DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1959 str. 55 <-- 55 --> PDF |
vrućim i tropskim područjima eukaliptus i Araucaria brasiliensis u još kraćoj ophodnji (8—12 g.) i na još manjoj površini. U južnom C i 1 e-u ima poduzeća, koja na velikim površinama sade biljke Pinus insignis, pa onda te kulture prodaju po hektaru malim štedišama. Ti mali ljudi iz -straha od oermanentne inflacije, smatraju da je ipak najsigurnije da kupe tako malu parcelu, kojoj vrijednost sigurno ne će padati. Tako su tu nastala velika pošumljavanja (200.000 ha). Isto se tako rentira uzgajanje južnog voća i biljaka. U Argentini je na pr. 1 ha čajevca dao god. prihod od 10.000 dolara USA. Temeljno je načelo doseljenika u Lat. Ameriku, da se nastoji što prije riješiti ma kakvog namještenja i da se osamostali, jer nigdje nije izrabljivanje tako bezočno i -besramno kao tamo. Njihov je nepisani zakon: »Ne radi mnogo, inače ne ćeš imati vremena da zaradiš para«. Da bi šumar dobio državnu službu, mora nostrificirati čak i maturu, a naagr. fakultetu polagati ispit iz marvogojstva, plantažiranja južnog voća i si, i još čekati da dobije državljanstvo. Tako je i za druga zvanja (osim za atomske istraživače i stručnjake za naoružavanje, koje se bogato plaća). ´Šumar i drvarski stručnjak mora često da bude direktor, sluga i kuhar ujedno, a pored toga i da Indijancima pokaže sjekirom i lopatom koliko se može za dan izraditi. Za visinu plaće odlučno je kako je pojedinac praktično upotrebljiv i kakav mu je financijski uspjeh, a svjedodžbe i diplome nemaju nikakve vrijednosti. Autor, koji je pred 10 g. doselio u Argentinu, vidio je kako su se poneki doseljenici vrlo brzo obogatili, ali ne kao šumari, nego kao devasteri. Onoga, tko je htio raditi kao šumar, smatrali su nenormalnim. Ali pored tog današnjeg pljačkaškog primitivizma, možemo se pouzdano nadati, da će šumoprivreda Juž. Amerike ozdraviti i uslijed svojih vanredno povoljnih klimatskih prilika, prostranosti i ostalih uslova, postati jedan od najvažnijih dobavljača drvne sirovine. Dosada ona to nije mogla postati, jer je u prašumi malo teh. drva razbacanog po prostranim površinama, a pošumljavanje se nije isplatilo već i radi slabe napučenosti. Uskoro, kad iz prašume nestane i ono malo teh. drva, trebat će šumara iz Evrope, ali će to morati biti mladi, otporni spram klime, čvrsti; i duševno i tjelesno pripravni na tamošnje prilike. Morat će znati španjolski, a u Braziliji i portugalski radi sporazumijevanja s radnicima. Tko dođe bez ugovora, tog će virtuozno izrabiti. Tamo nema potpore za neuposlene, nema boles ničke blagajnice, a često ni penzija. Time se i tumači tako bezobzirna sebičnost. Svatko je upućen samo na se. Konačno, mislimo da bi borba za opstanak iseljenog šumara bila mnogo olakšana, kad bi se na evropskim visosim školama osnovala katedra za inostrano šumarstvo i kad bi apsolventi dolazili u strane zemlje spremniji nego dosada. Đ. Knežević U majskom broju austrijskog Allg. Forstzeitung- a prikazano je zajedničko poljoprivredno i šumarsko zasjedanje, koje se održalo prv i puta ove godine. Budući da bi neki šumarski problemi koji su tamo izneseni mogli i nama koristiti, izdvojit ćemo ih za naše čitače. Prvi je referat dr. P. Handel-Mazz e t i-ja o temi: POLOŽAJ AUSTRIJSKOG ŠUMARSTVA S OBZIROM NA EVROPSKU INTEGRACIJU Nakon I. svjetskog rata, ostala je Austrija izolirana. Industrijska područja bivše prostrane podunavske monarhije odvojena su, a ona je zapala u tešku privrednu krizu. U saniranju njezine nevolje morala je pomoći šuma. Sve do 1935. g. računalo se s godišnjim prirastom od 9 mil. kub. m, ali se onda ustanovilo, da mu je masa za 1 mil. kub. m manja. Sjeklo se dakle previše. Min. poljoprivrede i šumarstva izradilo je 30-godišnji plan za ozdravljenje šumoprivrede i u tu svrhu predvidjelo 5,6 milijardi šilinga (a to je oko 4,7 milijardi dinara godišnje) koje bi se utrošilo pretežno u kulture i gradnju putova. Plješine, degradirane poljoprivredne površine i one na kojima će se izvoditi osiguranje od lavina i zagrađivanje bujica ukupno iznose 517 tisuća ha. Cio program dijeli se na 15-gođišnji kratkoročni (u kom bi se vremenu pristupilo u Zonu slobodne trgovine), a ostalo je u dugoročnom programu. Novac se ne bi namaknuo samo iz javnih sredstava, nego bi i šuma morala dati svoj obol Ali tu su na putu dvije prepreke: niska cijena drvu i visoki porezi. Posljednjih godina 25"/o deviza daje prosječno državi izvoz drva i papira. A kako od 1. siječnja 1959. već postoji Evropska privredna zajednica (EPZ), pitanje je kako će ona utjecati na oba ova privredna sektora. Poznato je, naime da su sve zemlje u toj Zajednici (skupa sa Engleskom) uvoznice drva i papira. Prema tome, ne će biti u tom smislu promjena, jer su zemlje koje izvoze drvo van EPZ. Iako stvaranje |