DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-11/1959 str. 16     <-- 16 -->        PDF

Kolizioni problemi zaštite i privrednog iskorištavanja zapadnog dijela


otoka Mljeta


Pitanje načina privredne eksploatacije i zaštite neposredne okoline
morskih jezera na zapadnom dijelu otoka Mljeta povlači se već više od
pola stoljeća kada se već mislilo na formalno proglašavanje ovog područja
nacionalnim parkom.


Konzervatorski zavod kao organ zaštite stavio je 1948. g. ovo područje
pod zaštitu države i proglasio ga zaštićenom prirodnom rijetkošcu
kao nužnom i privremenom mjerom do definitivnog određivanja tipa i
kategorije zaštite qvog objekta.


Naknadni prijedlozi i nastojanja da se zapadni dio otoka Mljeta proglasi
nacionalnim parkom nisu uspijevali, jer je postojala bojazan, da bi
stavljanje tog područja pod najviši oblik i najstroži režim Zaštite prirode
moglo okrnjiti stečena prava lokalnog stanovništva i ugroziti njihove vitalne
privredne interese, te onemogućiti primjenu nekih suvremenih mjera
gospodarenja u šumama općenarodne imovine.


Na zadnjem savjetovanju o problemima zaštite otoka Mljeta održanog
u Dubrovniku travnja 1958. g. pokazalo se, međutim, da ako se unaprijed
nađe solucija za sporna pitanja zaštite i eksploatacije, institut nacionalnog
parka, pravilno shvaćen i u praksi dosljedno primijenjen, ne bi bio samo
najbolji način formalne i stvarne zaštite prirodnih rijetkosti i ljepota nego
da je to neophodan uvjet za čuvanje i za racionalno iskorištavanje prirodnih
izvora.


Dosada je do suprotnosti između interesa lokalnog stanovništva i
principa zaštite na Mljetu dolazilo uglavnom zbog ekstenzivnog načina
privređivanja i zbog neodređenosti mjera pomoću kojih se imalo vršiti
stvarno upravljanje i gospodarenje područjem, koje je formalno proglašeno
zaštićenom prirodnom rijetkošću.


Premda malobrojno i rijetko naseljeno, stanovništvo ovog dijela
Mljeta treba pod sadašnjim uvjetima konzervativnog i jednostranog načina
eksploatacije šuma — pretežno u vidu branja kiča i sabiranja lisnika
— za relativno mali broj stoke velike šumske površine. Sume u privatnom
posjedu ne mogu zadovoljiti u cijelosti tu potrebu, zbog rasparčanosti
i slabe produktivnosti šum. parcela, pa zato stanovništvo nužno
poseže za šumama općenarodne imovine. Takva praksa dovodi u veliku
opasnost biološki opstanak i ljepotu šuma na ovom dijelu Mljeta. Nekontrolirano
se beru mladi izboj ci, sabire sušanj i uništava podstojna vegetacija,
koja stvara zaštitne uvjete i poboljšava hranjivost tla, što je nužno
potrebno za uspješan razvoj visokih šuma na ovom kraškom području.
Ta zimzelena vegetacija sama po sebi znatno doprinosi estetici samoniklih
mljetskih štoma i sama od sebe bi postepeno prerasla u viši uzgojni objik
šume, da se na opisani način ne uništava i ne degradira na oblik makije,
gariga i kamenjara.


Ova se opasnost dade korjenito eliminirati preorjentacijorn poljoprivredne
proizvodnje na krmno bilje na oranicama umjesto sadanjeg
neracionalnog uzgoja žitarica, što bi uvjetovalo mogućnost stajskog uzgoja
mnogo većeg broja sitne i krupne stoke. Takav način stočarenja znatno
bi povećao produktivnost proizvodne stoke, koja je od Velikog značenja


358