DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/1960 str. 49 <-- 49 --> PDF |
hovih vrsta. U hrvatsko-slavon- S k i m riječnim nizinama dolazi isključivo čisti lužnjak, a na brežuljcima čisti kutnjak. Ali u rubnim zonama između nizina brežuljaka nalazimo bezbroj hrastova, koji ne pokazuju jasne kitnjakove ili lužnjakove oznake. Umjetnim križanjem lužnjaka i kitnjaka bavio se D e n g 1 e r. O fiziološkim svojstvima hrastovih bastarda nije još ništa poznato. U daljnjem poglavlju prikazani su životni uvjeti, koje stavljaju hrastovi i hrastove šume na klimu, vodu, svijetlo i tlo. Lužnjak je klimatski vrlo indiferentan, te raste u atlantskoj kao i kontinentalnoj klimi, dok kitnjak stoji u klimatskim zahtjevima bliže bukvi. Prema ruskim istraživanjima hrastovi ne uspijevaju na tlima u koje mraz prodire dublje od 100 cm. Od svih klimatskih faktora najodlučnije značenje za pridolazak i uspijevanje obih vrsta hrastova ima temperaturna klima pri čem je lužnjak manje osjetljiv na hladnoću i vrućinu nego kitnjak. Po Burger u hrastova sastojina II. boniteta troši 120 mm oborina prema bukovoj od 210 mm po godini i hektaru. Potrošnja vode obih vrsta je razmjerno malena, mada postoje u tom izvjesne razlike između lužnjaka i kitnjaka. Prema istraživanjima Fabriciusa hrast je sa svojim zalihama za klijanje osposobljen da se prve dvije godine vlada pod zastorom krošanja kao zasjenu podnoseće vrste jela, smrča i bukva. Tu odlučuje toplina. Pisac je zapazio, da pomladak lužnjaka i kitnjaka u Slavoniji pod bitno guščim zastorom stare sastojine dobro uspijeva, što u Njemačkoj i Švedskoj nikako ne bi moglo biti. Zahtjev hrastova za svijetlom je variabilan, ovisan je o staništu, o rasnim i individualnim nastrojenjima, o starosti stabala, o vrsti listova i t. d. Izgeda da kitnjak, pogotovo u mladosti, podnosi više zasjene od lužnjaka. Uz malene klimatske razlike lužnjak uspijeva u Hrvatskoj i Slavoniji većinom na aluvijalnim tlima riječnih nizina Save i Dunava dok kitnjak pridolazi isključivo na tlima brežuljaka i-sređogorja. Vrste tla na kome rastu hrastovi imaju prema Bur ger u maleni faktor kalcija. Između boje drveta lužnjaka iz područja slavonske nizine uz rijeku Savu sa 3 mm širine goda i boje kitnjaka sa hrvatskoslavonskog sredogorja sa samo 2 mm širokim godovima, unatoč velike raznolikosti u stojbinama, nijesu se mogle ustanoviti nikakve razlike. Ta je boja u oba slučaja svjetlo-žuta, djelomice ružičasta. Obje vrste hrastova daju vrijedno furnirsko dr vo, postoje vrlo male razlike u tvrdoći drveta. Moguće je da tu klima vrši osobite utjecaje. Aluvijalna poplavna tla u nizinama rijeke Save mogu se podijeliti u 3 klase: 1. manje ili više široka pretežno ilovasto- pjeskovita pruga karbonatnih tala sa 15—20P/o CaCOs i pH 7, koja se proteže neposredno s obje strane rijeke. 2. sa većom udaljenosti od rijeke nalaze se većinom mineralno močvarna, ilovastoglinenasta tla na kojima količina CaCOs pada na 3—4%>, dok pH = 6—7. 3. teška mineralno močvarna glinenastoilovasta kisela tla sa pH = 4—5 na nižim položajima izloženim povremenim poplavama. Samo povišena staništa do kojih ne sižu poplavne vode čine duboka, pjeskovito ilovasta jako podzolifana tla diluvijalnog porijekla. Širine pruga, koje zapremaju tla navedenih boniteta u dugačkoj nizini rijeke Save — jako variraju. Širina godova varira od 2,5—3,5 mm, prosječno 3 mm. Boja drveta je unatoč razmjerno širokih godova kao zlato žuta, često sa crvenkastim nahukom. Drvo je zbog svoje blage tvrdoće uveliko traženo u furnirske svrhe. Nije još istraženo da li između hrastovog drveta uzraslog na tlima različitih boniteta postoje razlike. Kitnjak u hrvatskom sredogorju, sjeverno od Save, u nadmorskim visinama ođ 400—1000 m, raste na tlima nastalim trošenjem vrlo različitog kamenja kao granit, gnajs, andezit, diabaz, dolomit i t. d. Prema vegetaciji, koja je vrlo različita, može se zaključiti, da su to pretežno bazična, hranivima jako bogata tla. Njihova se dubina jako mijenja. Uvjeti rasta jako su ovisni o ekspoziciji i inklinaciji. Kitnjak proizvodi općenito na tim staništima drvo sa odličnim furnirskim osebinama. Godovi su jako pravilni te obično samo 2 mm široki, rano i kasno drvo sudjeluje u izgradnji godova u velikom prosjeku sa 50°/o. Boja je svjetlo žuta i ružičasta. Struktura drveta izgleda čisto optički još blaža (milder) od one, koju ima slavonski lužnjak. Pisac navodi zanimljive podatke ođ Lamprecht a, koji tvrdi, da je opasnost od raspuca van ja uslijed niskih temperatura ovisna o stanišnim uslovima. Kod kitnjaka je ova opasnost manja na staništima Querceto Carpinetum — lusuletosum nego na staništima Querceta — Carpinetum aretos u m, te na prelaznim staništima. Najčešće su se raspukline od mraza našle na |