DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-11/1959 str. 57     <-- 57 -->        PDF

rotiraju) za krčenje korova sve do debljine
kupine, a za deblje šiblje rabe nam male
kružne pile, koje tjera motor nošen na
leđima. S tim se alatima može lijepo raditi,
ali samo tamo, gdje su biljke u redove
sađene. Pri nepovoljnim uslovima, naročito
na strminama, efekat je tih strojeva slab.


Dok je mehanizacija u sječi drva u Austriji
u skromnim počecima, dotle je tehnika
izvoza iz šume i transporta bitno napredovala.


DOMAĆA LITERATURA


ANIĆ, M.: Šumsko vegetacijski odnosi Istre.
Zemljište i Biljka. VII, 1—3 pp. 83-95. Beograd,
1959.


Izneseni rad je održan kao referat na I.
Kongresu Jug. društva za proučavanje zemljišta
(Portorož 1955.).


Autor se u kraćem uvodu osvrće na opće
ekološko-geološke prilike Istre u vezi šumsko-
vegetacijskih odnosa. Na osnovu istraživanja
šuma Istre: Bečka, Adamovića, de
Phillipisa i Horvatića, kao i vlastitih iznosi
podjelu šuma Istre. Šume Istre predstavljaju
klimaks, odnosno paraklimaks vegetacije.
Razlikuje slliedeće skupove, odnosno
pojase šuma:


1. ŠUME RIJEČNIH DOLINA. Ovo su
nizinsko-poplavne šume, koje su nekada bile
više raširene t. j . više manje uz sve istarske
potoke. Danas je jedino sačuvana veća
nizinska šuma, poznata legendarna Motovunska
šuma (1200 ha). Edifikatorne su
vrste Ulmus carpinifolia, U. laevis, Quercus
robur Fraxinus angustifolia.
2. POJAS MEDITERANSKIH LISTACA
je ograničen na uski pojas uz more — širina
nekoliko kilometara do 100 m nadmorske
visne. Klimatogena je šuma HRASTA
CRNIKE (Quercus ilex). No ona je gotovo
svagdje potisnuta. Čovjek kroz milenije potiskiva
navedenu šumu, te je ona zastupana
nizom degradacijskih stanja: makija
(žibljak), pseudomakija, garigi (travnjaci),
pseudogarigi i kamenjare.
3. POJAS SUBMEDITERANSKIH LISTACA
zaprema veći dio Istre (80%) —
Istarska visoravan, podnožje Učke i Ćićarija.
U ovome pojasu razlikuju se četiri
šumska područjs: toplo, umjereno i hlad-
Veoma je vjerojatno, da će se razočarati
oni, koji se nadaju saniranju šumoprivređe
od porasta cijene drvu. Realna
mogućnost da se izvuče veća korist iz šume
leži u smanjenju troškova proizvodnje.
Pretpostavka je: obrazovanje i pravilna
upotreba umjesnih šumskih radnika i podesnih
mašina.


Đuro Knežević


no područje,hrasta medunca i područje pitomog
kestena.


Medunčeve šume su klimatogene zajednice.
Uz hrast medunac (Quercus lanuginosa),
najvažnije su vrste: Acer campestre,
Carpinus orientalis, Acer monspesulanum,
Prunus mahaleb, Ostrya carpinofolia, Celtis
australis, Sorbus torminalis, Cornus mas,
Prunus mahaleb, Ostrya carpinifolia, Cel_
Rhamnus cathartica Evonymus verrucosa,


E. europea, Aronia rotundifolia i dr. Medunčeve
šume su pod jakim antropogenim
uticajima.
U toplim medunčevim šumama
(prelazno područje od mediteranskog pojasa
k submediteranskom) obiluje još mediteranskim
elementima.


Na pojas ovih šuma do nadmorske visine
400 m prostire se područje umjereno
toplih medunčevih šuma, a iznad
ovoga hladno područje medunčevih
šuma.


Područje kestenovih šuma je
unutar medunčevih šuma. Pitomi kesten izgrađuje
posebnu cenozu (Castanetum sativae).
Cisti kestenici dolaze u Istri (300:
ha).


4. POJAS BUKOVIH ŠUMA —Donja
granica ovih šuma je u Istri i Ćićariji 700800
m nadmorske visine.. Šuma bukve (Fa-,
getum silvaticae) tvori prostrane sastojine
ali i s nizom degradacijskih stadija.
U završnom dijelu referata iznose sesmjernice
u odnosu na istarske šume u vezi
melioracije postojećih šuma, potrebe zaštite,
uređenje poljoprivredno-šumarskih odnosa,
borba protiv erozija i pošumljivanje.


Dr. J. Kovačević