DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/1960 str. 43 <-- 43 --> PDF |
pose šumarstvo južnog njenog dijela, gdje se dostignuća tog učenjaka uspješno koriste u šumarskoj praksi. Prof. Pavari bio je stručnjak svjetskog glasa iz oblasti ekologije i silvikulture. Poznat je po svojim opsežnim, brojnim i originalnim studijama i radovima. Napisao je oko 250 naučnih i stručnih radova. Prof. Pavari ističe se među šumarskim naučenjacima svoga doba originalnim pogledima i intuitivnim sagledavanjem stručnih problema. Pripada među najmarkantnije ličnosti evropskog šumarstva. U njegovu radu jasno se luče tri djelatnosti. Jedno je istraživački rad, drugo odgojno i nastavno djelovanje i treće popularizacija naučnih dostignuća. U istraživačkom radu Pavari se ističe kao odličan teoretičar, ali je uvijek davao prednost problemima, koji su od direktne koristi za praksu. Već 1912 god., kad je pohađao Šumarsku akademiju u Tharandtu uključuje se u novi pravac istraživačkog rada pod idejom: »Slijediti prirodu i ubrzati joj rad«. Već onda uočava, da tadanja M a ,y r o v a šumsko vegetacijska razdioba, koja se bazirala na t. zv. tetratermama, ne odgovara za termofilno drveće. God. 1916. objavio je Pavari svoje stavove u pogledu korekcije Mayrov e klasifikacije, kao i novih misli s obzirom na primjenu ekologije u uzgajanju šuma. Pavari postavlja svoju klimatsko-vegetacijsku klasifikaciju, prema kojoj je za termofilno drveće odlučna srednja januarska, a za drveće hladnih predjela srednja julska temperatura. Pavarijeva klasifikacija proširena je u šumarskoj praksi čitave Evrope. Ona je naročito podesna za Apeninski Poluotok, a dobro odgovara i za naše prilike. Istraživački rad prof. Pavarija razvija se naročito intenzivno poslije 1923. g., kad je on osnovao Pokusnu stanicu za silvikulturu u Firenci. U tome centru šumarske nauke okuplja Pavari mlade stručnjake i podiže snažan naučno-istraživački kadar. Pavari se posvećuje studiju raznih tipova talijanskih šuma, kao i raznih problema iz tehnike uzgajanja šuma. Postigao je znatne uspjehe na naučnom polju iz oblasti dendrologije, ekologije, tehnike pošumljivanja, tehnike podizanja aridnih kultura i si. U njegovom radu svuda se stavlja težište na ekologiju kao osnov tehnike uzgajanja šuma. Ističu se njegove ideje o utjecaju periodicizma na šumsku vegetaciju kao i kvalitet drva. Pavari je uočio oskudicu na autohtonim četinjačama u Italija, a napose u Apeninima, kao i na veliku mogućnost melioracije tamošnjih terena introdukcijom stra nih četinjača. On proučava sa ekološkog gledišta strane vrste brzog rasta, odabire ih i unosi u šumske kulture. Forsira i uzgoj stranih listača. Postiže znatne efekte unošenjem hibrida eurameričkih topola u sjevernoj Italiji, kao i podizanjem kultura eukaliptusa u južnoj Italiji. Pavarijeve kulture na principima genetike i ekologije privlače pažnju stranih stručnjaka. Eukaliptovi vjetrobrani pojasevi predstavljaju klasične primjere u talijanskoj literaturi i praksi. Pavari se intenzivno bavi proučavanjem raka kestenove kore. Među prvima upozorava stručnu javnost na opasnost od te bolesti i predlaže mjere suzbijanja. Do zadnjega časa aktivno učestvuje u raznim aktuelnim akcijama talijanskog šumarstva. Napose se ističe svojim radom pri melioraciji degradiranih šumskih terena gorskih i planinskih predjela. Njegovi radovi i na ovom području služe uzorom za druge mediteranske zemlje. Šumarski botaničari i dendrolozi ubrajaju Pavarija među svoje dugogodišnje suradnike. Poznata su njegova istraživanja o Acer Lobelii, kao i istraživanja raznih svojta obične jele. Dendrološki rad prof. Pavarija bio je veoma obilan. Prilikom studije kserofilne dendroflore Cirenaike u Sjev. Africi on je pronašao novu vrstu planike: Arbutus Pavari Pam. Pavari pripada među osnivače Međunarodne šumarske lige »Silva mediterranean gdje se razrađuje individualnost i specifičnost u sastavu i uzgoju šuma mediteranskih zemalja. U toj ligi, koja postoji od 1923., surađuje Pavari vrlo intenzivno sa predstavnikom Jugoslavije prof. U g r en o vi ć em. Svojim idejama iz oblasti ekologije i silvikulture unosi Pavari u talijansku Šumarsku školu novi smjer. Zastupao je ideju, po kojoj je šuma osnovni elemenat u ravnoteži prirode, a isto tako i u ravnoteži ekonomskog i društvenog života svake zemlje. Svoj edukativni rad razvijao je pod idejom, da se silvikulturnim radom može znatno utjecati na prirodu šume, ali da se pri tome ne smiju izazvati štete. U tome duhu odgojio je Pavari na Šumarskom fakultetu u Firenci generacije stručnjaka, koji danas vode talijansko šumarstvo i šumarsku nauku. Rad prof Pavarija vrijedan je pažnje i s obzirom na njegovu vrlo laganu metodu popularizacije naučnih dostignuća. Napisao je mnogo radova, gdje je svoje naučne probleme izlagao na vrlo lagan i dostupan način. Imao je velike uspjehe u širenju ljubavi prema našim nijemim suputnicima — prema šumskom drveću. Njegovi stručni članci protkani su osjećajem vedrine i lje41 |