DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-11/1959 str. 17     <-- 17 -->        PDF

za prehranu stanovništva i turističkih posjetilaca, a Sto je isto tako važno,
smanjila bi se potreba ispaše na otvorenim površinama, koja je nespojiva
s principima zaštite Suma.


Još lakše je riješiti suprotnost između interesa stanovništva i režima
zaštite u pogledu sječe šume i opskrbe stanovništva ogrjevnim drvom na
užem i širem zaštićenom području Mljetskih jezera. Uže potrebe tog
stanovništva na drvu mogu se namiriti iz mase, koja se dobiva redovitim
mjerama upravljanja — sanitarne sječe, čišćenje, proreda, razni
meliorativni zahvati — i korišćenjem vjetroizvala. S druge strane sve se
više smanjuje potreba sječe ogrijevnog drva za prodaju, a s time i opasnost
za mljetske šume zbog spontane orijentacije na upotrebu butanplina
i električne struje u domaćinstvima na onim područjima, na koja se
dosada izvozilo ogrijevno drvo iz Mljeta. Kako bi se upotreba butan-plina
mogla i trebala primjenjivati i na Mljetu i budući da će Mljet u perspektivi
od nekoliko, godina biti elektrificiran, to i najstroži režim u pogledu
sječe šume na zaštićenom području ne će nipošto tangirati privredne
interese domaćeg stanovništva.


Ni dosada stanovništvo ovog dijela Mljeta nije imalo ni pokazivalo
neki naročiti interes za zaradu iz režijskih sječa u šumama općenarodne
imovine. Lokalno stanovništvo je osim toga imalo velikih poteškoća kod
eksploatacije ogrjevnog drva za prodaju iz vlastitih Suma zbog teških
uvjeta izvoza i prijevoza, što je znatno poskupljivalo ovaj šumski proizvod
i otežavalo plasman.


Iz toga se vidi, da je suprotnost interesa stanovništva i zaštite u ovom
slučaju bila samo prividna i da se ona dosada nedobronamjerno potencirala.


U zadnjih se nekoliko godina kao najveći problem pred službu zaštite
postavljalo pitanje smolarenja zrelih borovih stabala na zaštićenom području
Mljeta. Spor oko ovog problema je u načelu već riješen na taj način,
što su šumarski organi usvojili konzervatorsko gledište, da je smolarenje
na užem zaštićenom području, koje obuhvaća širi sliv Velikog i Malog
jezera i zaliva Soline, u očitoj suprotnosti s interesima zaštite, estetskog
izgleda i rekreaciono- turistističke namjene tog područja. To gledište je
uvažilo i zainteresirano lokalno stanovništvo, koje je u načelu prihvatilo
prijedlog, da mu se kao kompenzacija za uskraćena prava smolarenja na
njihovim borovim stablima u užoj zaštićenoj zoni dade pravo simolariti
odgovarajući broj stabala u šumama općenarodne imovine.


Problem smolarenja u cijelini je zasada ublažen još i time, što bi se
ono privremeno dopustilo na širem zaštićenom području uz uvjet da se ne
smolare borova stabla uz puteve i da se smolarenje vrši samo u točno
određenom opsegu prema utvrđenoj osnovi.


Ovakva privremena koncesija u pogledu režima smolarenja je potrebna,
kad se ima u vidu teško ekonomsko stanje lokalnog stanovništva
i financijske teškoće šumarije. Međutim, dosljedno provođenje principa
zaštite ovog područja, kad ono bude proglašeno Nacionalnim parkom,
zahtjevat će definitivnu zabranu smolarenja, ne samo na užem nego i na
širem zaštićenom području. Primjena tako strogog principa zaštite je potpuno
opravdana, jer će budući Nacionalni park Mljetsko jezero služiti
mnogo širim, zadacima nauke, nastave i turizma, pa se mljetske šume ne