina. — Ing. Josip Peternel: Radna iskustva i obračun troškova za motornu lančanu pilu za jednog radnika. — Ing. Ninoslav L ovrić : Mehanizacija izgradnje šumskih putova. — Ing. Marijan Brežnjak: Pilanska industrija u SAD. 3/4 — Ing. Marijan Brežnjak: Ispitivanje kretanja temperature pare u jami kod zagrijavanja bukovih trupaca. — Miloš Rašić : Karbamid-formaldehidna ljepila. 5/6 — Svetozar Grgurić: Osvrt na kretanje pro:zvodnosti rada na pilanama Hrvatske. — Ing. Juraj Krpan : Sušenje drva centrifugiranjem. — Ing. Stanko B ađun : Primjena radioaktivnih izotopa u tehnologiji drva. — Ing. D. Kritić : Podizanje tvornice celuloze u Loznici. ŠUMARSKI PREGLED 1959. — Skopje. 1 — Prof. ing. H. E m: Acer obtusatum u Makedoniji s obzirom na šum. melioracije. — Ing. Momčilo Andrejević: Vaze iz pečene gline i plastičnih materija u talijanskom rasadničarstvu. — Ing. Todor Todorovski : Primjena fotogrametrije u uređivanju šuma. — Ing. Trajko N i k olovski : Opskrba rasadnika kvalitetnim đubrivom. — Ing. Krum A n g e 1 o v: Opredjeljivanje srednje udaljenosti dotura. TOPOLA 1959. — Beograd. 9 (januar—mart) — Ing. Jefta Jere m i ć: Na novim zadacima. — Prof. dr. J. Kišpatić : Bolesti topola. — Ing. Ante Lovrić i ing. Ivo Herpka: Uzgoj i selekcija topola u Italiji. — Ing. Milomir Vasić: Ogledi hemiskog suzbijanja velike topoline strižibube i staklokrilca. 10 (april—juni) — B. M.: Orijentacija na plantažnu proizvodnju drveta ima dalekosežni značaj. — J. J.: Topole u plantažama. — Ing. Ivan P a v š a: Rezultati plantažnog uzgoja topola u šumariji Varaždin. — Ing. Dimitrije Bura : Kako se podižu i gaje plantaže topola u Italiji. Đ. K. ŠUMARSTVO STRANIH ZEMALJA SUME I ŠUMARSTVO NORVEŠKE Nakon prebivanja u Švedskoj pošli su članovi sovjetske delegacije u šume Norveške da se bar u glavnim crtama upoznaju i sa njezinim šumarstvom. Najviše su se zadržali u oblastima Hedmark i Op1 a n d, koje su i najšumovitije. U općinskoj šumi g. Eidsvol d-a upoznali su se sa rezultatima dugogodišnjih opažanja o utjecaju različitih načina sječa i stepenima intenziteta proreda na proizvodnju drvne mase i na prirodnu obnovu bora i omori ke. U O d n a e s-u vidjeli su isušivanje zamočvarenih šuma, a u Osio-u posjetili su Upravu profesionalnog saveza poljoprivrednih radnika. Na većem dijelu teritorija Norveške prevladavaju podzolna i planinska podzolna tla, koja su većinom kamenita i nepodesna za poljodjelstvo. Na jugu su pojedini komadi mrke zemlje plodna šumska tla koja se iskorišćavaju u zemljoradnji. Najplodnija su aluvijalna tla »velikih dolina« (ali to su samo uske pruge). |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1959 str. 89 <-- 89 --> PDF |
Norveške su šume uglavnom na jugoistoku zemlje i zauzimaju površinu od 7,5 mil. ha, a sastoje se većinom iz četinara (bor i omorika) sa nešto primiješane breze. U južnim rajonima ima odvojenih masiva hrasta i bukve sa nešto klena, lipe i jasike u smjesi. Na obalama rijeka i jezera u malim grupicama raste joha. Gornju granicu šume (do tundre) zaprema breza. Omorika uglavnom raste na istočnim područjima južne Norveške. Drvnom masom ona nadmašuje sve ostale vrste. Po vlasništvu šume se dijele na: državne sa 764.000 ha, općinske 173.000, crkvene 71.000, dioničarskih društava i industrijskih poduzeća 632.000, mjesnih i dr. 1,147.000 i privatnih 4,713.000 ha. Srednja drvna zaliha po hektaru manja je nego u Švedskoj i iznosi 54 kub. m. To se obrazlaže manje pogodnim uslovima rastenja i pretjeranim sječama u prošlosti. Dvije uprave vode norveško šumarstvo (obje u sastavu Min. poljoprivrede) i to: Glavna šumarska direkcija i Direkcija državnih šuma. Glavna šumarska direkcija sastoji se iz 4 odjela. Prvi odjel pomaže privatnicima kod pošumljavanja, pri gradnji putova i t. d. i kontrolira kako se izvršuju odredbe zakona o šumama. U kompetenciju drugog dijela spadaju pitanja finansiranja i obrazovanja kadrova specijalista. Treći je pravni odjel, a četvrti uređivački. Pri direkciji je i komisija za naučne radove i rukovodi Naučno-istraživačkim institutom za šumarstvo i eksploataciju (nalazi se u gr. O s-u) i Pokusnom stanicom u B e r g e n-u. U svakom okružju (fiilke) nalazi se uprava za šumarstvo na čelu sa okružnim šumarom, koji ima 3 zamjenika: za graditeljstvo, mehanizaciju radova i za pitanja šumarstva. Neposredan nadzor i kontroiu vođenja gospodarenja sa šumama privatnika vrše šum. inspektori (8—12 u okružju). Vlasnik je dužan da se posavjetuje o provođenju glavnih mjera u šumi, a ako ne zna da pravilno obilježi stabla za sječu, onda to obavi inspektor. Direkcija državnih šuma ima u svom sastavu 3 odjela: šumarski, pravni i finansijsko-ekonomski. Za upravljanje tim šumama na terenu su 3 inspektorska rajona i 104 šumarije. Zakon o šumama sličan je švedskom. Posebni su -fondovi određeni za melioraciju šuma, izgradnju putova i pošumljavanje sječina u kojima mora privatnik uplatiti 20/o od prodajne cijene drva. Ta je svota određena za pošumljavanje, a dobiva se tako da se izdvoji iz svote koju plaća kupac vlasniku šume J stavlja u banku kao polog na tekući račun okružne šum. uprave. Ako ne treba ništa da se pošumljuje, vraća se novac vlasniku, ali ga mora iskoristiti za melioraciju šume i si. Osim toga za izgradnju putova i dr. oduzima se 100/o. Gospodarenje i eksploataciju u državnim šumama vode šumari sami. Privatnici obično prodaju drvo na panju, a tek ponekad i sami vrše izradu. Godišnji je priras t u norveškim šumama oko 13 mil. kub. m ili oko 2 kub. m po ha. Posljednjih 5 god. siječe se oko 11 mil. kub. m, a to je 3°/o ukupne drvne mase svih šuma. Glavni je sortiment papirna celuloza. Norveška podmiruje svoje potrebe u drvu sama, a znatne količine izvozi u evropske zemlje. Najznačajnije je obilježje norveškog šumarstva nastojanje oko očuvanja sadašnjih i povećanja budućih šumskih površina pošumljavanjem slabo obraštenih zapadnih područja, uzgajanje bora i omorike, uvođenje boljih sorti bora i omorike koje bi imale veći prirast i to odabiranjem vlastitog sjemenja i uzimanja iz inostranstva; težnja za uzgojem čistih jednodobnih sastojina; obavezno ostavljanje sjemenjaka iza čiste sječe. Njega sastojina počinje u 8—10 g. i onda se periodički ponavlja svake 5—6 g. u mladim i 8—10 g. u srednjedobnim i dozrijevajućim sastojinama. Prorede ovih zadnjih nose uglavnom eksploatacijski karakter, ali istodobno imaju i uzgojni cilj. Kako švedski, tako i norveški šumari ne smatraju korisnim uzgajanje prebornih šuma. Imajući eksploatacijski karakter, te prorede istovremeno stvaraju najbolje uslove za rastenje ostalih stabala. Konačna sječa (čista) u crnogoričnim šumama vrši se u 100^-120-oj godini. To je 40—50%> proizvedene drvne mase sastojine. Privatno vlasništvo šuma daje im naročito obilježje. Čini se da u mnogim krajevima zemlje vode ti vlasnici prekomjerne prorede, koje često prelaze granice korisnih uzgojnih mjera i idu samo za eksploatacijom. Zato im je obrast često 0,5—0,6. Norveški šumari smatraju da je obrast 0,7 optimalan za sklop u srednjedobnim, dozrijevaućim i dozrelim sastojinama. Karakteristično je, da oni ne pridaju pokazatelju obrasta takvo značenje, kakvo ima taj taksacijski elemenat u drugim zemljama. Kod proređivanja oni se ne ravnaju prema obrastu, nego prema određenom broju stabala koji treba da ostane na 1 ha i nastoje da svakom stablu osiguraju dovoljnu prehrambenu površinu. 343 |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1959 str. 90 <-- 90 --> PDF |
Otpaci se pale na sječini samo u slučaju kad treba izvršiti popunjavanja ili sadnju kultura. Međutim, kad je prirodnog pomlatka dovoljno, otpaci se ostavljaju ili se usitnjeni ravnomjerno razbacaju po čitavoj sječini. Prostrana mreža dobrih šumskih i obilje vodenih putov a veoma olakšava transport drva. U Norveškoj je više od 15.000 km riječnih putova prikladnih za splavarenje. U zadnje se vrijeme nešto smanjio omjer splavarenja na račun povećanja kamionskog i traktorskog izvoza. Pošumljavanje vršilo se nekada samo prirodnim putom, jer je taj način prilično odgovarao njihovim uslovima. Danas, ne zadovoljava li, vrši se sadnja kultura (4-godišnje sadnice omorike, 3-godišnje bora). Po hektaru se sadi 3,5—4 tisuće biljaka (neki misle da je dosta i 3 tisuće). Radi nedostatka površine državnih rasadnika, često se daju 2-godišnje biljčice seljacima da ih uzgajaju još 1—3 godine na svojoj zemlji da bi dorasle do sadnje. Prema izjavi šumara, ta je praksa korisna i državi i seljacima. Sjemenarstvo je centrilizirano. Dobivanjem sjemena bavi se uglavnom fabrika šumskog sjemena u H a m a r-u. Fabrika prima češere iz čitave zemlje i pomnjivo ga sortira i tek poslije ispostavljanja odgovarajuće isprave šalje se u rasadnike. Fabrika je na 4 sprata sa suterenom opremljenim sa hladnjacima gdje se sjeme drži pri stalnoj temperaturi dosta dugo. Svi su procesi: raznošenja češera u sva 4 sprata, prerada, sortiranje sjedena i t. đ. potpuno mehanizirani. Pri otpremi sjemena na teren i daljnjem iskorišćavanju drži se ovih načela: sjeme se šalje u rajone koji su nešto sjevernije od mjesta gdje je sjeme sabrano i na taj način prenose se kvalitetnije vrste drveća koje su rasle u boljim uslovima u sjevernije predjele i više položaje. Rješenje problema povisivanja produktivnosti šuma smatraju norveški šumari da je u osušivanju zamočvarenih šumskih površina, poboljšavanju smjese sastojina i povisivanju godišnjeg prirasta. Uzimajući u obzir da su zapadni rajoni deficitarni u šumama, a postojeće su slabog prirasta, postavljen je zadatak da se ti rajoni pošume najvrijednijim vrstama drveća u toku od 50—60 g. na površini od 500.000 ha. Organizacija i tehnika uređivanja šuma provodi se slično kao i u Švedskoj. Za obrazovanje srednji h stručnih kadrov a postoje 4 šumarske škole. Škola u Brandbu (okružje Opland) osim što obrazuje šum. tehničare, ima i dopunski 6mjesečni kurs za specijaliste, koji im daje tu prednost da mogu polagati ispit za polazak visoke šum. škole. Polaznici moraju svršiti 8-ljetku i imati 1-god. praksu u šumi. Prednost imaju srednjoškolci, ali i jedni i drugi ne smiju biti mlađi od 18 g. i svakako sa stazom od godine dana. Apsolventi su šum. tehničari i imaju pravo da se zaposle kao pomoćnici šumara kod privatnika i u državnim šumajama i kao pomoćnici taksatora. Šumski radnici obrazuju se u kratkoročnim kursevima. Naukovno doba je 5 nedjelja. Škola daje kvalificirane drvosječe. Istovremeno obrazuje 45—50 učenika. Godišnje polazi školu 300 đaka od kojih 2 grupe (svaka po 25 đaka) prolaze kroz 11-nedjeljni kurs mehaničara. Uporedo sa učenjem kako se izrađuje drvo, đaci prolaze i kratak teoretski kurs o elementima šumarstva. Apsolventi su dužni da rade u šumi najmanje 1,5 godinu, da bi stekli pravo na povratak u školu za produžnje učenja u dopunskom kursu višeg tipa, koji traje 5 nedjelja. Visoko šumarsko obrazovanje stiče se šumarskim fakultetom Visoke poljoprivredne škole u gr. O s-u. Za upis na fakultet valja imati srednjoškolsku maturu, šumarsku školu koja traje 18 mjeseci, 2 godine praktičnog rada u šumi. Studenti se primaju svake drug e godine (30—40). Teoretska obuka traje 3 godine. Vodeći je organ naučnog rada Norveški naučno-istraživački institut za šumarstvo i drvarsku industriju u gr. O s-u, koji koordinira sva naučna istraživanja. Drugi je centar tog rada Pokusna stanica smještena kod Bergen-a. Ona se bavi uglavnom problemom pošumljavanja u zapadnim područjima zemlje. Šume i šumski proizvodi zauzimaju vidno mjesto u norveškoj ekonomici. Ipak, usitnjen posjed i protuslovlja privatnih interesa pojedinih vlasnika ponekad zadaje dosta poteškoća da bi se ostvarile mjere koje trebaju skladne primjene na velikoj teritoriji (pošumljavanje zaštita, mel´oracija tla i t. d.). !>. K. |