DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1960 str. 55 <-- 55 --> PDF |
zaštitu od mraza, često je teško uravnotežiti ovu njenu zadaću sa povećanim zahtjevom pomlatka za svjetlom, te sa štetama, koje nastaju kasnijom sječom stabala i izvlačenjem trupaca kroz već odrasli pomladak. Vrlo je teško i mnogo truda zahtijeva osnovati mješovite hrastove sastojine sa bukvom, grabom ili lipom. Unatoč toga treba u svakoj prilici za tim težiti. Često je tlo za pomlađivanje potrebno pripraviti i obraditi. To se čini ugonom svinja, ručno te strojevima sa konjskom ili motornom vučom. U novije se vrijeme vegetacija, koja smeta pomlađivanju uspješno uklanja kemijskim putem. Sječe u pomladnim sastojinama treba voditi tako, da se dobije što bolji pomladak, te da se njegov rast što više unaprijedi. To se u prvom redu postizava reguliranjem svijetla u sastojini. U mješovitim hrastovim sastojinama sa listačama koje podnose zasjenu potrebni su jedan ili više pripravnih sijekova. Svrha naplodnog sijeka je da se dobije što bolji hrastov pomladak. Nije dobro da istovremeno fruktificiraju bukva i grab, jer njihov pomladak treba da dođe tek kasnije. Sječne površine treba da su najmanje 0,5 ha a najveće između 5 i 10 ha. Gustoća prirodnog pomlatka treba da iznosi 4 do 6 biljaka po ms. U predjelima sjev. od Alpa naknadni progalni sjekovi se vrše 2 do 3 godine nakon uroda sjemenom, a u južnim područjima 4—6 godina. Pisac napominje, da je vidio najbolje uspjeli pomladak hrasta kitnjaka na velikoj površini u Požeškoj Gori u Slavoniji i to na površin i od 300 ha. Iznosi podatke o prirodnom pomlađivanju lužnjakovih mješovitih sastojina u Slavoniji iz kojeg su nastale današnje po čitavom svijetu poznate 50—70 godišnje lužnjakove sastojine. U članku o umjetnom osnivanju hrastovih sastojina pisac ističe, da su opasnosti kojima su mlade biljke izložene veće nego kod´ prirodnog pomlatka. Velike su opasnosti od mraza i zime. Treba saditi biljke na površinama zaštićenim od mraza ili pod krošnje prikladne zaštitne sastojine (bor, breza, joha, topola a negdje je dobar i ariš). Zaštitna sastojina se proredi na 0,3—0,4 od potpunog sklopa, pa se nakon 4—6 godina potpuno ukloni. Sa hrastom se mogu radi zaštite saditi i žitarice, kukuruz, suncokret i dr. Mogu se upotrebiti provenijencije, koje kasnije tjeraju ili su na mraz manje osjetljive, kao i druge mjere. I hrastove kulture mnogo ugrožavaju životinje. Što čvršće i teže je tlo, to dublje ga treba prije sadnje hrastovih biljaka pomoću suvremenih strojeva i na poznate načine obraditi. Ono se često obrađuje u prugama pomoću šumskih plugova. Pruge neka su široke 40—60 cm a udaljenosti njihovih sredina neka su od 1,0—2,0 m. Svakako je i za dobar uzrast 1,2—1,5 hrastovih biljaka najpovoljnija potpuna obrada zemljišta. Degradiranim ispranim tlima treba dodati vapna. Pisac preporuča kao najprikladniju sjetvu žira u redove, koji se protežu sredinom obrađenih pruga sa razmakom žira 5—10 cm. Zato je potrebno 2—6 mtc kitnjakovog, te 2,5—8 mtc lužnjakovog žira po ha. Jesenje sjetve izložene su opasnosti kasnih proljetnih mrazeva više nego proljetne. Autor opisuje načine sjetve žira pod motiku, u redove i t. d., te sve sa sjetvom povezane radnje. Sto je tlo rahlije žir treba da je pokriven debljim slojem zemlje, granice leže između 2—8 cm. Najpovoljnije su ove dubine: 4 — 12 na lakom tlu cm, na teškom tlu 8 2—6 3—10 cm, na srednje teškom tlu cm. 4 6 U članku o sadnji hrastovih biljak a pisac navodi, da su se prve hrastove biljke počele saditi sredinom 16. st. Za sadnju izabrane biljke treba da su dobro formirane, zdrave i potpuno svježe. Sigurnija je sadnja mlađih i manjih biljaka. Tehnički i biološki je najpovoljnija sadnja 2-godišnjih, iz sjemena niklih mladih biljaka. Radi uspostave ravnoteže između korijena i krošnje potrebno je rezanje žilja, i odrezivanje suvišnih pupova i rašalja. Sadnju treba obaviti u jesen, poslije svršetka vegetacije ili u proljeće, ali onda svakako prije nego što biljke potjeraju. Mlade biljke treba saditi u redove udaljene 1,0 do 1,5 m u kojima je udaljenost biljaka 0,4 do 0,6 m. Pisac daje dalje podatke o sadnji odraslih biljaka, te opisuje načine sadnje. Treba osnivati mješovite hrastove sastojine te bukvu unijeti u hrastove kulture. Svakako treba hrastu dati izvjesnu prednost u rastu. Bukva se unosi u međusobnoj udaljenosti od 2—3 m, što vrijedi i za grab te lipu. Ostale svjetlotražeće i brzorastuće vrste sade se kao predkulture hrasta u svrhu njegove zaštite od mraza. 53 |