DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1960 str. 16     <-- 16 -->        PDF

danas nisu sva pitanja potpuno osvijetljena. Međutim, znamo, da pojedine rase
crnog bora imaju svoja unutarnja nasljedna svojstva o kojima ovisi veća ili
manja mogućnost prilagođivanja novoj sredini.


Postignuti uspjesi pošumljavanja u prvo vrijeme imaju se, pripisati svojstvu
sjemena iz kojih su uzgojene sadnice. Sjeme je redovno poticalo iz lokalnih
autohtonih sastojina crnog bora. Nasuprot kad se uzgoj biljaka počeo vršiti
iz sjemena naručivanog sa strane ili iz sjemena sakupljenog u borovim kulturama,
koje su podizane iz sjemena nepoznatog porijekla, uspjeh je izostao (8).
K a u d e r s (22) tvrdi da su sve do godine 1918. na poručju bivšeg Inspektorata
za pošumljavanje u Senju sadnice crnog bora uzgajane iz sjemena dobivenog
od raznih inozemnih tvrtki a najčešće od tvrtke Steiner iz Wiener Neustadta.


Od godine 1925 sjeme je dobivano iz autohtonih sastojina crnog bora raznih


n. visina (10—900 m) a trusilo se zasebno za svaku visinu. Iz sjemena sabranog
sa nižih n. visina sadnice su uzgajane u rasadnicima pri moru a iz većih visina
u rasadnicima n. v. oko 600 m.
Pošumljavanja sadnicama stranog porijekla trebalo je na mnogim radilištima
i do 15 puta ponavljati ili popunjavati (24) a bilo je i uspješnih pošumljavanja.
Pošumljavanja sadnicama uzgojenih iz sjemena autohtonih borovih
sastojina bilo je također često neuspješno.


Neuspjehe danas tumačimo time, da nije dovoljno poznavati samo nadmorsku
visinu već i sredinu u koju su sadnice unošene.


Cesto je sjeme sakupljalo u lokalnim kulturama. Polazilo se od predpostavke,
da uspjela matična kultura daje sjeme kojeg sadnice osiguravaju
uspješno podizanje novih kultura. To je uvijek točno. Na određenom staništu
takve sadnice mogu uspjeti jer odgovaraju lokalni ekološki uslovi. U dokaz
tome navodimo da se crni bor vještački podignutih kultura rijetko prirodno
pomlađuje. Nasuprot na svojim autohtonim nalazištima i tamo gdje mu uslovi
odgovaraju on se brzo i snažno proširuje.


Pitanje upotrebe sjemena obzirom na njegov kvalitet počelo se tretirati
u drugoj polovini prošlog vijeka. Ono je potaknuto knjigom »Standbuch, der
Samenkunde« od F. Nobbe-a. Povodom te knjige pokrenuto je pitanje sjemena
šumskih vrsta na nekoliko konferencija u Beču, koje su imale svoj odjek u
Hrvatskoj. Naše šumarsko društvo je godine 1889. donijelo nacrt pod naslovom
»Statut za kontrolu sjemena«. Na to pitanje osvrće se slijedeće godine u Sum.
listu M. M. R. (27) koji konstatira, da iz sjemena naših hrastova dobivamo sve
lošije mlade hrastike zbog sječe i haračenja dobrih stabala. On je prvi kod nas,
koji spominje nasljedna svojstva drveća, jer kaže da samo »krijepko stablo


može
dati krijepak podmladak«. To njegovo mišljenje dobilo je najprije svoju
potvrdu u rezultatima istraživanja u Francuskoj, koja su pokazala da se izvjesna
svojstva borova unešenih iz raznih krajeva svijeta u Francusku, prenose
na treću generaciju. U naše vrijeme potvrdu ispravnosti njegovog gledišta dala
su genetska istraživanja.
Prvi je kod nas na važnost provenijencije sjemena i rasu ukazivao Vajd a
(41). On je skrenuo pažnju na potrebu osnivanja zavoda za nabavku šumskog
sjemena, koji bi opskrbljivao sjemenjem pojedina šumska gospodarstva. Zavod
bi gospodarstva opskrbljivao sjemenjem one provenijencije, koja najbole odgovara
svakom staništu.


Genetska istraživanja crnog bora nisu još posve raščistila pitanje stanišnih
rasa. Osim toga geneteka podioba nije zbog svoje speci´fičnosti prkladna