DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-11/1959 str. 60     <-- 60 -->        PDF

IZ ZAPISNIKA


3.
sjednice Upravnog odbora Šumarskog
društva održane dne 6. XI. 1959.
Prisutni: Androić, Dekanić, Lacković,
Peternel, Sekalec, Špiranec i Zunko.


Odsutni: Lulić i Štetić.


Dnevni red: 1. Saopćenja; 2. Izvještaj o
radu; 3. Plan budućeg rada; 4. Razno.


Predsjednik Androić otvorio je sjednicu
i prije prelaska na dnevni red iznio slijedeće
primjedbe:


Društvo je do sada bilo u priličnoj mjerineaktivno
te, u neku ruku, preživljavalo
krizu. To je tim prije za istaknuti što je
naše Društvo bilo jedno od najaktivnijih u
Zagrebu. Zbog toga mnoge stvari prolaze
mimo Društva, te će se u tom pogledu
trebati u buduće daleko više založiti. Pododbori
društva također ne daju podatke o
svom radu. Nedovoljna aktivnost Društva
očituje se i u tome što se ono nije angažiralo
u niz krupnih pitanja kao što je na pr.
reorganizacija šumarstva, objedinjavanje
naučne istraživačke službe, uzdizanje kadrova
itd.


Plantažni uzgoj drveća brzog rasta zauzima
vidno mjesto u razvitku šumarstva u
slijedećih 20 godina. Potrebno je da i naše
Društvo zauzme određeni stav po tom pitanju,
te će ga stoga trebati staviti na dnevni
red jednog od prvih plenuma.


Poslije izlaganja druga Androića, tajnik
Žunko iznosi rad Društva između dviju
sjednica. Upoznao je U. o. o slijedećem:


DIT — Zagreb odlučio je svečano proslaviti
80 godišnjicu prvog Društva inženjera
i tehničara u Zagrebu, te će u tu svrhu
izdati i spomen ediciju gdje će obraditi cjelokupnu
djelatnost inženjerskih organizacija
kroz pomenuto razdoblje. I naše Društvo
treba izraditi svoj dio. U vezi te proslave
Upravni odbor je predložio članove
za odlikovanje.


U toku mjeseca oktobra Društvo je dobilo
rješenje o nacionalizaciji društvene
zgrade. Zahtjev za izuzimanje iznosi 3 mjeseca,
te je Društvo podnijelo zahtjev za izuzimanje.
Ne postoji mogućnost izuzimanja
Čitave zgrade, pošto je Društvo nije čitavu
koristilo na 25. prosinca t. j . na dan stupanja
na snagu zakona o nacionalizaciji nekretnina.
Postoji jedino mogućnost da se od
nacionalizacije izuzmu prostorije koje Društvo
danas koristi.


Na temelju prednjeg zaključuje se da se
zatraži izuzimanje slijedećih prostorija: čitavo
prizemlje sa ulazom sa Mažuranićevog
trga 11, zatim dvorana na drugom katu, jedan
stan za pomoćnog službenika, prostorije
za ekonomat te podrumske prostorije.


Radi što boljeg i sistematskijeg uzdizanja
kadrova formira se komisija za školstvo
u koju se imenuju: Dr. Dekanić, Savor,
Lacković, Zmijanac, Androić, Štetić i
Zunko. Ova komisija treba razraditi idejni
plan osnivanja lugarskih i šumarskih škola
zatim skraćenih šumarskih škola i fakulteta,.
Na temelju zaključaka komisije U. o. zauzeo
bi svoj stav i iznio ga pred sekretara
za šumarstvo.


Svečani plenum povodom 40 godišnjice
SKJ i SKOJ-a održati će se 19. prosinca.
Uvodni referat održati će dr. Androić, referat
o revolucionarnoj djelatnosti članova
društva ing. Žunko. Radi što boljih priprema
osniva se odbor od slijedećih članova:
Zunko, Dekanić, Špiranec, Androić i Peternel.


Lackovi ć iznosi da bi projektni biro
trebalo proširiti, kako bi mogao da preuzima
sve poslove operative koji se danas jednim
dijelom daju Institutu za drvno industrijska
istraživanja.


Ing. Srdić, preveo je.sa češkog knjigu »Lovac
uzgaja grmlje«. Ova knjiga nalazi se na
recenziji kod stručnjaka operative, nakon
čega će se donijeti odluka o štampanju.


Slijedeća sjednica će se održati najkasnije
početkom decembra, na kojoj će se.
pretresti sve pripreme za Plenum.


XVI.
PLENUM SAVEZA INŽENJERA I
TEHNIČARA
ŠUMARSTVA I DRVNE
INDUSTRIJE JUGOSLAVIJE


U Skoplju je u vremenu od 20. do 23. XI.
1959. održan XVI. Plenum Saveza Inženjera
i tehničara šumarstva i drvne industrije
Jugoslavije. Plenum je imao slijedeći dnevni
red:


1. Dugoročni program šumarstva i industrije
drveta;
2.
Program naučno istraživačkog rada u
šumarstvu i drvnoj industriji;
3. Izvještaj o radu Saveza;
4.
Izrada investicionih programa u šumarstvu
i industriji drveta;
5. Izrada šumarske terminologije;
6. O stručnim
ispitima inženjera i tehničara
šumarstva i industrije drva;
7. Razno.
Plenumu je osim članova plenuma nrisustvovao
i ing. Franjo Knebl, sekretar
Sekretarijata za šumarstvo Izvršnog
Vijeća Sabora NR Hrvatske, ing. Bori s
G r u j o s k i, pomoćnik sekretara Sekretarijata
za šumarstvo NR Makedonije, ing.
Jefta Jeremić, sekretar sekcije za šumarstvo
Saveza Polj. šum. Komora, ing.
Stevan Radić, sekretar Udruženja proizvađača
drvne industrije, ing. Ant e L o




ŠUMARSKI LIST 10-11/1959 str. 61     <-- 61 -->        PDF

v r i ć, direktor Instituta za šumarska i lovna
istraživanja NR Hrvatske, dr. A1 b e
Urbanovski, Savezna uprava za plan,
predstavnik Sindikata drvodjelskih radnika
i drugi gosti.


Predsjednik Saveza ing. R a j i c a D j e-
k i ć otvorio je Plenum nakon čega se prešlo
na prvu točku dnevnog reda.


Referat je bio napisan, pa su referenti
dr. Urbanovski i dr. D. Oreščanin
izložili ukratko usmeno sadržaj referata.


Radi važnog i aktuelnog sadržaja ovih
referata donosimo ukratko najvažnije djelove.


Među stručnjacima postoji različito mišljenje
o šumskom fondu naše zemlje Jedni
misle da je on nizak i »nenormalan«, a
drugi da je on u odnosu na evropske prorijeđene
šume još uvijek u dobrom stanju.
Iz ovoga proizlaze i 2 koncepcije o perspektivi
industrije drveta. Jedna računa sa teškoćama
u bilansu drveta i ograničenim
mogućnostima, a druga predviđa nesmetano
podmirenje unutarnjih potreba i pojačanje
izvoza industrijskih produkata na bazi
drvne industrije.


Predpostavlja se na temelju nekih podataka
da je današnja stvarna zaliha (bez šikara)
cea 950 mil. m3, a očuvanih šuma
850 mil. m3.


Prema ovim podacima godišnje sječine


mogle bi se proširiti od 19,4 mil. m3 u 1959.


godini na 22-23 mil. m3 bruto mase.


S obzirom na obim sječa od 22,5 mil. m3,
može se računati sa promjenom današnje
strukture šumske proizvodnje u pravcu većeg
učešća »tankog« drveta, pa je potrebno
razraditi jasnu perspektivu primarne industrije
drveta, koja se sve više orijentira na
transformaciju drvne materije (ploče) i kemijsku
ili polukemijsku preradu (drvenjača,
celuloza).


U perspektivi će učešće i apsol. masa ind.


drva, pored obima sječa, ovisiti o razvoju


kapaciteta za preradu lišćarskog drveta i


brzine kojom će se »ogrjevno« drvo osloba


đati iz zone lične u korist zone reproduk


cione potrošnje.


Današnje nisko učešće industrijskog drva


u šumskoj proizvodnji, posljedica je, u pr


vom redu, neprilagođenosti primarne (me


haničke i kemijske) industrije sirovinskoj


bazi. U 1965. godini indeks porasta indu


strijskog drveta treba da bude 137 za me


haničko, 181 kemijsko i 191 za celulozno


drvo. Pod uslovom većih i strukturno ade


kvatnih investicija u industriju predviđe


nim sječinama mogla bi se realizirati i ve


ća drvna masa za industrijsku preradu.


Treba imati u vidu također da će se u
periodu iza 1965. godine početi i ostvarivati


prinosi od planom predviđenih plantaža
brzorastućih vrsta. Iako će prirodne šume
biti i dalje glavni izvor šumske proizvodnje
moraju se stvarati novi resursi drveta.
Prvim planom predviđa se do 1980. godine
podići 1,20 mil. ha plantaža odnosno intenzivnih
šum. kultura. Za to bi trebalo investirati
u tome periodu 200 milijardi dinara,
(za prirodne šume 450 milijardi).


Ovi zadaci iziskuju i niz mjera koje tre-r
ba prethodno provesti:


— donošenje saveznog i republičkih Zakona
o šumama;
— organizaciono sređenje šumarstva i
reguliranje njegovih organizaciono-upravnih
i ekonomskih odnosa sa industrijom
drveta;


— jačanje funkcije šumarskih inspekcija
i društvenog nadzora;
— izraditi program dugoročnog razvoja
šumske i drvno industrijske proizvodnje
kao jedinstvenog lanca nacionalne privrede;
— provesti administrativne mjere štednje
i zamjene drveta;
— izradit; program naučno istraživačkog
rada i sistema specijalizacije.
U drvnoj industriji postoji problem modernizacije
proizvodnje poboljšanja kvalitete
i produktivnosti rada. Treba se preorjentirati
u proizvodnji na ambalažu iz
kartona, na ambalažu od lišćara, lesonita i
šperploča. U proizvodnji celuloze od značenja
je upotreba lišćarske sirovine. Zato
je potrebno iznaći nove tehnološke procese.


U planu se predviđa opadanje učešća
primarnih proizvoda nižeg stepena obrade
u korist onih višeg stepena i finalnih proizvoda.


U daljnjem radu Plenum je raspravljao
o organizaciji i planu naučno istraživačkog
rada, investicionom programu u šumarstvu
i drvnoj industriji, šum. terminologiji
i polaganju stručnih ispita inženjera i tehničara
šumarstva i drvne industrije.


Radi informiranja naših čitaoca donosimo
u cijelosti prijedlog o polaganju tih
ispita, koji je izradilo Društvo inženjera i
tehničara šumarstva i drvne industrije NR
Bosne i Hercegovine.


Osnovi na kolima bi trebali da počivaju
stručni ispiti inženjera i tehničara šumarstva
i drvne industrije


Plenum D. I. T. — šumara BiH na svome
sastanku održanom u februaru 1958. godine
razmotrio je problem programa stručnih
ispita inženjera i tehničara šumarstva i
drvne industrije. Kao baza za ovu diskusiju
poslužio je referat prof. ing. V. Matica.
(Referat je štampan u Narodnom šumaru
broj 1—3 iz 1958.).


403




ŠUMARSKI LIST 10-11/1959 str. 62     <-- 62 -->        PDF

Zaključci plenuma su bili, da se usvoje
osnovne postavke prednjeg referata i da se
preko nadležnih faktora nastoji da dođe do
izmjene dosadašnjeg programa o polaganju
stručnih ispita. O prednjim zaključcima
obavješten je i Savez društva. Međutim do
danas nije se uspjelo, da se važeći program
izmijeni. Radi toga je naše Društvo
smatralo, da se ponovo na ovome plenumu
pokrene prednje pitanje od interesa za cijelu
struku i da se nastoji putem Saveza
da dođe do izmjene dosadašnjeg programa.


Program o polaganju stručnih ispita šumarske
struke dostavljen je svim republikama
još 1950. godine. Ko je od nas, malo
dublje zalazio u sam program ispita vidio
je, da se u programu skoro hronološkim redom
po pojedinim granama šumarstva prepisani
nazivi poglavlja iz univerzitetskih
udžbenika srednjih šumarskih škola. Jasno
je, u koliko bi se ispitne komisije u potpunosti
držale ovoga programa da bi to bilo
u potpunosti ponavljanje gradiva sa naših
fakulteta i srednjih šumarskih škola. Svaki
kandidat morao bi da pokaže potrebna teorijska
znanja iz svih šumarskih disciplina,
ako bi želeo, da položi po programu predviđeni
ispit. Kako je to i praktično nemoguće
obzirom na obimnost materije — stručni
ispiti su se pretvorili u opis najosnovnijih
radnji koji se u praktičnom radu pretežno
i sprovode.


Radi toga nivo ispita se sve više spušta


— te je teško odrediti i kriterij kakva pitanja
postaviti šumarskim inženjerima, a
kakva šumarskim tehničarima. U glavnom
to se je danas toliko ujednačilo da neka
bitna razlika i ne postoji.
Izvjestan broj šumarskih stručnjaka zastupa
i danas mišljenje, da stručni ispiti
treba da obuhvate cijelu materiju šumarskih
nauka, jer po položenom ispitu nije
sigurno na kome će poslu dotični stručnjak
u buduće raditi, pa je potrebno na stručnom
ispitu da pokaže što svestranije poznavanje
svih šumarskih disciplina.


Poseban problem na stručnim ispitima su
i različiti programi studija iz prošlosti —
opšti smjer, uzgojni, odnosno tehnički
smjer, pa prema tome i koju materiju treba
da polaže pojedini kandidat u odnosu
na danas potsojeći program stručnih ispita.


Međutim suštinski bi trebalo postaviti
šta mi u budućnosti očekujemo od jednog
mlađeg inženjera. Naročito u sadašnjim
prilikama, kada i u šumarstvu svakim danom
sve više dolaze u obzir nove tekovine
šumarske nauke, kao što je intenzivno povećanje
prinosa, plantažiranje, puna ekonomika
u gazdovanju sa šumama itd.


Osnovno je, da mladi stručnjak prati
nauku, da teoretske postavke kritički raz


matra, te da naučna dostignuća primjenjuje
u praksi. Nastava na fakultetu, rad za
vrijeme pripravničkog staža treba da formira
takvog stručnjaka. Provjeravanje takvog
rada na stručnome ispitu trebao bi da
dade potreban odgovor koliko se u tome
uspjelo.


Već na fakultetu osnovno bi moralo da
bude samostalnost u radu, a dužnost nastavnika
da ga u tome pomaže


To važi i za pripravnički staž, da za to
vrijeme riješava zadatke za naučnim osnovama
da teorijsko znanje produbi i da tek
onda pristupi rješavanju zadataka. U koliko
na primjer treba da riješi problem
pošumljavanja nekog objekta, da utvrdi
vrstu zemljišta, vrste koje mogu ići na ta
zemljišta te ekonomičnost takvih radova,
pomoć njegovog šefa ne smiju ´da budu gotovi
recepti nego zajedničko utvrđivanje
naučnih osnova za riješenje problema.


Na stručnom ispitu sa te strane treba
osvjetliti kvalitete kandidata i to:
a) da li je pristupao studioznom rješavanju
zadataka;
b) da li je produbljavao i proširivao svoje
teorijsko znanje;
c) da li je to znanje i koliko uspješno primjenjivao
u praksi.


Na ovaj način mi ne ćemo samo osvjetliti
bitne osobine kandidata nego ćemo samim
stručnim ispitom nametnuti izloženi sistem
rada, koji za racionalno gospodarenje sa
šumama predstavlja jedno od bitnih uslova.


Stručni ispit treba da se kreće oko one
materije sa kojom je kandidat imao dodira
u svome radu, da se kreće oko problema
koje je on rješavao ili u njima učestvovao,
jer se na drugi način ne mogu osvjetliti
njegove kvalitete.


Kako je napred napomenuto program
stručnih ispita potpuno je jednak programu
studija na fakultetu. Od studenata se
traži minimum znanja, koja bi u praksi
trebao da proširuje, a takav minimum trebao
bi da pokaže prema dosadašnjem programu
i na stručnom ispitu. A već i taj
minimum je gomila heterognih znanja, koje
je skoro nemoguće odjednom akumulirati
i biti na onoj visini koje je imao kao student
i za koje znanje je i pozitivno ocijenjen.


Striktno se pridržavati programa stručnih
ispita, značilo bi sigurno, da bi najveći
broj kandidata pao, a to je s obzirom
na snošljivi broj kandidata koji bi trebali
ispit položiti doveo do suviše niskog nivoa
stručnih ispita. Ovakav ispit kandidate sili
na ponovo učenje svih činjenica i fakata —
prosto na bubanje, a kroz ispit se ne mogu
provjeriti njegovi kvaliteti kako je svoje
teorijsko znanje u pratkičnom radu upot




ŠUMARSKI LIST 10-11/1959 str. 63     <-- 63 -->        PDF

punio i kako ga je u praksi i primjenjivao.
Ne bi se dublje analiziralo, da je i sam
ovakav ispit u neku ruku i nemoralan, jer
mogu da padnu kandidati koji raspolažu
kvalitetima visoko kvalifikovanog stručnjaka,
a da prođu i oni koji se u stručne
poslove nisu udubljivali i koji svojim radom
ne će nikada neke poslove i ozbiljnije
unaprijediti. Kandidat je u neravnopravnom
položaju prema ispitivaču, jer dok
kandidat mora da pokaže koliko toliko znanja
iz svih oblasti šumarstva ispitivač se
priprema samo iz jedne oblasti.


Često se čuje, a i samim ispitima daje se
naziv praktični ispit, za nekoga kandidata
se kaže da se pokazao kao dobar praktičar.
Međutim kako će se u praksi uspješno
riješavati ti zadaci ako nema za to i bogatstva
teorijskog znanja.


Rezimirajući prednja izlaganja preporučuju
se i slijedeći zaključci


1. Da je na stručnom ispitu potrebno
osvjetliti da li je kandidat studiozno prilazio
zadacima da li je svoje teorijsko znanje
proširivao, te da li je to znanje i sa uspjehom
primjenjivao.
2. Ovo se može najbolje ocjeniti na osnovu
pismenog rada kandidata izrađenog
za vrijeme pripravničkog staža, gdje bi izložio
u čemu su se sastojali problemi zadataka
koje je dobio za rješavanje i izložio
teorijske osnove za rješavanje i rezultate.
3. Usmeni ispit treba proširiti još na
neke druge probleme, sa kojima se kandidat
susreo za vrijeme prakse. Uvid u te
probleme dao bi dnevnik rada kandidata.
Ovim bi se dobilo široko polje za provjeravanje
činjenica i znanja, ali ipak ovo
ne bi značilo veliko približavanje današnjim
ispitima, jer je kandidat imao dodira
sa tom materijom i morao je njene osnove
produbljivati i proširivati.
4. Sadašnji pismeni ispiti sa zajedničkom
temom ne bi bili prihvatljivi. Možda jedino
zajedničke teme za pojedine grupe, koje su
se približno bavile istim poslovima u praksi
ili za svakoga pojedinca što bi bilo teško
izvodljivo.
5. Terenski ispit trebao bi da se obavlja
po grupama prema dosadašnjem radu pojedinih
grupa kandidata.
6. Obaveza kandidata da bar jednu godinu
provedu na stažu u šumskim upravama
i manipulacijama, kao mjestu gdje se
može s obzirom na zadatke najviše proširiti
i produbiti teorijsko znanje kandidata i gdje
se ta znanja mogu najlakše i primjeniti u
praksi.
Prelazak na nove osnove polaganja stručnih
ispita ne bi odmah značio neki visok
skok dijametralno različit od dosadašnjeg,
ali bi značilo veliku kvalitetnu promjenu,


što bi pridonijelo uzdizanju stručnosti kadrova
i zavođenju studioznosti u radu.


Neke tehničke struke — mašinci a još i
neki drugi prošii su na napred izloženi sistem
polaganja stručni hispita.


Šumarski tehničari


U Srednjim šumarskim školama, što je i
normalno, ne produbljuju se naučne discipline
nego izlaganja treba da budu što jednostavnija
i shvatljivija za učenike.


Tehničar uzevši u »prosjeku« nije u mogućnosti
obzirom na stečena znanja u školi
da naučna dostignuća dovoljno razrađuje i
kritički osmatra pa prema tome i da ta
naučna dostignuća s uspjehom i primjenjuje.
Međutim ovim ne će da se kaže da dobar
broj tehničara blagodareći svome individualnom
radu i predispozicijama ne može
se dići na nivo šumarskog inženjera. Takvih
u praksi dosta i ima.


Tehničari bi trebali na osnovu rješenja
radove izvoditi. Svakako i tehničar i za te
poslove mora imati odgovarajuće teorijsko
znanje.


Na stručnim ispitima osnovno bi bilo da
pokaže da zna kako se pojedini poslovi treba
da izvršavaju, da ih zna i obrazložiti a
naročito da pokaže da te poslove može sa
uspjehom vršiti u praksi.


Osnova i njegovog provjeravanja trebala
bi da bude njegov rad za vrijeme staža kao
pripravnika. Taj uvid bi se dobio kroz njegov
dnevnik rada.


Osnovne poslove koje bi tehničar morao
da zna trebalo bi taksativno navesti. Ovo
bi se svakako odnosilo na one poslove koji
se pretežno sreću kod osnovnih šumarskih
organizacija — šumsk:h uprava, manipulacija
i pogona drvne industrije.


U ove poslove ne bi trebalo uzimati one
poslove koji se u praksi rjeđe sreću, a ukoliko
bi isti morao i da ih obavlja treba da
mu pomogne inženjer.


Ispiti bi trebali da budu pismeni, usmeni´
i terenski.
Svakako da bi ovako postavljeni stručni
ispiti zahtijevali:


1. Da pripravnici ne bi smjeli po dolasku
u službu da odmah budu postavljeni na odgovarajuća
radna mjesta, nego da im se
pruži mogućnost za produbljivanje i proširivanje
svojih znanja i njihovu primjenu u
praksi. Moralo bi se svakako izbjeći postavljanja
i na rukovodeća radna mjesta.
Jasno je, da za sada mora do toga dolaziti
uslijed nedostatka kadrova.
2. Da se pripravnicima omogući upoznavanje
sa što većim nizom poslova.
3. Stvaranje uglednih šumskih uprava,
manipulacija i razvijenih pogona drvne in