DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1960 str. 43     <-- 43 -->        PDF

pose šumarstvo južnog njenog dijela, gdje
se dostignuća tog učenjaka uspješno koriste
u šumarskoj praksi.


Prof. Pavari bio je stručnjak svjetskog
glasa iz oblasti ekologije i silvikulture.
Poznat je po svojim opsežnim, brojnim i
originalnim studijama i radovima. Napisao
je oko 250 naučnih i stručnih radova.
Prof. Pavari ističe se među šumarskim
naučenjacima svoga doba originalnim pogledima
i intuitivnim sagledavanjem stručnih
problema. Pripada među najmarkantnije
ličnosti evropskog šumarstva. U njegovu
radu jasno se luče tri djelatnosti.
Jedno je istraživački rad, drugo odgojno
i nastavno djelovanje i treće popularizacija
naučnih dostignuća.


U istraživačkom radu Pavari se ističe
kao odličan teoretičar, ali je uvijek davao
prednost problemima, koji su od direktne
koristi za praksu. Već 1912 god., kad je
pohađao Šumarsku akademiju u Tharandtu
uključuje se u novi pravac istraživačkog
rada pod idejom: »Slijediti prirodu i
ubrzati joj rad«. Već onda uočava, da tadanja
M a ,y r o v a šumsko vegetacijska
razdioba, koja se bazirala na t. zv. tetratermama,
ne odgovara za termofilno drveće.
God. 1916. objavio je Pavari svoje
stavove u pogledu korekcije Mayrov e
klasifikacije, kao i novih misli s obzirom
na primjenu ekologije u uzgajanju šuma.
Pavari postavlja svoju klimatsko-vegetacijsku
klasifikaciju, prema kojoj je za
termofilno drveće odlučna srednja januarska,
a za drveće hladnih predjela srednja
julska temperatura. Pavarijeva klasifikacija
proširena je u šumarskoj praksi
čitave Evrope. Ona je naročito podesna za
Apeninski Poluotok, a dobro odgovara i
za naše prilike.


Istraživački rad prof. Pavarija razvija
se naročito intenzivno poslije 1923. g., kad
je on osnovao Pokusnu stanicu za silvikulturu
u Firenci. U tome centru šumarske
nauke okuplja Pavari mlade stručnjake
i podiže snažan naučno-istraživački kadar.
Pavari se posvećuje studiju raznih
tipova talijanskih šuma, kao i raznih problema
iz tehnike uzgajanja šuma. Postigao
je znatne uspjehe na naučnom polju iz
oblasti dendrologije, ekologije, tehnike pošumljivanja,
tehnike podizanja aridnih
kultura i si. U njegovom radu svuda se
stavlja težište na ekologiju kao osnov tehnike
uzgajanja šuma. Ističu se njegove
ideje o utjecaju periodicizma na šumsku
vegetaciju kao i kvalitet drva.


Pavari je uočio oskudicu na autohtonim
četinjačama u Italija, a napose u Apeninima,
kao i na veliku mogućnost melioracije
tamošnjih terena introdukcijom stra


nih četinjača. On proučava sa ekološkog
gledišta strane vrste brzog rasta, odabire
ih i unosi u šumske kulture. Forsira i uzgoj
stranih listača. Postiže znatne efekte
unošenjem hibrida eurameričkih topola u
sjevernoj Italiji, kao i podizanjem kultura
eukaliptusa u južnoj Italiji. Pavarijeve
kulture na principima genetike i ekologije
privlače pažnju stranih stručnjaka. Eukaliptovi
vjetrobrani pojasevi predstavljaju
klasične primjere u talijanskoj literaturi
i praksi. Pavari se intenzivno bavi proučavanjem
raka kestenove kore. Među prvima
upozorava stručnu javnost na opasnost
od te bolesti i predlaže mjere suzbijanja.
Do zadnjega časa aktivno učestvuje
u raznim aktuelnim akcijama talijanskog
šumarstva. Napose se ističe svojim
radom pri melioraciji degradiranih šumskih
terena gorskih i planinskih predjela.
Njegovi radovi i na ovom području služe
uzorom za druge mediteranske zemlje.


Šumarski botaničari i dendrolozi ubrajaju
Pavarija među svoje dugogodišnje suradnike.
Poznata su njegova istraživanja


o Acer Lobelii, kao i istraživanja raznih
svojta obične jele. Dendrološki rad prof.
Pavarija bio je veoma obilan. Prilikom
studije kserofilne dendroflore Cirenaike u
Sjev. Africi on je pronašao novu vrstu
planike: Arbutus Pavari Pam.
Pavari pripada među osnivače Međunarodne
šumarske lige »Silva mediterranean
gdje se razrađuje individualnost i specifičnost
u sastavu i uzgoju šuma mediteranskih
zemalja. U toj ligi, koja postoji
od 1923., surađuje Pavari vrlo intenzivno
sa predstavnikom Jugoslavije prof. U g r en
o vi ć em.


Svojim idejama iz oblasti ekologije i
silvikulture unosi Pavari u talijansku Šumarsku
školu novi smjer. Zastupao je ideju,
po kojoj je šuma osnovni elemenat u
ravnoteži prirode, a isto tako i u ravnoteži
ekonomskog i društvenog života svake
zemlje. Svoj edukativni rad razvijao je pod
idejom, da se silvikulturnim radom može
znatno utjecati na prirodu šume, ali da se
pri tome ne smiju izazvati štete. U tome
duhu odgojio je Pavari na Šumarskom fakultetu
u Firenci generacije stručnjaka,
koji danas vode talijansko šumarstvo i šumarsku
nauku.


Rad prof Pavarija vrijedan je pažnje i
s obzirom na njegovu vrlo laganu metodu
popularizacije naučnih dostignuća. Napisao
je mnogo radova, gdje je svoje naučne
probleme izlagao na vrlo lagan i dostupan
način. Imao je velike uspjehe u širenju
ljubavi prema našim nijemim suputnicima


— prema šumskom drveću. Njegovi stručni
članci protkani su osjećajem vedrine i lje41