DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1960 str. 12     <-- 12 -->        PDF

PRILOG BOLJEM POZNAVANJU UREĐIVANJA ŠUMA
ALEPSKOG BORA
Dr. Dušan Klepac


Uvod


U postepenoj regresiji crnikinih šuma u Dalmaciji alepski bor sve više prodire
i sve više se širi zahvaljujući dobrim svojstvima, koje ima. Indiferentan je
na kemijska svojstva tla, no preferira vapnene terene, skromnih je zahtjeva na
tlo, prilagođen je na suhu i toplu klimu, fruktificira često i obilno, sjeme mu je
lagano i snabdjeveno krilcem, ima sposobnost proširenja, i t. d. it . d. Zato je
razumljivo, da je degradacijom crnikine šume alepski bor preuzeo njezino
mjesto i tako postao ne samo u Dalmaciji nego i u cijelom Meditarenu najraširenija
četinjava vrsta drveća, kojoj smo odlučili pokloniti više pažnje u uređivanju
i gospodarenju. U tom smjeru izašao nam je u susret Rektora t Sve učilišt
a u Zagrebu , koji je materijalno omogućio istraživanje prirasta
alepskog bora na čemu mu ovdje najljepše zahvaljujem. Ujedno zahvaljujem
drugovima ing. Tkalčiću, ing. Bićaniću i ing. Žeravici, koji su
nam izašli u susret prilikom terenskih istraživanja. Također hvala drugu R adovan
u Križancu , apsolventu šumarstva, za savjestan rad pri ovim
poslovima.


Analiza rasta i prirasta alepskog bora


Za analizu rasta i prirasta alepskog bora posjekli smo tri borova stabla sa
tri lokaliteta:


1. Suma »Kožinski Gaj« nedaleko Nina (šumarija Zadar);
2. Suma »Pelegrin« na otoku Hvaru i
3. Suma »Ripna« na otoku Korčuli.
Evo osnovnih podataka za ta tri stabla:


Zadar Korčula Hvar
Prsni promjer stabla s
Broj godova na panjuStarost stabla . . .
Totalna visina stablaDrvna masa stabla skorom
(0,3 m
.. .
korom
..
iznad
.
.
ze
´
mlje)
.
.
.
29,0 cm
49
51 god.
18,1 m
0,70 m3
33,3 cm
73
75 god.
17^8 m
0,87 m3
28,5 cm
116
118 god.
13,9 m
0,52 m3


U tabeli 1, 2 i 3 navedeni su rezultati analize svih triju stabala.


Iz tabele 1. i iz slike 1. se vidi, da prirast u visinu kulminira u vremenskom
intervalu između 10. i 35. godine; maksimalni visinski prirast se kreće od
0,30—0,60 metara godišnje.


Iz tabele 2. i iz slike 2. se vidi, da se maksimalne vrijednosti godišnjeg prirasta
u debljinu kreću od 0,60—0,94 cm.




ŠUMARSKI LIST 3-4/1960 str. 13     <-- 13 -->        PDF

Iz tabele 3. i iz slike 3. vidimo, da godišnji volumni prirast kulminira u
prvom slučaju u 35. godini, a u drugom i trećem slučaju oko 70., odnosno 65.
godine. Prije sječe svaki od istraživanih borova odbacio je ovaj godišnji volumni
prirast: 0,017 m3 (1), 0,0198 m3 (2) i 0,0047 m3 (3).


Ako razmotrimo podatke o prirastu alepskog bora, možemo na temeljunjih
i odgovarajućih starosti izračunati poprečne dobne priraste, koji pokazuju
slični tok kao i tekući priraštaji, samo što kasnije kulminiraju. Poprečni debljinski
prirast alepskog bora kulminira u 10., 40. i 50. godini i tada postiže ove
vrijednosti: 1,03 cm (Zadar), 0,47 cm (Korčula) i 0,34 cm (Hvar). Ranija kulminacija
debljinskog prirasta u »Kožinskom Gaju« objašnjava se boljim bonitetom,
što se uostalom odražava i u veličini debljinskog prirasta. Što se tiče poprečnog
volumnog prirasta, ističemo, da u sva tri slučaja nije još nastupila kulminaoija
tog prirasta, premda po Boudy-u alepski bor u Maroku pokazuje tu kulminaciju
u starosti od oko 75 godina.


Ako usvojimo dimenziju od 40 cm prsnog promjera, kao dimenziju zrelosti,
onda iz tabele 2. jasno proizlazi, da bi se samo na najboljim staništima mogla
postići ta dimenzija u vremenu od 80 godina. Na srednjim i lošim staništima
trebalo bi 100, 120, pa čak i više godina, da se postigne prsni promjer od 40 cm.


Utvrđivanje drvne mase


Schaefferov e tarife (les tarifs lents de Schaeffer) dosta dobro odgovaraju
za utvrđivanje drvne mase alepskog bora na panju. -


Tarife broj 1 i broj 2 mogu se upotrebiti za utvrđivanje drvne mase sastojina,
gdje srednja sastojinska visina u dobi od 75 godina ne prelazi 14 metara.


RAST I PRIRAST ALEPSKOG BORA U VISINU
Tabela 1.


Starost
stabla
RAST
alepskog bora u visinu
Starost
stabla
Godišnji PRIRAST
alepsk og bora u vismu
Zadar Korčula Hvar Zadar Korčula Hvar
godina (1) {2) (3) godina (1) (2) (3)
metara metara
10 5,10 1,20 0,98 10 0,60 0,23 0,17
20 10,55 4,40 3,35 15 0,55 0,32 0,24
30 14,65 8,30 6,30 25 0,41 0,39 0,30
40 17,00 12,30 8,16 35 0,24 0,40 0,19
50 18,05 14,70 9,43 45 0,11 0,24 0,13
60 16,20 10,48 55 0,16 0,11
70 17,40 11,33 65 0,12 0,09
80 . 12,06 75 0,08 0,07
90 12,67 85 0,06
100 13,20 95 0,05
110 13,66 105 0,04
115 0,03
75




ŠUMARSKI LIST 3-4/1960 str. 14     <-- 14 -->        PDF

RAST I PRIRAST ALCPSKOG BORA


U OEÖLJ/NU


RASTI PRIRAST AUPSKOC BORA
U VISINU


RAST I PRIRAST ALEPSKOG BORA U DEBLJINU
Tabela 2.


Starost Rast Starost Godišnji PRIRAST
stabla alepskog bora u debljinu stabla alepskog bora u debljinu


Zadar Korčula Hvar Zadar Korčula Hvar
godina (1) (2) (3) godina (1) (2) (3)


centimetara centimetara


10 10,3 0,50 10 0,94 0,62 0,11
20 17,7 6,20 2,40 15 0,74 0,68 0,20
30 22,3 13,00 8,40 25 0,46 0,68 0,60
40 25,8 18,60 13,20 35 0,35 0,56 0,48
50 28,7 23,20 10,80 45 0,30 0,46 0,36
60 27,40 19,60 55 0,42 0,28
70 31,40 21,80 65 0,39 0,22
80 23,50 75 0,37 0,17
90 25,00 85 0,15
100 26,30 95 0,13
110 27,50 105 0,12
115 0,11




ŠUMARSKI LIST 3-4/1960 str. 15     <-- 15 -->        PDF

VOLUMNI RAST I PRIRAST ALEPSKOG BORA


Tabela 3.


Starost
stabla
Volumnialepskog
RAST
bora
Starost
stabla
Godišnji volumni
PRIRAST alepskog bora
Zadar Korčula Hvar Zadar Korčula Hvar
godina (1) (2) (3) godina (1) (2) (3)
ms ms
10 0,020 10 0,0072
20 0,125 0,009 15 0,0105
30 0,277 0,053 0,017 25 0,0154 0,0045 0,0017
40 0,477 0,143 0,059 35 0,0172 0,0080 0,0039
50 0,615 0,260 0,110 45 0,0170 0,0125 0,0054
60 0,440 0,167 55 0,0177 0,0057
70 0,638 0,227 65 0,0198 0,0060
80 0,284 75 0,0057
90 0,338 85 0,0054
100
110
0,390
0,440
95
105
0,0052
0,0050
110 0,0047


Tarife broj 3—4—5—6 dolaze u obzir za određivanje drvne mase u sastojinama,
gdje srednja sastojinska visina u dobi od 75 godina dosiže 18 metara.


VOLUMNI RAST/ Pß/ßASTALLPSK06 BOBA




ŠUMARSKI LIST 3-4/1960 str. 16     <-- 16 -->        PDF

Mlade sastojine kubicraju se po tarifi broj 3, srednjedobne sastojine po tarifi
broj 3—4, odrasle sastojine po tarifi broj 5, a izuzetno po tarifi broj 6, ako se
radi o sastojinama, koje su više od 18 metara u starosti od 75 godina.


Schaefferov e tarife mogu se naći u Šumarskom listu broj 3—4 od 1953.
Debljina kore


Debljinu kore smo mjerili u šumama alepskog bora na otoku Hvaru .
Izmjerena je debljina kore na 2.574 stabala alepskog bora pomoću švedskog
instrumenta. Po metodi, koja je opisana u jednoj ranijoj radnji u Šumarskom
listu broj 7—9 od 1958, izračunali smo po teoriji najmanjih kvadrata jednadžbu
za dvostruku debljinu kore (Yr) u prsnoj visini stabla.


Yr = 0,152526 x + 0,103568


U toj jednadžbi (Yr) označava dvostruku debljinu kore u prsnoj visini stabla
u centimetrima; (x) je prsni promjer stabla u centimetrima.


Posebno su obračunani faktori kore (k) i (K) na istom materijalu.


d
k = — ± at; k = 0,8424 ± 0,0021
D


D


K = — ± 02; K = 1,1870 ± 0,0029


d


Pomoću faktora kore (k) izračunali smo po Meyerovo j formuli, da
prosječni procenat kore u totalnoj drvnoj masi stabla iznosi u području otoka
Hvar a oko 29. Taj je procenat veći od onoga koga spominje Pa r d e (23%
do 24%), što je u neku ruku razumljivo s obzirom na loše stanišne prilike za
alepski bor na otoku Hvaru.


Prirasno-prihodne tablice


U najnovije je vrijeme Pard e objavio prirasno-prihodne tablice za alepski
bor u Francuskoj, koje donosimo u tabeli 4. Te su tablice sastavljene na
temelju pokusnih ploha, koje je Institut za šumarska istraživanja u Nancyu
osnovao pred 25 godina u šumi »La foret Gemenos« nedaleko Marseilla.


Tablice su sastavljene na bazi mjerenja u spomenutoj šumi, gdje su vršene
jake prorede uz turnus od 16 odnosno 15 godina i uz dob sječe od 75 godina.


Iz tih se tablica vidi, da se uz dob sječe od 75 godina može očekivati sveukupni
godišnji etat po jednom hektaru:


— na najboljim bonitetima oko 4,0 m3
— na srednjim bonitetima oko 3,0 m3
— na lošim bonitetima oko 1,5 m3
Boniteti su definirani srednjom visinom u 75-godišnjoj sastojini:
— na najboljem bonitetu oko 21,0 m
— na srednjem bonitetu oko 18,0 m
— na lošem bonitetu oko 14,0 m


ŠUMARSKI LIST 3-4/1960 str. 17     <-- 17 -->        PDF

Utjecaj smolarenja na prirast drvne mase


Poznato je, da je smola alepskog bora vrlo dobre kvalitete. Zato je smolarenje
alepskog bora vrlo interesantno, no ono je u nas novijeg datuma, pa
nemamo u tom pogledu mnogo iskustava, izuzevši pojedinačne slučajeve. Zato
držimo, da ne će biti na odmet, ako se osvrnemo na rezultate u drugim mediteranskim
zemljama.


Evo što u tom pogledu piše A. A r b a u d. Alepski bor dosta dobro podnosi
smolarenje pod uvjetom, da je ono umjereno i da se ne provodi ha suviše tankim
stablima u punoj snazi prirašćivanja. S obzirom na zaštitnu funkciju, koju
.šume alepskog bora često imaju u Mediteranu, smolarenje može imati negativne
posljedice, koje se sastoje u tome, što su smolarena stabla osjetljivija na zimu i


PRIRASNO-PRIHODNE TABLICE ZA ALEPSKI BOR
podaci se odnose na jedan hektar
Tabela 4.


GLAVNA SASTOJINA PROREDE


B B 0 ci


ÖD


ft ft


a-a


O 3 .^< J^J


Starost 3 8 i"*! ö CQ 3 >o


co a^ & rr>


m « 3 co s3


´p-e OJ o M 3 > 0)ni


o


S-i fc,´ s c L


OT ft P 6 L ja i3 > S >w > wS §, DO


w o


JH S3


godine pq-5


I. bonitet (odlično stanište)
75 21,0 200 300 4,0
II. bonitet (dobro stanište)
30
45
60
75
500
340
240
170
12,8
15,0
16,7
18,0
18,524,530,636,9
13,4
16,0
17,6
18,2
72
105
123
155
200
100
100
15
25
30
87
145
193
225
3,87
3,20
2,13
2,9
3,2
3,2
3,0
III. bonitet (loše stanište)
75 14,0 80 112 1,5
(Par de, 1957)


požar. Pored toga kaže A r b a u d, da se smolarenjem gubi jedan dio prirasta
drvne mase, a vrijednost prvih trupaca je znatno smanjena uslijed žljebastih
bjelenica (»care«). Gdjekad je, osim toga, otežana i prerada drva, jer je jedan
dio debla impregniran smolom i mašću.


Oudi n (1938) je na temelju svojih istraživanja utvrdio, da se smolarenjem
na alepskom boru gubi u proizvodnji drvne mase oko 12%.


O prednostima i nedostacima smolarenja živo se raspravljalo na šestom
zasjedanju Potkomisije za koordinaciju mediteranskih pitanja »Silva Mideterranea
« (Madrid, 17—21 aprila 1958). Na tom zasjedanju došli su do izražaja
izvještaji pojedinih mediteranskih zemalja, pa ćemo iznijeti najznačajnije,
premda se samo djelomično odnose na alepski bor.




ŠUMARSKI LIST 3-4/1960 str. 18     <-- 18 -->        PDF

Najnovija istraživanja u 11 a 1 i j i (M a g i n i, Giordano)* su pokazala,


da smolarenje na Pinus pinea, P. silvestris i P. pinaster pozitivno djeluju na


früktifikaciju i na proizvodnju količine češera i sjemenja, no taj povoljan utje


caj prestaje nakon druge ili treće godine smolarenja. Smolarenjem se neznatno


povećava gustoća drva u vanjskim dijelovima stabla, a čvrstoća drva iza smo


larenja nije smanjena. Sto se tiče prirasta drvne mase, utvrđeno je, da smola


renje prouzrokuje gubitak na debljinskom prirastu od oko 8%, a oko 5% na


prirastu stabla u visinu. Pored toga je primijećeno negativno djelovanje smola


renja na kvalitetnu proizvodnju sjemenja, no to djelovanje je neznatno pa nema


praktičnog značenja kod umjerenog smolarenja na živo.


Portugal* * je izradio detaljnu finacijsku analizu prednosti i nedostataka
smolarenja. U račun je uzet gubitak na prirastu drvne mase (prosječno
15%) i gubitak na vrijednosti drvne mase uslijed smolarenja.


Ta dva gubitka iznose oko polovinu vrijednosti prihoda od smolarenja u


Portugalu. Na taj se način opravdava smolarenje u toj zemlji.


Slični je slučaj i u Španiji , gdje su također novčano izrazili gubitke,
koji nastaju uslijed smolarenja. Ti gubici iznose u Spaniji oko 100 miliona peseta,
dok vrijednost godišnjeg prihoda od smole prelazi iznos od 225 miliona
peseta. Španjolske analize su interesantne, jer se djelomično odnose i na alepski
bor.


Financijske analize Portugala i Spanije nemaju općenitu vrijednost, te bi
mogle donekle važiti za tehnički nerazvijene mediteranske zemlje, gdje su radničke
nadnice malene. U tehnički i industrijski razvijenim zemljama, kao što je
na primjer Francuska, analogne analize su nepovoljnije zbog sadašnjih visokih
radničkih nadnica u toj zemlji. No pri tom ne bi trebalo ispustiti iz vida korist,
koju je Francuska imala unatrag skoro 100 godina u Landima, gdje je nekada
neproduktivni i siromašni kraj pretvoren u bogatu pokrajinu.


U mnogim šumama alepskog bora naše Dalmacije umjereno smolarenje
može imati svoj raison d´etre, u toliko više, što se mjestimice drvo alepskog bora
može jedva unovčiti pa smola daje mnogo veći prihod. Imajući to pred očima,
započeli smo istraživanja o utjecaju smolarenja na prirast alepskog bora.


Gospodarenje i uređivanje šuma alepskog bora


U Mediteranu se u novije vrijeme odustalo od jednodobnih sastojina alepskog
bora, jedno, zbog neredovite regeneracije i, drugo, zbog požara od kojeg
jako stradavaju takve sastojine u mladosti.


Regeneracija šuma alepskog bora vršila se vjekovima putem požara, koji je
poboljšavao uvjete za klijanje borovog sjemena na tlu. Poslije požara borovog
sjemena ima u izobilju, ako je na izgorjeloj površini ostalo starijih stabala
alepskog bora. Na takvim stablima ima obično mnogo češera, koji su zatvoreni,
pa njihovo sjeme zadržava sposobnost klijanja dugo vremena. Uslijed topline
požara češeri se otvaraju i naplođuju tlo sjemenom, sačuvanim od više godina
(gdjekad čak i 10 godina!). Nekoliko godina nakon požara na tlu se pojavi gusti


* E. Magini : Recherches sur le gemmage des pins mediterranees FAO (SCM)
67 — B, 1958.
* G. Giordano : Contribution ä l´etude de l´influence du gemmage sur les
caracteristiques du bois des pins, FAO (SCM) 67 — Bb, 1958.
** Le gemmage — ses avantages et ses inconvenients — aspects techniques et
economiques, FAO (SCM) 67 — D, 1958.


´




ŠUMARSKI LIST 3-4/1960 str. 19     <-- 19 -->        PDF

podmladak. Ako u toku narednih 20 godina ne bude požara, onda se može računati
da je sastojina spašena, jer mladi borovi od 20 godina već fruktificirajudaju dobro sjeme.


Intervenciju požara ne bi ipak smjeli smatrati kao osnovicu za regeneraciju
alepskog bora u redovnom gospodarenju, utoliko više, što pomlađivanje alepskim
borom iako nije redovito, nije u principu ni problematično, izuzevši, dakako,
područja, gdje »makija« tvori gustu neprohodnu donju etažu. U takvim
bi slučajevima trebalo odstraniti »makiju« u manjim grupama i tako stvoriti
mogućnost za regeneraciju alepskog bora. Grupimična regeneracija je najpoželjnija,
da bi se dobila takva preborna šuma, koja će biti sastavljena od mladih
jednodobnih sastojina različitih starosti. Površina takvih sastojina, ili bolje
reći grupa, može biti različita, a kreće se od 50 do 20 ari, što uostalom zavisi od
ekoloških prilika.


Broj stabala u takvim grupama zavisi o starosti. Za srednja staništa optimalni
broj stabala uz jake prorede kreće se prema Parde u ovako:


Starost sastojine Broj stabala po hektaru
20 700
30 500
40 390
50 310
60 240
70 190
80 150


Maleni broj stabala po jedinici površine objašnjava se u prvom redu time,
što je alepski bor izrazito heliofilna vrsta drveća, i u drugom redu time, što je
uz maleni broj stabala omogućena regeneracija već u ranoj dobi i što se na taj
način pospješuje debljinski prirast i proizvodnja smole.


Na lošim staništima broj stabala je, dakako, veći.


Uređivanje šuma alepskog bora najjednostavnije je izvršiti na temelju
površine šume, dobi sječe i ophodnjice. Dob sječe se kreće oko 60—80—100, pa
čak i 120 godina na najlošijim staništima. Ophodnjica je obično 10, 12, 14, 15
ili 16 godina. Godišnji površinski etat definiran je kvocijentom (F/l); (F) je
površina gospodarske jedinice, (1) je ophodnjica. Ophodnjica od 15—16 godina
obično je dovoljna, da se sječa vrati na isto mjesto kako s obzirom na regeneraciju,
tako i s obzirom na šumsko-gospodarske zahvate. Svake godine se prebire
1—ti dio šume.


Ako se alepski bor smolari , tada treba uređivanje šuma podesiti periodi
smolarenja, koja ob´ično traje 4 godine. Evo u kratkim crtama kako se može
postupiti u tom slučaju. Najprije šumu treba razdijeliti na gospodarske jedinice,
a onda ove u odjele. Nakon toga se odjeli grupiraju u grupe ili takozvane sječine
i to tako, da svaka gospodarska jedinica obuhvata 4 sječine. Ophodnjica od
16 godina dijeli se na 4 periode; svakoj periodi dodjeljuje se jedna sječina. Ako
šuma ima 4 gospodarske jedinice, onda je omogućen kontinuitet. Ako u šumi
ima više gospodarskih jedinica, onda se sječa raspoređuje na primjer ovako:




ŠUMARSKI LIST 3-4/1960 str. 20     <-- 20 -->        PDF

1960 godine sječa u gosp. jedinici 1. i 5.


1961 godine sječa u gosp. jedinici 2. i 6.


1962 godine sječa u gosp. jedinici 3. i 7. itd.


Stabla se smolare na tri različita načina.-´I. umjereno smolarenje ili »smolarenje
na živo« (G. V.) na stablima, koja će u sastojini rasti dulje od 8 godina;


2. intenzivno smolarenje ili »smolarenje na mrtvo« (G. M.) na stablima, koja se
predviđaju za sječu nakon 4 godine; 3. poluintenzivno smolarenje (G. P.) na stablima,
koja ?e vjerovatno doći na red za sječu nakon 8 godina. Smolarenje
počinje na onim stablima, koja su postignula dimenzije (prsni promjer), koje
omogućuju otvaranje pravilne bjelenice (»care«).
U tabeli 5. naveden je pla n uređenj a jedne gospodarske jedinice
alepskog bora u kojoj se smolari i preborno gospodari uz ophodnjicu od 16
godina.


Na početku prve periode, koja traje od 1961—1964, markiraju se na I. sječini
sva stabla, koja su predviđena za sječu nakon 4. godine. Na tim stablima
smolarit će se na mrtvo (G. M.) za vrijeme prve periode. U isto vrijeme na
drugoj sječini smolarit će se na živo (G. V.) na stablima, koja imaju izgleda, da
će dulje vremena živjeti, a poluintenzivno (G. P.) će se smolariti stabla, koja će
s obzirom na svoje stanje i položaj doći na red za smolarenje na mrtvo u slijedećoj
periodi; na trećoj sječini smolarit će se na živo (G. V.); na četvrtoj sječini
posjeći će se sva stabla, koja su smolarena na mrtvo u prethodnoj periodi. Sječa
se obično obavi prve godine u periodi, a sječina se ostavi na miru (ne smolari
se!), da bi se što uspješnije pomladila.


Tabela 5.


SJEClNE


°P.h°d-Periode I. II. III. IV.


Prva
01 1961—1964 G. M. G. P. — G. V. G. V. Preb. sječa


Druga


ii Cr


´S ai 1965—1968 Preb. sječa G. M. G. P. — G. V. G. V.


0 rH


š 1 Treća
3,1 1969—1972 G. V. Preb. sječa G. M. G. P. — G. V.
°S


;3


>


Četvrta
0, 1973—1976 G P. — G. V. G. V. Preb. sječa G. M.


Prva
co J 1977—1980 G. M. G. P. — G. V. G. V. Preb. sječa


r->
Druga
O os 1981—1984 Preb. sječa G. M. G. P. — G. V. G. V.


J3 T<


a


od Treća


1985—1988 G. V. Preb. sječa G. M. G. P. — G. V.





3


Četvrta
1989—1992 G P. — G. V. G. V. Preb. sječa G. M.




ŠUMARSKI LIST 3-4/1960 str. 21     <-- 21 -->        PDF

Na početku druge periode, koja traje od 1965—1968 posjeći će se stabla,
koja su smolarena na mrtvo u prethodnoj periodi. To su stabla na I. sječini. Na
drugoj sječini markiraju se istovremeno stabla, koja će se smolariti na mrtvo;
na III. sječini smolarit će se stabla intenzivno i poluintenzivno G. V. i G. P. i t. d.


Na koncu prve ophodnjice, t. j . nakon 16 godina, u svakoj sječini bit će
provedene sve faze smolarenja i jedna preborna sječa. U drugoj ophodnjici
stvar se ponavlja. Na taj je način osiguran kontinuitet smolarenja i sječe.


Četverogodišnji etat gospodarske jedinice čine stabla, koja su na početku
periode markirana za smolarenje na mrtvo. Broj tih stabala zavisi od konkretnog
slučaja.


Opisana metoda može se pojednostavniti tako, da se smolari samo na živo


(G. V.) i na mrtvo (G. M.). U tom slučaju plan uređivanja ostao bi isti samo bi
otpale oznake (G. P.).
U šumama alepskog bora, koje imaju zaštitni karakter, trebalo bi zadržati
samo smolarenje na mrtvo (G. M.). Uređivanje takvih šuma sastojalo bi se u
tome, da se provedu samo sanitarne sječe i to svake godine na 1-tom dijelu gospodarske
jedinice.


Mjere za povećavanje i poboljšanje produkcije u šumama alepskog bora


U svakoj sastojini ima stabala, koja brže i više prirašćuju i daju veću količinu
smole od drugih stabala u istoj sastojim. Brži i veći prirast, kao i veća
produkcija smole pojedinih stabala, mogu se pripisati boljem položaju, koji ta
stabla zauzimaju u sastojini. No ima slučajeva, kad veći prirast i veća proizvodnja
smole nisu uvjetovani boljim položajem nego hereditarni m svojstvima
(na pr. veliki prirast ili velika proizvodnja smole i si.).


Raznolikost individualnih svojstava pojedinih stabala alepskog bora posljedica
je načina oplodnje. Za većinu šumskih vrsta drveća — pa i za alepski bor


— vrijedi pravilo k r iž a n e oplodnje , što znači, da ženski cvjetovi jednog
stabla ne mogu biti oplođeni polenom muških cvjetova tog istog stabla nego
samo polenom drugog stabla (d y h o g a m i j a). Prema tome svako stablo, u
šumi, ima svoga oca i svoju majku. A otac i majka su dva različita individua,
različitih hereditarnih svojstava. Njihovom oplodnjom dolazi do kombinacije
hereditarne svojine roditelja.
Danas u šumi vršimo individualnu selekciju stabala. Cilj
individualne selekcije sastoji se u tome, da se dobije sjeme, koje je nastalo križanjem
stabala odličnih svojstava kako u pogledu prirašćivanja, kvaliteta drva,
tako i u pogledu proizvodnje smole. U tu svrhu se izabiru u šumi najljepša stabla,
koja se zovu »plus stabla«.


Sjeme, sabrano sa »plus stabala« u šumi ima izgleda, da dade dobre individue,
ali to ne mora uvijek biti. Razlog leži u tome, što ne poznajemo drugog
roditelja; ne poznajemo stabla čijim su polenom bili oprašeni cvjetovi »plus
stabala«, a ta nepoznata stabla mogu biti vrlo loša, što se može odraziti na novim
individuima. Prema tome, sabiranje sjemena sa »plus stabala« ne daje nam
dovoljnu garanciju, da će novi individui iz tog sjemena biti isto tako kvalitetni
kao što su »plus stabla«.


Zato selekcija stabala, koja je izvršena na bazi vanjskih znakova »plus
stabala« (fenotip) mora biti kompletirana na bazi njihove hereditarne konsti




ŠUMARSKI LIST 3-4/1960 str. 22     <-- 22 -->        PDF

tucije (genotip), koja je nezavisna od uvjeta okoline. Postoji mogućnost, da
motrimo potomstvo »plus stabala« i da ispitamo njihova genetsk´a svojstva. To
se vrši u takozvanim komparativnim plantažama. Ima dvije vrste
komparativnih plantaža, prva, u kojoj se uspoređuju potomci »plus stabala«
nakon slobodne oplodnje i druga, u kojoj se uspoređuju potomci »plus
stabala«, nakon kontrolirane oplodnje.


Prvi tip komparativnih plantaža osniva se tako, da se posije sjeme, ubrano
sa »plus stabala«. U tom testu nazvanom »majčinim«, ne znamo kvalitete otaca,
koji su donijeli polen. No ipak je taj test koristan, jer se može po najuspjelijim
biljkama, koje su nikle od sjemena različitih »plus stabala«, prosuditi da li
dotično »plus stablo« ima izgleda za dobra genetska svojstva.


Sigurniji je drugi tip komparativnih plantaža. Miješanim polenom od svih
»plus stabala« izvrši se oprašivanje »plus stabala«. Oplodnja se provodi na umjetan
način onako kao što će se dogoditi prirodnim putem u sjemenskim plantažama.
Ta je metoda preciznija, jer poznamo oba roditelja (ili u slučaju miješanja
polena, srednju vrijednost očeva), a može se upotrebiti odmah, kad biljke u
parku klonova počnu cvasti, odnosno kad će sjemenske plantaže početi rađati
sjemenom. Pomoću komparacije rasta i prirasta biljaka, koje su nastale nakon
kontrolirane oplodnje moći ćemo izvršiti detaljnu selekciju: među potomcima
»plus stabala« izabiremo one najbolje i najljepše. To će biti elitn a stabl a
buduće sjemenske plantaže.


U običnoj praksi mogla bi se odabrati »plus stabla«, utoliko više, što su u
pojedinim šumarijama (Hvar, Zadar i dr.) već obilježena stabla alepskog bora
s naznakom produkcije smole. Trebalo bi osnovati pokusne šumske rasadnike
(»komparativne plantaže«) u kojima bi se sijalo sjeme, sakupljeno sa pojedinih
»plus stabala« i to tako, da se svakom »plus stablu« dodijeli jedna gredica. Po
najuspjelijim sadnicama prosuđuje se, koja »plus stabla« imaju dobra genetska
svojstva. Možemo se nadati, da će sjeme, ubrano s takvih stabala, dati jače i
kvalitetnije individue, dok ne postignemo u sjemenskim plantažama još kvalitetnije
sjeme pomoću kontrolirane oplodnje.


Literatura


A. A r b a u d : Le pin d´Alep et ses peuplements en terrains calcaires. Voyage
d´etude en France dans la region provengale, Nancy 1957.
P. B o u d y : Economie forestiere nord-africiaine, tome I. i II, 1948 i 1950.
A. O u d i n : Etude sur le gemmage des pins en France, Annales de l´Ecole Nationale
des Eaux et Forets, Nancy 1938.
J. Parde : La productivity des forets de pin d´Alep, Annales de l´Ecole Nationale
des Eaux et Forets, Nancy 1957.
L. Schaeffer : Cours d´amenagement, Nancy 1952.
RESUME


Dans cet article l´auteur presente les resultats d´analyse de trois tiges de Pin
d Alep provenant de trois localites de Dalmatie: Zadar (1), Korčula (2) et Hvar (3).
On trouvera les indication sur les grandeurs successives de la hauteur, du diametre
ä hauteur d´ho mme et du volume de la tige dans les tableaux no 1, no 2 et no 3.


En ce qui concerne le traitement et l´amenagement des forets l´auteur a utilise
la literature frangaise et a donne un compte — rendu des noveaux ouvrages.


84