DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 8-9/1959 str. 89 <-- 89 --> PDF |
Norveške su šume uglavnom na jugoistoku zemlje i zauzimaju površinu od 7,5 mil. ha, a sastoje se većinom iz četinara (bor i omorika) sa nešto primiješane breze. U južnim rajonima ima odvojenih masiva hrasta i bukve sa nešto klena, lipe i jasike u smjesi. Na obalama rijeka i jezera u malim grupicama raste joha. Gornju granicu šume (do tundre) zaprema breza. Omorika uglavnom raste na istočnim područjima južne Norveške. Drvnom masom ona nadmašuje sve ostale vrste. Po vlasništvu šume se dijele na: državne sa 764.000 ha, općinske 173.000, crkvene 71.000, dioničarskih društava i industrijskih poduzeća 632.000, mjesnih i dr. 1,147.000 i privatnih 4,713.000 ha. Srednja drvna zaliha po hektaru manja je nego u Švedskoj i iznosi 54 kub. m. To se obrazlaže manje pogodnim uslovima rastenja i pretjeranim sječama u prošlosti. Dvije uprave vode norveško šumarstvo (obje u sastavu Min. poljoprivrede) i to: Glavna šumarska direkcija i Direkcija državnih šuma. Glavna šumarska direkcija sastoji se iz 4 odjela. Prvi odjel pomaže privatnicima kod pošumljavanja, pri gradnji putova i t. d. i kontrolira kako se izvršuju odredbe zakona o šumama. U kompetenciju drugog dijela spadaju pitanja finansiranja i obrazovanja kadrova specijalista. Treći je pravni odjel, a četvrti uređivački. Pri direkciji je i komisija za naučne radove i rukovodi Naučno-istraživačkim institutom za šumarstvo i eksploataciju (nalazi se u gr. O s-u) i Pokusnom stanicom u B e r g e n-u. U svakom okružju (fiilke) nalazi se uprava za šumarstvo na čelu sa okružnim šumarom, koji ima 3 zamjenika: za graditeljstvo, mehanizaciju radova i za pitanja šumarstva. Neposredan nadzor i kontroiu vođenja gospodarenja sa šumama privatnika vrše šum. inspektori (8—12 u okružju). Vlasnik je dužan da se posavjetuje o provođenju glavnih mjera u šumi, a ako ne zna da pravilno obilježi stabla za sječu, onda to obavi inspektor. Direkcija državnih šuma ima u svom sastavu 3 odjela: šumarski, pravni i finansijsko-ekonomski. Za upravljanje tim šumama na terenu su 3 inspektorska rajona i 104 šumarije. Zakon o šumama sličan je švedskom. Posebni su -fondovi određeni za melioraciju šuma, izgradnju putova i pošumljavanje sječina u kojima mora privatnik uplatiti 20/o od prodajne cijene drva. Ta je svota određena za pošumljavanje, a dobiva se tako da se izdvoji iz svote koju plaća kupac vlasniku šume J stavlja u banku kao polog na tekući račun okružne šum. uprave. Ako ne treba ništa da se pošumljuje, vraća se novac vlasniku, ali ga mora iskoristiti za melioraciju šume i si. Osim toga za izgradnju putova i dr. oduzima se 100/o. Gospodarenje i eksploataciju u državnim šumama vode šumari sami. Privatnici obično prodaju drvo na panju, a tek ponekad i sami vrše izradu. Godišnji je priras t u norveškim šumama oko 13 mil. kub. m ili oko 2 kub. m po ha. Posljednjih 5 god. siječe se oko 11 mil. kub. m, a to je 3°/o ukupne drvne mase svih šuma. Glavni je sortiment papirna celuloza. Norveška podmiruje svoje potrebe u drvu sama, a znatne količine izvozi u evropske zemlje. Najznačajnije je obilježje norveškog šumarstva nastojanje oko očuvanja sadašnjih i povećanja budućih šumskih površina pošumljavanjem slabo obraštenih zapadnih područja, uzgajanje bora i omorike, uvođenje boljih sorti bora i omorike koje bi imale veći prirast i to odabiranjem vlastitog sjemenja i uzimanja iz inostranstva; težnja za uzgojem čistih jednodobnih sastojina; obavezno ostavljanje sjemenjaka iza čiste sječe. Njega sastojina počinje u 8—10 g. i onda se periodički ponavlja svake 5—6 g. u mladim i 8—10 g. u srednjedobnim i dozrijevajućim sastojinama. Prorede ovih zadnjih nose uglavnom eksploatacijski karakter, ali istodobno imaju i uzgojni cilj. Kako švedski, tako i norveški šumari ne smatraju korisnim uzgajanje prebornih šuma. Imajući eksploatacijski karakter, te prorede istovremeno stvaraju najbolje uslove za rastenje ostalih stabala. Konačna sječa (čista) u crnogoričnim šumama vrši se u 100^-120-oj godini. To je 40—50%> proizvedene drvne mase sastojine. Privatno vlasništvo šuma daje im naročito obilježje. Čini se da u mnogim krajevima zemlje vode ti vlasnici prekomjerne prorede, koje često prelaze granice korisnih uzgojnih mjera i idu samo za eksploatacijom. Zato im je obrast često 0,5—0,6. Norveški šumari smatraju da je obrast 0,7 optimalan za sklop u srednjedobnim, dozrijevaućim i dozrelim sastojinama. Karakteristično je, da oni ne pridaju pokazatelju obrasta takvo značenje, kakvo ima taj taksacijski elemenat u drugim zemljama. Kod proređivanja oni se ne ravnaju prema obrastu, nego prema određenom broju stabala koji treba da ostane na 1 ha i nastoje da svakom stablu osiguraju dovoljnu prehrambenu površinu. 343 |