DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1960 str. 21 <-- 21 --> PDF |
Na početku druge periode, koja traje od 1965—1968 posjeći će se stabla, koja su smolarena na mrtvo u prethodnoj periodi. To su stabla na I. sječini. Na drugoj sječini markiraju se istovremeno stabla, koja će se smolariti na mrtvo; na III. sječini smolarit će se stabla intenzivno i poluintenzivno G. V. i G. P. i t. d. Na koncu prve ophodnjice, t. j . nakon 16 godina, u svakoj sječini bit će provedene sve faze smolarenja i jedna preborna sječa. U drugoj ophodnjici stvar se ponavlja. Na taj je način osiguran kontinuitet smolarenja i sječe. Četverogodišnji etat gospodarske jedinice čine stabla, koja su na početku periode markirana za smolarenje na mrtvo. Broj tih stabala zavisi od konkretnog slučaja. Opisana metoda može se pojednostavniti tako, da se smolari samo na živo (G. V.) i na mrtvo (G. M.). U tom slučaju plan uređivanja ostao bi isti samo bi otpale oznake (G. P.). U šumama alepskog bora, koje imaju zaštitni karakter, trebalo bi zadržati samo smolarenje na mrtvo (G. M.). Uređivanje takvih šuma sastojalo bi se u tome, da se provedu samo sanitarne sječe i to svake godine na 1-tom dijelu gospodarske jedinice. Mjere za povećavanje i poboljšanje produkcije u šumama alepskog bora U svakoj sastojini ima stabala, koja brže i više prirašćuju i daju veću količinu smole od drugih stabala u istoj sastojim. Brži i veći prirast, kao i veća produkcija smole pojedinih stabala, mogu se pripisati boljem položaju, koji ta stabla zauzimaju u sastojini. No ima slučajeva, kad veći prirast i veća proizvodnja smole nisu uvjetovani boljim položajem nego hereditarni m svojstvima (na pr. veliki prirast ili velika proizvodnja smole i si.). Raznolikost individualnih svojstava pojedinih stabala alepskog bora posljedica je načina oplodnje. Za većinu šumskih vrsta drveća — pa i za alepski bor — vrijedi pravilo k r iž a n e oplodnje , što znači, da ženski cvjetovi jednog stabla ne mogu biti oplođeni polenom muških cvjetova tog istog stabla nego samo polenom drugog stabla (d y h o g a m i j a). Prema tome svako stablo, u šumi, ima svoga oca i svoju majku. A otac i majka su dva različita individua, različitih hereditarnih svojstava. Njihovom oplodnjom dolazi do kombinacije hereditarne svojine roditelja. Danas u šumi vršimo individualnu selekciju stabala. Cilj individualne selekcije sastoji se u tome, da se dobije sjeme, koje je nastalo križanjem stabala odličnih svojstava kako u pogledu prirašćivanja, kvaliteta drva, tako i u pogledu proizvodnje smole. U tu svrhu se izabiru u šumi najljepša stabla, koja se zovu »plus stabla«. Sjeme, sabrano sa »plus stabala« u šumi ima izgleda, da dade dobre individue, ali to ne mora uvijek biti. Razlog leži u tome, što ne poznajemo drugog roditelja; ne poznajemo stabla čijim su polenom bili oprašeni cvjetovi »plus stabala«, a ta nepoznata stabla mogu biti vrlo loša, što se može odraziti na novim individuima. Prema tome, sabiranje sjemena sa »plus stabala« ne daje nam dovoljnu garanciju, da će novi individui iz tog sjemena biti isto tako kvalitetni kao što su »plus stabla«. Zato selekcija stabala, koja je izvršena na bazi vanjskih znakova »plus stabala« (fenotip) mora biti kompletirana na bazi njihove hereditarne konsti |