DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1960 str. 49     <-- 49 -->        PDF

hovih vrsta. U hrvatsko-slavon-
S k i m riječnim nizinama dolazi isključivo
čisti lužnjak, a na brežuljcima čisti kutnjak.
Ali u rubnim zonama između nizina


brežuljaka nalazimo bezbroj hrastova,
koji ne pokazuju jasne kitnjakove ili lužnjakove
oznake. Umjetnim križanjem lužnjaka
i kitnjaka bavio se D e n g 1 e r.


O fiziološkim svojstvima hrastovih bastarda
nije još ništa poznato.


U daljnjem poglavlju prikazani su životni
uvjeti, koje stavljaju hrastovi i hrastove
šume na klimu, vodu, svijetlo i tlo.
Lužnjak je klimatski vrlo indiferentan, te
raste u atlantskoj kao i kontinentalnoj klimi,
dok kitnjak stoji u klimatskim zahtjevima
bliže bukvi. Prema ruskim istraživanjima
hrastovi ne uspijevaju na tlima u
koje mraz prodire dublje od 100 cm.


Od svih klimatskih faktora najodlučnije
značenje za pridolazak i uspijevanje obih
vrsta hrastova ima temperaturna klima
pri čem je lužnjak manje osjetljiv na
hladnoću i vrućinu nego kitnjak.


Po Burger u hrastova sastojina II.
boniteta troši 120 mm oborina prema bukovoj
od 210 mm po godini i hektaru. Potrošnja
vode obih vrsta je razmjerno malena,
mada postoje u tom izvjesne razlike
između lužnjaka i kitnjaka.


Prema istraživanjima Fabriciusa
hrast je sa svojim zalihama za klijanje
osposobljen da se prve dvije godine vlada
pod zastorom krošanja kao zasjenu podnoseće
vrste jela, smrča i bukva. Tu odlučuje
toplina. Pisac je zapazio, da pomladak
lužnjaka i kitnjaka u Slavoniji pod
bitno guščim zastorom stare sastojine dobro
uspijeva, što u Njemačkoj i Švedskoj
nikako ne bi moglo biti. Zahtjev hrastova
za svijetlom je variabilan, ovisan je o staništu,
o rasnim i individualnim nastrojenjima,
o starosti stabala, o vrsti listova
i t. d. Izgeda da kitnjak, pogotovo u mladosti,
podnosi više zasjene od lužnjaka.


Uz malene klimatske razlike lužnjak
uspijeva u Hrvatskoj i Slavoniji većinom
na aluvijalnim tlima riječnih nizina Save
i Dunava dok kitnjak pridolazi isključivo
na tlima brežuljaka i-sređogorja. Vrste tla
na kome rastu hrastovi imaju prema Bur ger
u maleni faktor kalcija.


Između boje drveta lužnjaka iz područja
slavonske nizine uz rijeku Savu sa 3 mm
širine goda i boje kitnjaka sa hrvatskoslavonskog
sredogorja sa samo 2 mm širokim
godovima, unatoč velike raznolikosti
u stojbinama, nijesu se mogle ustanoviti
nikakve razlike. Ta je boja u oba slučaja
svjetlo-žuta, djelomice ružičasta. Obje
vrste hrastova daju vrijedno furnirsko dr


vo, postoje vrlo male razlike u tvrdoći drveta.
Moguće je da tu klima vrši osobite
utjecaje.


Aluvijalna poplavna tla u nizinama rijeke
Save mogu se podijeliti u 3 klase:


1. manje ili više široka pretežno ilovasto-
pjeskovita pruga karbonatnih tala sa
15—20P/o CaCOs i pH 7, koja se proteže
neposredno s obje strane rijeke.
2. sa većom udaljenosti od rijeke nalaze
se većinom mineralno močvarna, ilovastoglinenasta
tla na kojima količina CaCOs
pada na 3—4%>, dok pH = 6—7.
3. teška mineralno močvarna glinenastoilovasta
kisela tla sa pH = 4—5 na nižim
položajima izloženim povremenim poplavama.
Samo povišena staništa do kojih ne sižu
poplavne vode čine duboka, pjeskovito ilovasta
jako podzolifana tla diluvijalnog porijekla.
Širine pruga, koje zapremaju tla
navedenih boniteta u dugačkoj nizini rijeke
Save — jako variraju.


Širina godova varira od 2,5—3,5 mm,
prosječno 3 mm. Boja drveta je unatoč
razmjerno širokih godova kao zlato žuta,
često sa crvenkastim nahukom. Drvo je
zbog svoje blage tvrdoće uveliko traženo
u furnirske svrhe. Nije još istraženo
da li između hrastovog drveta
uzraslog na tlima različitih
boniteta postoje razlike.


Kitnjak u hrvatskom sredogorju, sjeverno
od Save, u nadmorskim visinama ođ
400—1000 m, raste na tlima nastalim trošenjem
vrlo različitog kamenja kao granit,
gnajs, andezit, diabaz, dolomit i t. d. Prema
vegetaciji, koja je vrlo različita, može
se zaključiti, da su to pretežno bazična,
hranivima jako bogata tla. Njihova se dubina
jako mijenja. Uvjeti rasta jako su
ovisni o ekspoziciji i inklinaciji.


Kitnjak proizvodi općenito na tim staništima
drvo sa odličnim furnirskim osebinama.
Godovi su jako pravilni te obično
samo 2 mm široki, rano i kasno drvo sudjeluje
u izgradnji godova u velikom prosjeku
sa 50°/o. Boja je svjetlo žuta i ružičasta.
Struktura drveta izgleda čisto optički
još blaža (milder) od one, koju ima
slavonski lužnjak.


Pisac navodi zanimljive podatke ođ
Lamprecht a, koji tvrdi, da je opasnost
od raspuca van ja uslijed niskih temperatura
ovisna o stanišnim uslovima. Kod
kitnjaka je ova opasnost manja na staništima
Querceto Carpinetum —
lusuletosum nego na staništima
Querceta — Carpinetum aretos
u m, te na prelaznim staništima. Najčešće
su se raspukline od mraza našle na