DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 12/1959 str. 14 <-- 14 --> PDF |
Pored već navedenih krupnih promena u našem šumarstvu, odnosno pored promena u svojinskim odnosima i promena u smislu i ciljevima socijalističkog rukovođenja šumarstvom, postoje još dve krupne promene koje su od velikog značaja baš kada se radi o regulisanju pravnih odnosa. Jedna od tih promena leži u decentralizaciji upravljanja i u vezi s tim u podruštvljenju uprave u šumarstvu, a druga u decentralizovanom uređivanju šumsko-privrednih i drugih odnosa u šumarstvu. Predratno centralističko upravljanje šumama zamenjeno je decentralizovanim upravljanjem šumama od strane narodnih republika a na mesto birokratskih organa upravljanja državnim šumama došlo je društveno upravljanje opštenarodnim šumama u kome odlučujuću reč "imaju neposredni pretstavnici naroda onog užeg područja (sreza, opštine) na čijoj se teritoriji nalaze ove šume. Šumski fond zemlje u svojoj ukupnosti svakako pretstavlja jedinstvenu celinu i prirodno je da se o njemu kao takvom staraju centralni, najviši državni organi. Ali ovo staranje ne znači isto i upravljanje, a još manje gazdovanje. Osim ovoga, to najviše staranje o šumskom fondu zemlje kao celini treba da obuhvata samo ono što se isključivo, u potpunosti tiče šumskog fonda kao celine, ono što je stvarno zajedničko čitavom šumskom fondu, ono što nije lokalno (u republičkim razmerama), što nije svojstveno samo jednom delu toga fonda. Staranje federacije o šumskom fondu zemlje treba da se ogleda u stvaranju čvrstih osnova i širokih okvira za što uspešnije i racionalnije upravljanje i gazdovanje šumama od strane onih koji su tim šumama bliži, koji su više i neposrednije zainteresovani njihovim održavanjem i unapređenjem (narodne republike, srezovi, opštine). Upravljanju šumama, s obzirom na samu prirodu šuma, više odgovara decentralizacija uprave i to vrlo široka decentralizacija, jer lokalni uslovi imaju na uspešno upravljanje šumama, a naročito na gazdovanje, vrlo veliki i često odlučujući uticaj (klima, reljef, zemljište, ekonomsko stanje područja, životni uslovi stanovnika, njihove navike i svest u odnosu na šumu, istoriska prošlost područja i si.). Zbog ovoga se u novije vreme teži što većoj decentralizaciji uprave u šumarstvu i u nekim inače centralistički uređenim državama. Na kraju, na sistem i donošenje osnovnih propisa o šumama od vrlo velikog je uticaja federativno uređenje zemlje, odnosno dosledno sprovedena decentralizacija i u našem celokupnom zakonodavstvu. Ovaj momenat je od vrlo velikog značaja baš kada je u pitanju regulisanje pravnih odnosa u vezi sa šumama. Centralističko i uniformno regulisanje pravnih odnosa (iako je ono skoro neizbežno kod centralizovane legislative) ne odgovara prirodi šume i šumsko-privrednim odnosima, koji nose u sebi niz lokalnih specifičnosti, koji su skoro lokalno obojeni i koji su, da tako kažemo, srasli sa sredinom u kojoj su ponikli. Isti razlozi koji idu u prilog odbacivanju centralizovanog i unificiranog sistema upravljanja šumama postoje i protiv centralističkog i uniformnog regulisanja pravnih odnosa u šumarstvu. Ovo poslednje, izgleda, gubilo se iz vida kod izrade nekih dosadašnjih projekata saveznog zakona o šumama. Inače, teško se može drugačije objasniti obimnost materije koja je unošena u ove projekte i koja se htela regulisati jedinstvenih saveznim propisima. Mnoge od ovih materija i odnosa regulisani su već novim republičkim zakonima o šumama donetim posle 1955. godine i to skoro potpuno nezavisno od propisa Opšteg zakona o šumama od 1947. g., koji nije formalno ukinut ali čiji mnogi propisi nisu više u skladu sa stvar |