DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-11/1959 str. 53     <-- 53 -->        PDF

iskorišćavaju, naročito tamo, gdje je izvoz
povoljniji ili gdje je šumsko tlo podesno za
poljoprivredu ili za plantaže južnog voća.
Kako brzo napreduje haračenje prašume
pokazat ćemo na dva primjera. U Č il e u je
na pr. od 16 mil. ha šuma, 4 mil. ha plješina
koje vape za pošumljenjem (a to je polovica
površine šuma, koje se uopće mogu
iskorišćavati). U Paran i (na jugu Brazilije)
u zadnjih je 50 g. povađeno od čitave
šumske površine (80 mil. ha) skoro polovica
teh. drva. Ostatak treba da se sasiječe
u budućih 30 godina.


To se je pustošenje uglavnom provelo u
ovom stoljeću, pa bude li taj proces tekao
u tolikoj mjeri i dalje, nestat će tehničkog
drva i dostupnih šuma.


Eksploatacija se vrši prebiranjem ili bolje
reći pljačkom najljepših stabala. A budući
da je na ha tek poneko stablo za rezanu
robu, moraju (naročito u tropima) prosijecati
staze da bi se do njih došlo, odnosno da
se odatle izvuče. To je teži i skuplji posao
nego obaranje i izvlačenje.


U zemljama sa mnogo šuma, kao B r azilija,
Čile i Paragvaj, dodjeljuju
se površine prašuma po ha 20.000 ha pojedin´m
poduzetnicima iz naroda tzv. ob-
r a j e r o s i m a i to za neznatnu odštetu,
a tamo gdje je manje šuma, kao u A r g e n-
t i n i i Urugvaju, osim što se dodjeljuje
šumska površina, markiraju se i stabla
koja će poduzetnik oboriti (to obavlja
tzv. guar da bos que). Obilježba ide
od stanovite debljine na pr. od 60 cm naviše.
U privatnim šumama to obilježavanje
nije obavezno; samo u Argentini i Urugvaju
se za iskorišćavanje privatnih šuma mora
predložiti prilično obiman taksacijski plan,
a kontrolira se i sječa.


Obrajerosi (poduzetnici) ne moraju se
brinuti za njegu mladog naraštaja i tla, po_
šumljavanja i si. Eksploataciju vode urođenici
Indijanci bez klupiranja i manuala.
Oni su za taj posao u prašumi tako vješti,
a osim toga toliko skromni, da im nijedan
evropski radnik nije ravan. Jedino valja
paziti da im se ne da odjednom puno novaca,
jer onda sve zapiju i ne dolaze na posao
dok traje i posljednja para. S njima
treba znati postupati, jer rasrditi ih znači
dobiti nož u trbuh, ali kad ih se razumije
i lijepo s njima postupa, bolji su od evropskog
radnika. Indijanac je zahvalan za svaki
pravedan i human postupak i vjerniji je
od Evropljanina.


Mehanizaciju u sječi i izvozu te zemlje ne
poznaju, jer boluju od kroničke inflacije i
manjka deviza. Za izradbu drva služi sjekira.
Iznošenje teških stabala vrše volovi
bez kola. Indijanci imaju obično svoj par
volova koji noću pasu u prašumi da bi da


nju mogli tegliti. S konjima se tu ne bi
moglo, jer nema za njih ni hrane ni putova.
Jedini je uslov koji se stavlja urođenikuradniku,
da dobavija samo zdrava i pravna
stabla za pilanu, jer samo za njih poduzetnik
plaća (i to jadno). U traženju stabala
Indijanci su vanredni majstori, pa se u to
Evropljanin ne treba miješati, jer bi se samo
pred njima osramotio.


Drvo rezano testerom na zemljanim postoljima
odvozi se kamionima do prve željezničke
stanice, koja je često udaljena i preko
200 km. Budući da je u prašumi tako
malo teh. drva, što šuma leži u slabo naseljenom
kraju i što rezanu građu treba daleko
transportirati, rentabilnost je šuma
vrlo mala. Na mnogim se mjestima uopće
ne rentira, tako da privatnik ne treba šumara
ni drvara, već mu te poslove obavlja
njegov ekonom. Kad se dogodi da ima pravog
šumara, taj se onda neprestano mora
prepirati s gazdom, jer šuma služi u prvom
redu marvogojstvu, a nije tu radi drva.. K
tim nevoljama šumara valja dodati primitivnost
(stanovi, živežne namirnice i potpuna
izoliranost od kulture). Veoma je težak
problem odgoj djece, jer je do prve seoske
škole često preko 50 km. Zato djeca
moraju imati vlastitog učitelja ili s majkom
stanovati tamo gdje je škola.


Kad se još neiskusan mladić upiše na studij
šumarstva i završi ga, nastojat će da što
prije doseli u glavni grad, a ako mu to ne
uspije, zahvali se na službi i izabere drugo
zvanje, samo da ne bude u provinciji. Zato
su šumarske centrale načičkane inženjerima
agronomije, tzv. šumarskim ekspertima,
a pravim šumama golemih prostranstava
rukovode čuvari-nadziratelji šuma:
guarda bosque, koji i ne poznaju svoj
revir ni što je sve u njemu. To su obično
primitivni ljudi, koji nisu okusili velegrada
ili svježi doseljenici, koji nisu znali što ih
čeka


Budući da u tim poslovima nije moguće
napredovanje šumoprivrede, u zadnje vrijeme
su doseljeni evr. šum. inž. poveli jaku
propagandu za šumarsko školstvo i zakonodavstvo
(već i u vlastitom interesu).


U svim južnoameričkim univerzitetima
prije 8 godina više obrazovanje šumara odvijalo
se na poljoprivrednim fakultetima
gdje je predavao taj predmet jeda n docent
2 sata tjedno tokom dvaju semestara
Cijelo se šumarstvo nije detaljnije predavalo
nego koja druga poljoprivredna disciplina
na pr. peradarstvo ili voćarstvo. Iza
5-godišnjeg studija, apsolvent postaje inženjer
agronomije, a da kroz čitavo to vrijeme
nije bio ni dana u praksi. Kad završi
studij može birati marvogojstvo, vinogradarstvo,
šumarstvo i t. d. Takav inž. agr. u