DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1959 str. 52 <-- 52 --> PDF |
na raspolaganju osobni auto i tri omnibusa. Priličan broj apsolvenata šumarskog fakulteta napušta struku i odlazi u druga zvanja (u graditelje, geodete i si.) pa zato nema dovoljno šumara. Radi toga otvaraju se povremeno srednje šumarske škole, kao na pr. ona u D u z č e_u (Orman tehniker okolu). Šum e su u Turskoj gotovo sve državne sa 120 šumarija, koje vrše iskorišćavanje, a potpadaju pod šum. direkcije. Čitava uprava spada pod Generalnu direkciju u A n k a r i, a podređena je Ministarstvu poljoprivrede. Računa se da je u Turskoj 10 mil. hektara čitave šumske površine, a visokih je šuma mnogo manje, jer su znatno veći areali šikara i niskih šuma (oko2/3). Glavni je problem otvaranje šuma. Ono se vrši dobrim dijelom američkom pomoći. Ceste i putovi izgrađuju se mašinama i bagerima ukoliko ih ima. Otvaranjem dosada neiskorišćavanih šuma, omogućit će se nezavisan položaj zemlje o uvozu drva. Široku naobrazbu, koju dobiva turski šumar, ima priliku da je svestrano primijeni u praksi. On je istovremeno uzgajivač, poduzetnik za sječu i transport drva, trgovac i pilanar. U njegove velike zadatke spada zaštita šuma, naročito suzbijanje požara i sprečavanje nedozvoljenih sječa, fotogrametriranje, trijangulacija i izmjere za uređivanje šuma pod naročitim uslovima. On gradi nastambe za osoblje i radnike, manja elektropostrojenja i zagrađivanje bujica; šumarije su donijele čak i kina u daleka zabačena sela. Šumari, koji su stalno u vezi sa seljacima, u mnogim su pitanjima njihovi savjetnici, ma da ih, naravno, njihova dužnost čuvanja šuma dovodi ponekad i u konflikt s narodom. Jedan od najtežih problema — ustanovljenje granica šuma i vlasničkih odnosa. Nije mala briga i zadovoljenje potreba seoskog stanovništva na građevnom drvu i gorivu. Veliku štetu turskom šumarstvu nanosi šumska paša, a nadasve brs t 24 miliona koza (Turska ima polovicu ukupnog broja svih koza u svijetu). K tome dolaze i šumski požari. Pored svih tehničkih problema, valja riješiti, odnosno spriječiti od davnina uobičajeno nadiranje naroda u šumu. To je velika nevolja, osobito kad se uzme u obzir, da se je žiteljstvo u posljednjih 30 godina skoro udvostručilo. Šumarska propaganda je raznolika. Svuda u ogoljelim područjima na glavnim prometnim cestama izdaleka se vide bijelim kremenom na tamnoj pozadini golemim slovima pisane parole, koje nastoje uvjerljivo dokazati veliku važnost šume za zemlju ili su u pošumljenim područjima smještene table koje prikazuju blagodati šume. Pošumljavanje se vrši na velikim površinama. Tako na pr. sada će se pošumiti područje »Fatih Orman« (900 ha) u neposrednoj blizini Istambula u spomen sultana Fat.h Mehmeda, osvajača Carigrada. Đuro Knežević ŠUMOPRIVREDA LATINSKE AMERIKE Predavanje dr. Paula K o z d o n-a (iz Fre burga i Br.) pod naslovom: »Mogućnost upošljavanja evropskih šumara i drvara u L. Americi«, koje je održao na bečkoj Bodenkulturi 28. x. 1957., a koje je donio Allg. Forstzeitung od veljače ove godine, imao je svrhu, da docentima i studentima, koji preporučuju šumarskim i drvarskim stručnjacima da isele u L. Ameriku, prikaže jasnu sliku tamošnje šumoprivrede, kako bi se prvi oslobodili nekih zabluda, a drugima uštedjela teška razočaranja. Prva je zabluda, kriva predodžba o 40postotnoj šumovitosti tog golemog kontinenta. I zaista, kad se uzme ( počevši od Meksika pa dalje na jug) da je tu površina za dvije Evrope, a da je tek J žitelja po kv. km, pom´slit će se, da je tu Slarafija za šumare. Međutim u šumsku je površinu uračunato obilje š-kara i trnja s milionima hektara bivših šuma. Tako se na pr. računa da je u Argentini 72 mil. ha šuma (što bi značilo 27°/o-tnu šumovitost ili 4 ha po glavi). Ipak pored tolikog tobožnjeg bogatstva, Argentina mora uvoziti drvo iz susjednih država, a djelomice i iz Evrope. Import drva iznosi četvrtinu vrijednosti njezinog čitavog eksporta u jednoj godini. Pa i onda, kad bi zbilja bila šumovitost L. Amerike tolika koliko se navodi i onda bismio morali dobro razlikovati našu evropsku šumu od njihove prašume. Netaknute prašume nalaze se u južnim Andama-Kordiljerama sa često najboljim staništima i sa 1.500 kub. m drvne mase po ha. U čileskim je Kordiljerama samo 125 a u argent´nskim 75 kub. m po ha. Od tog je samo 20´Vo tehničko drvo; ostala su stabla prešla, bolesna ili deformirana. U tropskim i subtropsk´m je područjima iskorišćavanje teh. drva po ha skoro za polovicu manje nego u Andama, jer su tamo većinom lišćari, a on: ne daju pilanske robe. Uzmemo li u obzir i to, da se tehničko drvo siječe sjekirom u prsnoj visini, a pilane ga režu kružnim pilama 10—15 mm debelim, onda je razumljivo, da se sa ha dobiva prosječno 7—12 kub. m rezene robe, a u drugim lat.-amer. područjima gotovo polovicu, onda tu nema mjesta za dobro plaćenog visokokvalificiranog šumara ili drvara, ma da sirovina t j . drvo ne košta ništa. Time Evropljaninu postaje jasno, zašto se prašume tako brzo |
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1959 str. 53 <-- 53 --> PDF |
iskorišćavaju, naročito tamo, gdje je izvoz povoljniji ili gdje je šumsko tlo podesno za poljoprivredu ili za plantaže južnog voća. Kako brzo napreduje haračenje prašume pokazat ćemo na dva primjera. U Č il e u je na pr. od 16 mil. ha šuma, 4 mil. ha plješina koje vape za pošumljenjem (a to je polovica površine šuma, koje se uopće mogu iskorišćavati). U Paran i (na jugu Brazilije) u zadnjih je 50 g. povađeno od čitave šumske površine (80 mil. ha) skoro polovica teh. drva. Ostatak treba da se sasiječe u budućih 30 godina. To se je pustošenje uglavnom provelo u ovom stoljeću, pa bude li taj proces tekao u tolikoj mjeri i dalje, nestat će tehničkog drva i dostupnih šuma. Eksploatacija se vrši prebiranjem ili bolje reći pljačkom najljepših stabala. A budući da je na ha tek poneko stablo za rezanu robu, moraju (naročito u tropima) prosijecati staze da bi se do njih došlo, odnosno da se odatle izvuče. To je teži i skuplji posao nego obaranje i izvlačenje. U zemljama sa mnogo šuma, kao B r azilija, Čile i Paragvaj, dodjeljuju se površine prašuma po ha 20.000 ha pojedin´m poduzetnicima iz naroda tzv. ob- r a j e r o s i m a i to za neznatnu odštetu, a tamo gdje je manje šuma, kao u A r g e n- t i n i i Urugvaju, osim što se dodjeljuje šumska površina, markiraju se i stabla koja će poduzetnik oboriti (to obavlja tzv. guar da bos que). Obilježba ide od stanovite debljine na pr. od 60 cm naviše. U privatnim šumama to obilježavanje nije obavezno; samo u Argentini i Urugvaju se za iskorišćavanje privatnih šuma mora predložiti prilično obiman taksacijski plan, a kontrolira se i sječa. Obrajerosi (poduzetnici) ne moraju se brinuti za njegu mladog naraštaja i tla, po_ šumljavanja i si. Eksploataciju vode urođenici Indijanci bez klupiranja i manuala. Oni su za taj posao u prašumi tako vješti, a osim toga toliko skromni, da im nijedan evropski radnik nije ravan. Jedino valja paziti da im se ne da odjednom puno novaca, jer onda sve zapiju i ne dolaze na posao dok traje i posljednja para. S njima treba znati postupati, jer rasrditi ih znači dobiti nož u trbuh, ali kad ih se razumije i lijepo s njima postupa, bolji su od evropskog radnika. Indijanac je zahvalan za svaki pravedan i human postupak i vjerniji je od Evropljanina. Mehanizaciju u sječi i izvozu te zemlje ne poznaju, jer boluju od kroničke inflacije i manjka deviza. Za izradbu drva služi sjekira. Iznošenje teških stabala vrše volovi bez kola. Indijanci imaju obično svoj par volova koji noću pasu u prašumi da bi da nju mogli tegliti. S konjima se tu ne bi moglo, jer nema za njih ni hrane ni putova. Jedini je uslov koji se stavlja urođenikuradniku, da dobavija samo zdrava i pravna stabla za pilanu, jer samo za njih poduzetnik plaća (i to jadno). U traženju stabala Indijanci su vanredni majstori, pa se u to Evropljanin ne treba miješati, jer bi se samo pred njima osramotio. Drvo rezano testerom na zemljanim postoljima odvozi se kamionima do prve željezničke stanice, koja je često udaljena i preko 200 km. Budući da je u prašumi tako malo teh. drva, što šuma leži u slabo naseljenom kraju i što rezanu građu treba daleko transportirati, rentabilnost je šuma vrlo mala. Na mnogim se mjestima uopće ne rentira, tako da privatnik ne treba šumara ni drvara, već mu te poslove obavlja njegov ekonom. Kad se dogodi da ima pravog šumara, taj se onda neprestano mora prepirati s gazdom, jer šuma služi u prvom redu marvogojstvu, a nije tu radi drva.. K tim nevoljama šumara valja dodati primitivnost (stanovi, živežne namirnice i potpuna izoliranost od kulture). Veoma je težak problem odgoj djece, jer je do prve seoske škole često preko 50 km. Zato djeca moraju imati vlastitog učitelja ili s majkom stanovati tamo gdje je škola. Kad se još neiskusan mladić upiše na studij šumarstva i završi ga, nastojat će da što prije doseli u glavni grad, a ako mu to ne uspije, zahvali se na službi i izabere drugo zvanje, samo da ne bude u provinciji. Zato su šumarske centrale načičkane inženjerima agronomije, tzv. šumarskim ekspertima, a pravim šumama golemih prostranstava rukovode čuvari-nadziratelji šuma: guarda bosque, koji i ne poznaju svoj revir ni što je sve u njemu. To su obično primitivni ljudi, koji nisu okusili velegrada ili svježi doseljenici, koji nisu znali što ih čeka Budući da u tim poslovima nije moguće napredovanje šumoprivrede, u zadnje vrijeme su doseljeni evr. šum. inž. poveli jaku propagandu za šumarsko školstvo i zakonodavstvo (već i u vlastitom interesu). U svim južnoameričkim univerzitetima prije 8 godina više obrazovanje šumara odvijalo se na poljoprivrednim fakultetima gdje je predavao taj predmet jeda n docent 2 sata tjedno tokom dvaju semestara Cijelo se šumarstvo nije detaljnije predavalo nego koja druga poljoprivredna disciplina na pr. peradarstvo ili voćarstvo. Iza 5-godišnjeg studija, apsolvent postaje inženjer agronomije, a da kroz čitavo to vrijeme nije bio ni dana u praksi. Kad završi studij može birati marvogojstvo, vinogradarstvo, šumarstvo i t. d. Takav inž. agr. u |
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1959 str. 54 <-- 54 --> PDF |
šumarstvu odmah postaje voditelj pokusne stanice, rasadnika ili šumarije. Njegovo znanje o šumarstvu nije veće od našeg ču vara šuma, ali zato on ima opće znanje koje mu omogućuje da prelazi iz jednog u dru go poljoprivredno zanimanje. To je razlog zašto se oni bore protiv kreiranja posebnih šumarskih fakulteta. Samo u Venezueli i Čil e-u otvoreni su pred 8 god. šum. fakultet], ali je na njima više profesora nego studenata. Rijetki studiraju šumarstvo iz bojazni, da se vežu samo na tu struku. (Istu pojavu riješio je u Španiji Franco, kad je odredio da se svake godine u prvi semestar mora upisati 50 studenata. Šumarski fakultet u Španiji postoji već čitavo stoljeće, a nije dao ukupno ni 500 apsolvenata). Srednjih i nižih šum. škola nema. Da bi se obrazovala tzv. guarda bosque pred 9 je godina otvoren dvogodišnji kurs na najljepšem mjestu argentinskih Korđiljera za 6 učenika, koji su imali opskrbu badava i plaćenu dnevnicu za 5-satni praktični rad u šumi. Ali budući da se kroz 4 kursa teško natjeralo đake, koji su iza dvogodišnjeg besplatnog boravka prešli u druga zanimanja, vlada je zaključila da tu jedinu nižu školu nakon 9-godišnjeg postojanja zatvori. Ista sudbina čeka i šum. fakultet u Cile-u i Venezueli, ako FAO ne da stručnjake i sredstva. Sa šumom se u većini zemalja postupa kao s kamenolomom: uzme se ono što se dade najbolje unovčiti. Ako je tlo za oranice, južno voće, marvogojstvo, onda se ostaci opljačkane šume zapale, a nije li ni za to, onda se jednostavno napusti ili proglasi nacionalnim parkom. Naravno da tako izopačeno gazdovanje zabrinjuje, jer na prostranim područjima nema šuma, pa ni drva, a osjetno su se pogoršale i hidrološke prilike. Zato je Argentin a donijela 1948. opsežan zakon o šumama, po kojem svaki privatnik treba dozvolu za svako .posječeno stablo, koje mora nadomjestiti sa 4 nove sadnice. Vlast ih može prisiliti da pošume na svoj trošak 10"/o posjeda. Ali što može i najidealnije zakonodavstvo, ako nije opravdano gospodarskom nuždom? Međutim, dolazi do promjene u svjetskoj šumoprivredi, pa će doći i u ovim zemljama. Oskudica drva, pomagana kroničnim manjkom deviza, izaziva porast cijena, odnosno zemljišne i šumske rente kod novih pošumljavanja. Pošumljavanje napreduje polako, jer su šume slabo rentabilne. Prašuma daje samo 10—20%> teh. drva, pa se onda ne isplati ostalih 80—90´%> nevrijedne drvne mase posjeći, počistiti i tlo ponovo pošumiti. To i jest razlog, da svi dobronamjerni prijedlozi evr. komisije za održanje šume i pošumlja vanje, ostaju na papiru. Otkad industrija (celuloze, ploča iverica i si.) rabi i dosad neupotrebljavane vrste dr veća, moći će se korišćenje drva u Anda ma-Kordiljerama povisiti na 80%, a u trop skim prašumama na 60°/o. Time će pojefti niti i pošumljavanje. Ono će se vršiti osim brzorastućim vrstama, kao P i n u s r a diata, Pinus car i be a, topola ma i eukaliptima, i drugim vrstama. Tako će se dobiti 30—50 kub. m prirasta p& ha i ne će se oskudijevati na drvu. Počeci se opažaju već u južnom Č i 1 e-u, gdje se na jeftino kupljenom šum. tlu već pošumilo 200.000 ha uglavnom sa Pinus i n s i gnis i Pinus radiata. Tako je stvorena hiperprodukcija u tim vrstama drva. Slična je situacija i u Argentini na delti rijeke Parana , gdje je zasađeno topolom 50.000 ha, a u juž. B r a z i 1 i j i isto toliko eukaliptom. Neke su države uvele pokusne stanice, kojima je zadatak, da ustanove, koje vrste drveća treba uzgajati. Tu su uposleni evr. šumari, ali u podređenom položaju. U većini je zemalja država podigla nekolika malih šum. rasadnika, koji daju materijal za privatna pošumljavanja i parkiranja uz umjerene cijene ili badava. Ali budući da ti rasadnici ne mogu zadovoljiti sve potrebe, iznikla su mnoga privatna poduzeća,, koja sva dobro prosperiraju. Smatra se naime otmjenim, da čim se netko malo potkoži, odmah gradi ljetnikovac. A jer nije red da takav dvorac leži u devastiranoj prašumi, to je valja očistiti, a na njezino mjestosade se egzote, naročito konifere. Pa budući da novi gavani nemaju vremena da čekaju dok mlade biljčice izrastu, kupuju oni stabalca od 2 m i viša i za njih plaćaju afekcionu cijenu. Naši će šumari iz tih razloga dobiti najprije namještenje u rasadnicima, bilo privatnim ili državnim. Najviše se traži i najskuplje plaća sjeme Pinu s taxifolia i Pinus insignis. U Argentin i privatni posjednici, ako» žele iskorišćavati svoje šume, moraju imati uređivače i predložiti plan pošumljavanja. Za izradbu tih planova dobro se plaća, ali budući da ih može sastavljati samo tamošnji agronom, to ga valja pronaći, samo da potpiše, a sastavi ih bilo tko, i vlast će ih odobriti. Ima još jedan način da si doseljenik osigura egzistenciju. Ukoliko samo ima nešto rezervnog novca, da bi stvorio mali rasadnik i dočekao dok sadnice izrastu. Tako na pr. u delti rijeke Parana rasadn´k topole na 9 ha omogućuje život obitelji od 5 članova. Topolovina (12^g. ophodnja) upotrebljava se za daske sanduka i celulozu. To isto daje u |