DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1959 str. 64 <-- 64 --> PDF |
rom lošeg staništa, neodgovarajućeg kultivara, te napadom bolesti i štetnika. Ova knjiga, uz raniji »Pappelbuch«, ispunjava prazninu, jer u kratkoj i sažetoj formi daje sve podatke o uzgoju topola. Knjiga donosi, iako je po opsegu malena, sve što je o uzgoju topola potrebno znati, od rasadnika pa do sječe! 1. poglavlje (»Vrste i sorte«) obuhvaća pregled svih 5 sekcija, te opis glavnih kultivara (cv). Obrađeni su različiti nazivi za pojedine kultivare, znaci raspoznavanja u rasadniku i kod starijeg stabla, spol, porijeklo i raširenje. Zatim za uzgoj najvažnija svojstva pojedinog kultivara, te otpornost prema bolestima (koliko je poznato). Poglavlje 2. razmatra pitanje staništa, dajući podatke o zahtjevima za toplinom, svjetlom, vodom, te o fizikalnim i kemijskim svojstvima tla, koje odgovara uzgoju topola. 3. poglavlje obrađuje »Uzgoj i njegu«, obuhvaćajući pitanje uzgoja reznica, sadnica, sadnju (razmak, obrada, rezidba, kresanje i t. d.). Poglavlje 4. tretira bolesti. Data je tabela za određivanje bolesti, prema tipičnim znacima na listu, grani, deblu, izboju, te mjere obrane. U poglavlju 5 obrađeni su na isti način štetnici, uz insekte i glodavci te štete (i obrana) od stoke i divljači. Poglavlje 6. i 7. obrađuju pitanja prirasta (pojedinog stabla i sastojine), svojstva, sječu i upotrebu topolovog drveta. Na kraju je dat i popis literature. Autori su uspjeli u ovoj sažetoj knjizi dati sve najnovije podatke o uzgoju topola, te je možemo najtoplije preporučiti. Prof. J. Kišpatić Svobođa P.: LESNl DREVENI A JEJICH POROSTY, I-I1I, Praha 1953.-1957., 1443 str. velikog oktavnog formata, sa 402 table fotografija i 44 crteža areala. Nedavno je stigla do nas ova izrazito šumarska dendrologija. Ona predstavlja važno djelo iz oblasti poznavnja sistematskih, bioloških, ekoloških, cenoloških i uzgojnih osobina drveća, koje tvori šume srednje i velikim dijelom južne Evrope. Kod obrade materijal autor ide posebnim putem. Prikaz pojedinih vrsta drveća predstavlja zapravo samostalnu monografiju. Opisane su vanjske morfološke osobine, biološka svojstva, areal u širem i užem smislu, te geografske varijacije, odnosno klimatipovi. Autor poklanja osobitu pažnju klimatipovima pojedinih vrsta, kao i njihovim morfološkim osobinama, te fitocenološkom sastavu i ekološkim svojstvima sastojina. Od velikog su interesa i podaci o historijskom razvitku pojedine vrste. Kod opisa prema geografskim varijantama dolazi do punog izražaja raznoličnost raznih cenoza, koje postoje unutar areala pojedine vrste. Izlučeni klimatipovi od velikog su praktičnog značenja obzirom na poznavanje kvalitete sastojine i drugih uzgojnih osobina. Kod pojedinih klimatipova navedeni su rezultati pokusa iz oblasti provenijencije, kao i iskustva stečena u uzgojnoj praksi, koja se baziraju na morfološkim, biološkim i ekološkim osobinama. Navedeni su i podaci, koji se odnose na poznavnje fenoloških, tehničkih i drugih osobina, što može biti od velikog praktičnog značenja s obzirom na unapređenje šumske produkcije, a napose s obzirom na radove kod oplemenjivanja. U pogledu naziva i sistematskog položaja pojedinih vrsta, varijeta i forma, autor ide posebnim, originalnim, upravo revolucionarnim putem. Pri tome daje prednost praktičnim momentima. Naglašava, da se respektiranjem botaničkih propisa o prioritetu kod latinskih naziva često dolazi do nepotrebnih komplikacija i poteškoća. Za volju prioriteta često se izvlače iz zaboravi stari, kadšto vrlo nepraktični nazivi, a zabacuju se dobri, u praksi stabilizirani nazivi. Svjestan je sporova i diskusija oko tog pitanja i smatra da će upravo to dovesti do učvršćenja praktičnog momenta kod korišćenja naziva. Iza opisa svake vrste ili skupine vrsta istog roda naveden je opsežan popis literature, što će vrlo dobro doći svakome tko se želi dublje pozabviti proučavanjem pojedinih vrsta. Djelo je upotpunjeno sa vrlo mnogo odličnih fotografija i crtežima areala. Fotografije prikazuju habitus i druge važne morfološke osobine. U I. svesci (1953., 411 s., 94 table fotografija i 20 crteža areala) obrađene su četinjače, i to smrče, jele, srednjoevropski i mediteranski borovi, ariši, tisa, borovice, čempres i cedrovi. Kod opisa obične smrč e zadržava naziv Picea excelsa. Navodi mnogo podataka o morfološkim i cenološkim osobinama. Kod smrče luči dvije skupine klimatipova. Jedni pripadaju sjevernoj, a drugi planinskoj skupini. Prvoj pripada 8, drugoj 15 klimatipova. Među njih uključuje i P. obovata. Kao posebne vrste opisane su: P. omorica, P. orientalis i P. tianschanica. I obična jel a (Abies alba) detaljnije je obrađena s obzirom na forme i klimatipove. Unutar dvadesetak njenih klimatipova svrstane su grčka jela (opisana kao A. alba graeca) i bugarska jela (A. Borisu |