DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1960 str. 61     <-- 61 -->        PDF

Analizom strukture i količine pilanskih
otpadaka koji uz sadašnju tehniku pilanske
tehnike nastaju u pilanama, u članku
se zaključuje, da i bez promjene u koncepciji
tehnologije prerade, pilane koje
prerađuju smrekovinu mogu isporučivati
velike količine celuloznog drveta. Te količine
sada iznašaju oko 8Vo od količine
prerađenih trupaca. Stavljanje tih otpadaka
na raspolaganje industriji celuloze
treba biti prvi korak u smjeru što potpunijeg
korišćenja drveta. Kod toga je osnovno
to, da se te količine otpadaka mogu
dobiti na postojeći način pilanske prerade
trupaca, ali uz bolju organizaciju i
bolje namjensko korišćenje otpadaka.


Ing. Marijan Brežnjak


UPOTREBA CINKOVA FORFIDA
U BORBI S MIŠEVIMA


U voronješkoj oblasti (centralno područje
černozjoma) pojavljuju se miševi
kao glavni štetnici kultura hrasta. U jednoj
šumariji sa 254 ha zasađenog žira, 136
ha bila je izgriženo.


Borba s tim gladarima vođena je 1958.


g. pomoću mamaca razmještenih po zasađenoj
površini i zatrovanih cinkovim
fosfidom. U čitavom šumskom gosnođarstvu
tretirano je 384 ha i% na sječini, a
ostatak u šumi). Kao meka upotrebi jene
su sjemenke suncokreta (pečene), pšenica,
hljeb i žir. Koncentracija je otrova bila
6—8°/o za zrnaste meke. a 3—ö19/» za hljeb.
Mamci su stavljani skriveni pod suvarke,
panjeve i neposredno u mišje rupe. a
nikako ne na otvoren prostor, da se ne
bi zatrovale i ntice. Onažania su pokazala,
da su tamo gdje su bile meke postavljene
pokrepali miševi, što se vidielo već prvu
noć iza polaganja otrova. Na kontrolnim
česticama, gdje nije bilo mamaca, miševi
su hametice ništili žir. a naročito kad je
počeo klijati. Na zaraslim mjestima u sječinama
i pod sklopom sadnja je nestala
već u junu.


Ipak, jednokratno stavljanje mamaca
zatrovanih sulfidom cinka ne tamani dokraja
miševe. Nakon stanovitog vremena
oni se ponovo pojavljuju iz susjednih šuma.
Na čestice, koje su zatrovane u prolieće.
glodari su se pojavili ponovo nakon
30—40 dana, a na onima, koje se tretiralo
ljeti, dolazili su gotovo dvaput prije. Brzina
invazije ovisna je o množini glodara
u susjednim šumama, o karakteru sastojina
i o količini mišjih runa. Naročito je
važno sanitarno stanje zasijane površine.
Hrpe leževine, izvale, ostaci izradbe drva
i t. d. pogoduju umnožavanju glodara, pa
ne koristi ni dvokratno tretiranje, a tamo


gdje su bili povoljni sanitarni uslovi, dovoljno
je bilo jednokratno postavljanje
mamaca.


Malo koristi trovanje susjednih čestica
u širini od 25—50 m. Na svježim je
sječinama dovoljno dvokratno trovanje, a
na starim treba i do 5 puta stavljati meke,
da bi se potpuno zaštitila sadnja žira.


Iskustvo je pokazalo da je najbolje
stavljati prve meke drugom polovicom
maja. Tamo gdje ima već u proljeće mnogo
miševa, bolje je da se trovanje provodi
istovremeno sa sadnjom žira. Pri tom
može biti korisno i trovanje susjednih
čestica, naročito na onim mjestima gdje
je mnogo miševa. Ako se to radi u julu,
slabo će koristiti. Interval između ponavljanja
trovanja može se uzeti 20—30 dana.
Posljednja se, tretiranja vrše početkom
augusta. Kasnije glodari ne mogu ozlijediti
ukorijenjene biljčice.


U oktobru 1958. g. bili su vršeni pokusi
na jesenjim sadnjama žira, pa se pokazalo
da poslije trovanja, čak i pri veoma
velikom broju, glodari se ne naseljavaju
oko tretirane površine jer nakon periode
razmnožavanja oni prestaju da se raseljuju.
Cak i pri najpovoljnijim uslovima za
glođare {neuredne stare sječine) poslije
jesenjih trovanja invazija je počela tek
koncem maja do početka juna slijedeće
godine. To nam ukazuje na postupak kojim
će se na najbolji način zaštititi mlade
kulture od miševa, a to je, da se sadnja
žira ne obavlja u proljeće nego u jesen,
a u slučaju potrebe opetovna se trovanja
poduzimaju u proljeće.


Rezultati su bili zadovoljavajući. Primilo
se 89"V& biljaka. Troškovi isto tako
nisu bili veliki. Na 384 ha radna snaga,
meke i otrov zajedno stajali su 3.542 rublja.
Trovanje je dakle po hektaru stajalo
9 rub. 22 k., a od toga je 4 rub. 28 k. utrošeno
na radnu snagu. Norma za 1 radnika
bila je 3 ha na dan. Po hektaru utrošeno
je najmanje 1 kg otrova, a najviše 1,5—2
kg, što je ovisilo o čistoći sječine i količini
miševa.


(Po Les. Hoz. 11. 1959.: Štilmark, Borozdin,
Antifejev, Tarasov)
Đ. Knežević


PAVLOVIC I.: SUVREMENI ASPEKTI
ISKORISCENJA KOD PILJENJA TRUPACA
ČETINJAČA Sučasna problematika
vvtaže pri poreze ihličnatej gulatiny)
Drevarsky Vyskum 4 (1959) 1, str. 87—106.


Osnovna misao radnje jest potreba za
kompleksnim iskorišćivanjem trupaca četinjača,
kombinacijom mehaničke i ke