DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-11/1959 str. 41     <-- 41 -->        PDF

Dne 12. jula upoznali smo interesantnu šumu
Vallombrosa na nadmorskoj visini između
500-1450 metara; tlo silikatno, nastalo
od škriljevaca; god. oborine oko1300—
1500 mm; srednja god. temperatura
+9° C. Šuma obuhvata pojaseve hladnog
Castanetuma do toplog Fagetuma. Mjesto
Vallombrosa (centar istoimene šume) nalazi
se oko 50 km od Firenze. U svemu ima
1452 hehtara. Od toga jedna trećina otpada
na jelike; ostale dvije trećine površine šume
pokriva bukva, bor, kesten i ostale vrste
drveća. Šuma je državna i služi kao nastavni
objekt Šumarskom fakultetu u Firenzi.


Od školskih objekata najzanimljiviji je
arboretum u Vallombrosi, koji je po vrstama
drveća najbogatiji u Italiji.


Među pokusima u šumi Vallombrosi za
nas su zanimljivi rezultati pošumljavanja
jelovim sadnicama.


Istoga dana sudjelovali smo na svečanosti
»Fešta đella Montagna« u Vallombrosi,
koja je imala šumarski ton.


Slijedećeg dana Evropska komisija za šume
završila je rad u Firenzi, u akademiji
Znanosti. Primljen je izvještaj komisije, a
za novog pređsjedn´ka komisije izabran je


M. JOSEPH JUNGO, generalni inspektor
šuma u Bernu. Za prvog potpredsjednika
izabran je M. A. HERBIGNAT (Belgija) a
za drugog M. SALVADOR SANCHEZ—
HERRERA CALLE (Španija).
Prof. dr. Dušan Klepac


OBRAZOVANJE KVALIFIKOVANIH


ŠUMSKIH RADNIKA U ŠVICARSKOJ


Stručnom obrazovanju i praktičnom


osposobljavanju kvalifikovanih šumskih


radnika (bucheron-forestier) poklanja se


vrlo velika pažnja u Švajcarskoj. Koliko je


vel´ko staranje za njih vidi se iz brojnih


kantonalnih propisa koji govore o načinu


regrutovanja kvalifikovanih šumskih rad


nika, o njihovom učenju, o sadržini, obimu


i načina sticanja potrebnih stručnih znanja,


kao i o proveravanju i utvrđivanju ovih


znanja na završnim ispitima.


Pošto je pitanje stručnog obrazovanja


kvalifikovanih šumskih radnika aktuelno i


vrlo značajno i kod nas, iznećemo ukratko


istorijat rešavanja ovog problema kao i ne


ke propise o pomenutoj materiji iz kantona


Nojšatel (Canton de Neuchatel).


Kratak istorijat.


U doba kada su prevlađivale čiste seče
nije se osećala potreba za kvalifikovanim
šumskim radom. Ova potreba se pojavljuje
tek docnije, kada se čiste seče uglavnom
napuštaju i kada se podizanju i gajenju šu


ma počinje da posvećuje sve veća pažnja.
Seča i iskorištavanje šuma postaju sve više
sastavni deo obnove šuma, njihovog gajenja.
Uzgajivač sve više oseća da je bez
nižeg stručnog osoblja i kvalifikovane radne
snage nemoguće primjenjivati suvremene
metode gajenja šuma a da one ne budu
dovedene u pitanje usled nestručno obavljene
seče i nestručnog izvođenja poslova
oko iskorišćavanja šuma. Iz ovoga se
vidi da je zahtev za kvalifikovanim šumskim
radn.kom proistekao u prvom redu
iz potreba za pravilnim gajenjem šuma a
tek onda iz potrebe iskorišćavanja.


Krajem prošloga veka donet je u kantonu
Nojšatel Zakon o šumama koji forsira primenu
savremenih principa gajenja šuma.
Za sprovođenje zakonskih propisa i oživotvorenje
ovih principa u praksi bilo je potrebno
pored inženjera šumarstva imati i
kvalif.kovanog šumskog radnika koji će zaista
stručno obavljati projektovane poslove.
Jer kako kaže H. Biolej: šef šumske uprave
je glava koja misli i čuva šumu a kvalifikovani
radnik su ruke koje obavljaju poslove.


Međutim, i pored postojeće potrebe nije
se odmah po donošenju zakona pristupilo
organ izovanom i sistematskom obrazovanju
kvalifikovanih šumskih radnika. Oni su se
još dosta dugo obrazovali putem empiriskog
učenja u kome nije postojalo nekog određenog
sistema.


Za vreme i neposredno posle Prvog svetskog
rata pričinjene su prilikom iskorišćavanja
velike štete švajcarskim šumama, jer
su seče poveravane nedovoljno kvalifikovanim
i malo skrupuloznim radnicima. Zbog
ovoga su šumarski stručnjaci još oštrije postavili
problem pravilnog obrazovanja kvalifikovanih
šumskih radnika. Međutim, izgleda
da n´je bilo saglasnosti u tome kakvo
obrazovanje treba dati tome radniku, odnosno
za šta ga sve osposobiti. Jedni su bili
za to da to bude kvalifikovani sekač a drugi
da to bude kvalifikovani šumski radnik.
Biolej je prvi bio protiv toga da to bude
samo sekač. On je tražio da to bude radnik
koji će uspešno obavljati sve poslove u šumi.
Jedino stalni, redovan rad kvalifikovanog
šumskog radnika u šumi, isticao je on,
moći će da prilagodi poslove oko seče potrebama
gajenja i obnove šume.


Iako je sve govorilo da treba što pre pristupit;
sistematskom profesionalnom školovanju
šumskog radnika, ipak je organizovanje
ovakvog školovanja nailazilo u prvo
vrijeme na mnogobrojne teškoće. Prva teškoća
je bila u tome što u federalnom zakonodavstvu
nije bio predviđen zanat, profesija
kvalifikovanog šumskog radnika. Zatim,
nije postojala nikakva profesionalna


383