DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/1960 str. 16 <-- 16 --> PDF |
danas nisu sva pitanja potpuno osvijetljena. Međutim, znamo, da pojedine rase crnog bora imaju svoja unutarnja nasljedna svojstva o kojima ovisi veća ili manja mogućnost prilagođivanja novoj sredini. Postignuti uspjesi pošumljavanja u prvo vrijeme imaju se, pripisati svojstvu sjemena iz kojih su uzgojene sadnice. Sjeme je redovno poticalo iz lokalnih autohtonih sastojina crnog bora. Nasuprot kad se uzgoj biljaka počeo vršiti iz sjemena naručivanog sa strane ili iz sjemena sakupljenog u borovim kulturama, koje su podizane iz sjemena nepoznatog porijekla, uspjeh je izostao (8). K a u d e r s (22) tvrdi da su sve do godine 1918. na poručju bivšeg Inspektorata za pošumljavanje u Senju sadnice crnog bora uzgajane iz sjemena dobivenog od raznih inozemnih tvrtki a najčešće od tvrtke Steiner iz Wiener Neustadta. Od godine 1925 sjeme je dobivano iz autohtonih sastojina crnog bora raznih n. visina (10—900 m) a trusilo se zasebno za svaku visinu. Iz sjemena sabranog sa nižih n. visina sadnice su uzgajane u rasadnicima pri moru a iz većih visina u rasadnicima n. v. oko 600 m. Pošumljavanja sadnicama stranog porijekla trebalo je na mnogim radilištima i do 15 puta ponavljati ili popunjavati (24) a bilo je i uspješnih pošumljavanja. Pošumljavanja sadnicama uzgojenih iz sjemena autohtonih borovih sastojina bilo je također često neuspješno. Neuspjehe danas tumačimo time, da nije dovoljno poznavati samo nadmorsku visinu već i sredinu u koju su sadnice unošene. Cesto je sjeme sakupljalo u lokalnim kulturama. Polazilo se od predpostavke, da uspjela matična kultura daje sjeme kojeg sadnice osiguravaju uspješno podizanje novih kultura. To je uvijek točno. Na određenom staništu takve sadnice mogu uspjeti jer odgovaraju lokalni ekološki uslovi. U dokaz tome navodimo da se crni bor vještački podignutih kultura rijetko prirodno pomlađuje. Nasuprot na svojim autohtonim nalazištima i tamo gdje mu uslovi odgovaraju on se brzo i snažno proširuje. Pitanje upotrebe sjemena obzirom na njegov kvalitet počelo se tretirati u drugoj polovini prošlog vijeka. Ono je potaknuto knjigom »Standbuch, der Samenkunde« od F. Nobbe-a. Povodom te knjige pokrenuto je pitanje sjemena šumskih vrsta na nekoliko konferencija u Beču, koje su imale svoj odjek u Hrvatskoj. Naše šumarsko društvo je godine 1889. donijelo nacrt pod naslovom »Statut za kontrolu sjemena«. Na to pitanje osvrće se slijedeće godine u Sum. listu M. M. R. (27) koji konstatira, da iz sjemena naših hrastova dobivamo sve lošije mlade hrastike zbog sječe i haračenja dobrih stabala. On je prvi kod nas, koji spominje nasljedna svojstva drveća, jer kaže da samo »krijepko stablo može dati krijepak podmladak«. To njegovo mišljenje dobilo je najprije svoju potvrdu u rezultatima istraživanja u Francuskoj, koja su pokazala da se izvjesna svojstva borova unešenih iz raznih krajeva svijeta u Francusku, prenose na treću generaciju. U naše vrijeme potvrdu ispravnosti njegovog gledišta dala su genetska istraživanja. Prvi je kod nas na važnost provenijencije sjemena i rasu ukazivao Vajd a (41). On je skrenuo pažnju na potrebu osnivanja zavoda za nabavku šumskog sjemena, koji bi opskrbljivao sjemenjem pojedina šumska gospodarstva. Zavod bi gospodarstva opskrbljivao sjemenjem one provenijencije, koja najbole odgovara svakom staništu. Genetska istraživanja crnog bora nisu još posve raščistila pitanje stanišnih rasa. Osim toga geneteka podioba nije zbog svoje speci´fičnosti prkladna |