DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1960 str. 54 <-- 54 --> PDF |
PRAKTIČNI STRUČNI ISPIT ŠUMARSKIH INŽINJERA I TEHNIČARA Prof. ing. Zđravko Turk, Ljubljana I. UVOD Intenziviranjem gospodarenja raste i zahtjev u pogledu kvaliteta stručnjaka. Pripravnička praksa diplomiranih inženjera i tehničara nakon završenih studija zapravo je praktički nastavak školovanja. Praktična nastava i vježbe u školi doprinose predočavanju predavane materije. Međutim diplomant konačno učvršćuje svoje znanje tek u praksi, kada može obuhvatiti cjelinu svoga stručnog zvanja. Na samom radu koristi, isprobava i učvršćuje znanje, koje je stekao tokom studija. Studijsku materiju mora kod toga i osvježavati te upotpunjavati naročito u vezi rješavanja konkretnih stručnih zadataka iz prakse. Tada shvaća stručnu materiju zrelije, stvarnije i kompleksnije .nego za vrijeme studija, kada je sa pojedinim predmetima tek postepeno izgrađivao cjelinu. Stečeno školsko znanje čovjek brzo zaboravlja, ako ga ne opetuje upotrebom u praksi. Na to treba da ga tjera i sam stručni ispit, ako već ne drugo. Istom kada stručnjak upozna cjelinu svoje struke barem u bitnim potezima, može da se upusti na specijalizaciju. Na ovaj način moći će također ustanoviti, za koji posao osjeća veću sklonost i sposobnost. Valja imati u vidu, da cjelokupan rad stručnjaka treba da vodi k zajedničkom cilju, to je k Aapretku gospodarstva. Ovaj cilj moći će stručnjak uspješno slijediti jedino, ako ga je kroz ekonomsko značenje svoje struke upoznao. Jednako tako ne smije ni specijalist izgubiti iz vida cjelinu svoje struke. Praktički stručni ispit nakon završene pripravničke prakse stoga treba da ustanovi, da li se je pripravnik izgradio u rečenom smislu, to jest, da li se je usposobio za ispravno stručno prosuđivanje ili za samostalan stručni rad. Poznato je, da mnogim pripravnicima nije bila omogućena cjelishodna praksa ili samo djelomično. U nestašici prakse, morali su pribjegavati jedino k literaturi. Zasada obavezani su polagati stručni ispit samo službenici iz upravne službe, ali je općenito mišljenje, da treba ovim ispitima zadužiti sve stručnjake. Većina njih pristupa ispitima i bez obzira na vrstu službe. Čuju se prigovori, da je šumarski stručni ispit previše sličan školskom ispitu, da nije dovoljno praktičan, da je premalo prilagođen svojoj svrsi, da premalo vodi računa o radnom području pojedinog kandidata za vrijeme prakse, da je potrebna revizija ispitnog sistema i programa, i t. d. Umjesno je stoga odvagnuti, što bi valjalo promijeniti odnosno poboljšati. Savez inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Jugoslavije pokrenuo je ovo pitanje, kako bi na osnovu pročišćenih mišljenja i prijedloga svih republika ishodio promjenu odnosnih propisa. Stoga ovaj referat analizira principe ovog ispita te predlaže nekoje promjene, uvažajući kod toga dosada poznata mišljenja i stavove. II. NAČELAN STAV O SVRSI I SADRŽAJU STRUČNOG ISPITA Svi se slažemo „u tome, da je potrebna sistematska pripravnička praksa, koja treba pripravniku omogućiti, da se ogleda u najvažnijim stručnim sektorima rada te da si stvori predodžbu o cjelini struke. Na samom radu treba odmjeravati, učvršćivati i upotpunjavati stečeno školsko znanje te istovremeno i posredstvom literature pratiti razvoj struke. Ova praksa mora obuhvatiti i rad kod šumskog pogona, na terenu. U šumarstvu je više nego u ikojoj struci potre |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1960 str. 55 <-- 55 --> PDF |
ban kompleksan okvir znanja, pošto u praksi na istom prostoru obavljamo gotovo sve stručne poslove. Šef šumskog pogona ili upravitelj šumske uprave, na kojima je težište stvarnog šumskog privređivanja, susreću se svaki dan sa raznim stručnim pitanjima. Slažemo se svi, da je stoga pripravniku potrebno omogućiti, da se prvenstveno upoznaje sa stručnim radovima te pod vodstvom iskusnog starješine vježba u rješavanju konkretnih zadataka, a ne da odmah preuzima samostalna i vodeća te odgovorna mjesta. Jednako je pogrešno, ako se prerano, prije nego što je upoznao bit glavnih srtučnih sektora, usmjeri u specijalizaciju. Šumarski tehničar mora znati pojedine stručne zadatke praktički izvoditi,, a šumarski inženjer treba kod toga naučiti primjenu teoretskih naučnih osnova po novijim dostignućima. Kod svega valja voditi računa o ciljevima narodnog gospodarstva, kojima su podešeni i ciljevi struke. Kako organizirati i omogućiti pripravničku praksu u rečenom smislu, to je posebno pitanje. Najrealniji je put putem dogovora između tangiranih privrednih organizacija, kako to nastoji riješiti i šumarski odsjek Poljoprivrednošumarske komore u Sloveniji. Iznijeti principi određuju i svrhu i sadržaj stručnog ispita. Kako ovaj ispit treba da pokaže zrelost kandidata u praktičnoj aplikaciji njegovog znanja na konkretne stručne zadatke, za razliku od školskih ispita, treba mu postaviti stvarna, praktička pitanja. Ocjenjivati valja u prvom redu njegovo stručno poimanje riješavanja konkretnih zadataka, a manje razne detalje, koji nastupaju na školskim ispitima. Ne valja smetnuti s uma, da je kod toga teorija u smislu savremenih dostignuća i temelj praksi. Svaki stručni zadatak teži k nekom praktičkom gospodarskom cilju. Stoga su i ispitivači na stručnom ispitu po pravilu iz prakse. Može netko znati svu teoriju, ali je to bez koristi, ako je ne zna primijeniti u praksi. Društvo inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije BiH je u pogledu reforme ovog ispita zauzelo stav na osnovu referata prof. ing. Matica (Narodni šumar, Sarajevo broj 1—3/1958. i Šumarski list, Zagreb broj 10—11/1959.). Što se tiče pripravničke prakse, ovaj stav je jednak principima, navedenim u ovoj raspravi. U pogledu stručnih ispita šumarskih tehničara slažemo se sa citatima, u kojima se među inim kaže slijedeće: »Ispiti bi trebali da budu pismeni, usmeni i terenski. Na ispitima osnovno bi bilo, da kandidat pokaže da zna, kako se pojedini poslovi treba da izvršavaju, da ih zna i obrazložiti, a naročito da pokaže, da te poslove može sa uspjehom vršiti u praksi.« U pogledu šumarskih inženjera jednako se slažemo sa slijedećim stavom »Osnovno je, da mladi stručnjak prati nauku, da teoretske postavke kritički razmatra, te da naučna dostignuća primjenjuje u praksi. Na stručnom ispitu sa te strane treba osvijetliti kvalitete kandidata i to: a) da li je pristupao studioznom rješavanju zadataka; b) da li je produbljivao i proširivao svoje teorijsko znanje; c) da li je znanje i koliko uspješno primjenjivao u praksi.« Ne možemo se složiti sa slijedećim njihovim stavom: »Stručni ispit treba da se kreće oko one materije sa kojom je kandidat imao dodira u svome radu, da se kreće oko problema koje je on rješavao ili u njima učestvovao, jer se na drugi način ne mogu osvijetliti njegove kvalitete.« Ovo bi naime značilo, da dajemo prednost onom pripravniku, koji je u praksi imao posla sa uskim sektprom struke, koji se je prerano uputio u specijalizaciju, te da ga upućujemo na to, a izostavljamo glavne konture struke, kojepripravnik treba da upozna prije pristupanja k specijalizaciji. U našoj neuređe |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1960 str. 56 <-- 56 --> PDF |
noj pripravničkoj praksi baš u ovom pogledu najviše griješimo. Ovo se pak protivi spomenutim osnovnim principima o cjelishodnom sadržaju pripravničke prakse, koje i Društvo BiH zagovara. Ova praksa bi trebala po pravilu, da obuhvati sve glavne stručne sektore rada, kako bi se pripravnik upoznao s njima i s njihovim značajem i ulogom te uporedo s time i formirao te fundirao svoje znanje. U koju svrhu inače studenti studiraju na fakultetu razne predmete? Zašto ih tada uvjeravamo, da treba da studiraju za život a ne za ispit, te da je ispit samo mjerilo za tu svrhu? Fakultet daje tokom studija samo neki okvir stručnog znanja i teoretske osnove. Ovo isto tražimo od pripravnika ali sa primjenom na praksu i život. Specijalisti trebaju steći produbljeno znanje, bilo postdiplomskim studijama ili vlastitim izgrađivanjem u praksi na specijalnom sektoru rada. Zar smijemo dozvoliti, da se kandidat na ispitu i kod nekog osnovnog stručnog pitanja može izgovoriti — da nije u praksi imao dodira sa odnosnim sektorom rada, pogotovu uz takve prakse, kakove imamo uistinu? Valja uvažiti, da student studira u školi pojedine predmete po nekom redoslijedu, kada sve do kraja nije mogao uočiti cjelinu struke. Stoga po završetku studija, u životu ili praksi važe zaokruženo stručno znanje sa svim njegovimkomponentama sa drugačijim shvaćanjem i drugačijom životnom zrelošću, nego u školi. Cesto, ako već ne uvijek, ukazuje se pripravniku teoretsko znanje kod primjene u životu u drugačijem, stvarnijem svijetlu. Tek tada je u stanju da izljušti važnije od manje važnog te da shvati unutarnju uzročnost nauke. Ovim putem može da si izgradi trajniji kostur znanja kao podloge za sticanje daljih saznanja. Dobar stručnjak treba k tome produbljivati svoje znanje ili studirati čitav život. Uči se na samom poslu uz pratnju literature. Ovakvo usmjerivanje želimo postići u pripravničkoj praksi. Tome treba da pomogne ili upozorava i stručni ispit. Svakako valja na stručnom ispitu, u svakom slučaju više podvući kod pojedinog kandidata onu materiju i onu radnu okolinu, kojom se je bavio u praksi, kako bismo lakše ocijenili njegovu zrelost kod rješavanja konkretnih stručnih zadataka. Ali ne smijemo se ograničiti samo na to. Svjesni smo, da ne može svatko sve znati. Ako je neki kandidat vrlo dobar u nekom stručnom sektoru a slabiji u drugom, doći će to ionako do izraza u ukupnoj ocjeni ispita. Ali ovo ne opravdava kandidata, da potpuno zanemari neki sektor ili ono poznavanje struke, koje je u životu potrebno. Stoga može dobiti negativnu ocjenu u jednom stručnom sektoru, ma da je odličan u drugom. Ako bismo imali savremeno uređene operativne organizacije i dovoljno iskusnih stručnjaka na svim radnim mjestima, mogao bi pripravnik dobiti valjano usmjeravanje i potstrek. Onda bi bio stručni ispit mnogo olakšan. Međutim tome nije tako. Stoga treba i sam ispit da upozorava i tjera pripravnika, da se i vlastitim snagama i nastojanjem u praksi što više upozna, valjano izgrađuje. Dužan je to i prema sebi i prema zajednici. Mnogo trošimo za škole; stoga trebamo nastojati, da skupe investicije privedemo konačnom, očekivanom rezultatu. Ali time nije rečeno, da nije umjesna reforma dosadašnjeg načina i programa stručnih ispita, kako bismo što bolje postigli određenu svrhu. Sadržaj ispita određuje cilj, koji kod toga želimo postići, a sistem ispita takav način, tok i obim ispitivanja, koji najbolje omogućuje ispravnu ocjenu kandidata. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1960 str. 57 <-- 57 --> PDF |
III. DOSADAŠNJI NAČIN OBAVLJANJA ŠUMARSKIH STRUČNIH ISPITA U SLOVENIJI Šumarski stručni spiti obavljaju se u Sloveniji 1 do 2 puta na godinu i to istovremeno za šumarske inženjere i tehničare. Vrše se na osnovu »Pravilnika o pripravničkoj službi, stručnim ispitima i stručnim tečajevima za službenike šumarske struke« (SI. nov. FNRJ broj 31-232/1948), te »Pravilnika o stručnoj izobrazbi službenika upravne službe« (SI. nov. FNRJ broj 25-465/1959). Drvnoindustrijski inženjeri i tehničari prave ispit u okviru takvih ispita za industriju. Zajedno sa prijavom za ispit, koja se podnosi oko 2 mjeseca prije ispitnog roka, kandidat mora predložiti i propisani domaći rad. Ovaj rad mora biti stručna rasprava ili stručno-istraživački rad. Za tehničara zadovoljava i stručno kritičan opis rada u pripravničkoj praksi. Ispitna komisija najprije utvrđuje, da li kandidat zadovoljava uvjetima za ispit, to jest, da li ima propisanu, najmanje dvogodišnju praksu, da li je predložio potrebne dokumente i da li domaći rad odgovara. Na osnovu toga organ, kod koga je ispitna komisija, obavijesti kandidata, da li je ili nije pripušten k ispitu i kada se ima javiti na sam ispit. Ispiti su javni. Sam ispit obuhvaća: domaći rad, pismeni, usmeni i terenski spit. Pismeni ispit sastoji se od pismene obrade zadataka iz 4 skupine stručnih predmeta "ili stručnih sektora rada. Za svaki zadatak je na raspolaganju vrijeme od 4 sata. U tu svrhu pripreme se po tri pitanja za svaki stručni sektor i to posebno za inženjere i posebno za tehničare. Isto izvučeno pitanje onda obrađuju svi kandidati. Kod usmenog ispita dobije svaki kandidat po 3 pitanja iz svakog stručnog sektora te jednako još iz skupine društveno-pravnih predmeta. Usmena pitanja prilagođena su, koliko je to moguće, radnom području i smjeru školske izobrazbe pojedinog kandidata. Pošto su ova pitanja napisana, svaki kandidat ima najmanje 10 minuta vremena za razmišljanje, a odgovor traje oko l/< do V2 sata. Terenski ispit traje obično jedan dan za sve kandidate zajedno. Obavlja se na podesnom šumskom objektu a djelomice i na pilanskom pogonu. Ako ima više kandidata, radi spitna komisija na usmenom ispitu u dvije potkomisije. Odgovore ocjenjuju najmanje tri člana komisije. Na osnovu toga dobiva se prosječna ocjena po ispitnim skupinama i zatim za čitav ispit. Ocjena ima 4 stupnja ili skale. Nakon završenog ispita, kandidati se odmah upoznaju sa rezultatom ispita. Ako je kandidat bio negativan iz najviše dvaju ispitnih sektora, može u narednim ispitnim rokovima ponavljati spit samo iz ovih sektora i to najviše dva puta. U protivnom mora da polaže ponovno cijeli spit, a i ovaj najviše još dva puta. Pitanja se tiču praktične stručne aplikacije studijske materije u smislu sposobnosti kandidata za samostalno riješavanje praktičkih stručnih zadataka sa posebnim akcentom na službeni djelokrug kandidata, kao i upućenosti kandidata u razvoju struke (praćenja literature) u vezi značaja šumarstva u sklopu cjelokupnog gospodarstva. Kod inženjera polaže se pažnja na uzročno i stručnonaučno poimanje, a kod tehničara na praktično izvođenje stručnih radova. Pitanja kod pismenih zadataka obuhvataju teme, koje omogućuju ocjenu znanja kandidata u odnosnom stručnom sektoru u vezi sa praktičkim gospodarenjem te njegove sposobnosti za cjelishodnu konstrukciju i oblik pismenog riješenja. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1960 str. 58 <-- 58 --> PDF |
IV. MOGUĆI SASTAVNI DIJELOVI STRUČNOG ISPITA S obzirom na sastavne dijelove ispita, dolazi u obzir više kombinacija ili varijanta. Uglavnom bi bile slijedeće: 1. Domaći rad po slobodnom izboru kandidata te obrana toga rada na ispitu, 4 pismena zadatka na ispitu iz stručnih sektora te usmeni i terenski ispit iz svih skupina predmeta ili ispitah sektora (5). Ovaj načn je bio dosada. Ispitni sektori ili skupine predmeta obuhvataju: a) gajenje šuma sa zaštitom), b) uređivanje šuma sa izmjerom drveta, c) iskorištavanje šuma sa uporabom drveta i ekonomikom, d) šumsko građevinarstvo sa uređivanjem bujica i e) pravnu skupinu sa socijalnim zakonodavstvom. 2. Domaći rad i pismeni ispit iz sva 4 stručna sektora sa obranom ovih radova (umjesto usmenog ispita), usmeni ispit iz pravne skupine predmeta te terenski ispit iz stručnih ispitnih sektora. Za pismeni zadatak kandidat izabere jedno od 3 pripremljena pitanja u svakom sektoru. 3. Domaći rad sa obranom na ispitu, pismeni ispit iz jedne skupine predmeta po izboru kandidata te usmeni i terenski ispit iz svih skupina predmeta. Pismeni zadatak kandidat izabere sam iz triju pripremljenih pitanja. 4. Domaći rad sa obranom na ispitu, jedan pismeni zadatak po izboru kandidata iz 5 pitanja, od kojih je svako pitanje iz različite skupine predmeta te usmeni i terenski ispit. 5. Domaći rad sa obranom na ispitu te usmeni i terenski ispit iz svih 5 skupina predmeta. (Kod ove varijante otpada pismeni ispit.). Značenje pojedinih nabrojenih ispita a) Domaći rad. Domaći stručni rad, koji pripravnik izradi za vrijeme svoje pripravničke prakse, dolazi u obzir u svakom primjeru. Pruža mu mogućnost, da temeljito obradi neku stručnu temu iz prakse ili iz istraživačke oblasti te da u ovome radu obuhvati svoje stručno-kritičke poglede. Temu si izabere sam te se zajedno sa sadržajem ocjenjuje i izbor teme, jer praktički nema smisla, da mu se izbor ograničuje. Za tehničara je dovoljan i stručno-kritični opis rada u praksi. Sa domaćim radom i obranom istog na ispitu, kandidat pokazuje, kako je pristupao k obradi teme, kako se je produbio u odnosna stručna pitanja, kako je koristio savremena stručna dostignuća, kako prosuđuje stručne pojmove te kako je ovaj rad izgradio i oblikovao. Istovremeno je to vježba za izradu raznih referata i prijedloga, koji nastupaju u praksi te za publicistiku. Ali ne može na ispitu biti dovoljna samo obrana domaćeg djela, kako neki površno misle, pošto može biti ovaj rad po svome sadržaju i vrlo uzak, kao na pr. neki naučno-istraživački rad te onda ne pruža dovoljan oslonac za prosuđivanje kandidatove zrelosti za samostalno vodstvo šumarskih poslova u praksi. b) Pismeni ispit. Pismeni zadatak na ispitu pokazuje snalaženje kandidata u nekom stručnom sektoru rada u vezi sa praktičkim zadacima te njegovu sposobnost za konstrukciju rješenja, odnosno za jezgrovita, značajna i ispravno oblikovana rješenja stručnih pitanja u ograničenom vremenu (3 do 4 sata). Kod pismenih radova nekoji su kandidati više sabrani nego kod usmenih ispita. Stoga se kombinacijom pismenog i usmenog ispita postiže bolja ravnoteža i realnija ocjena |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1960 str. 59 <-- 59 --> PDF |
\ nego samo jednom od ovih vrsta ispitivanja. Pismeni zadatak traži na ispitu i mnogo manje vremena, naročito kada ima mnogo kandidata, pošto pišu svi zajedno. Kod pregleda pismenih zadataka može se kandidata upozoriti na bitne griješke te ih tretirati i na usmenom ispitu. Umjesno je, da se za svaki pismeni zadatak pripreme po 3 pitanja i da se kandidatu omogući, da individualno izabere jedno od ovih pitanja, a ne da su svi vezani na jedno te isto pitanje. Kada polažemo težište na sposobnost kandidata za konstrukciju, oblik i sadržajnost rješenja, dovoljan je na ispitu jedan pismeni zadatak. Ako pak želimo prosuživati sposobnost i snalaženje kandidata u pojedinom sektoru stručnog rada, onda je preporučljiv pismeni zadatak iz svih stručnih sektora. c) Usmeni ispit. Kabinetski usmeni ispit neka ima jednako kao i do sada po 3 pitanja iz pojedinog ispitnog sektora. Kod izbora ovih pitanja treba da se po mogućnosti uvažuje radna okolina kandidata. Sa usmenim ispitom je u svakom slučaju povezana i obrana domaćeg rada te obrana ili obrada primjedaba na pismeni zadatak. Usmenim pitanjima može se prosuđivati dokle siže kandidatovo znanje i stepen pouzdanosti. Ali ova pitanja treba da omogućuju razmjerno kratke odgovore. Kandidat treba da ima prethodno na raspolaganju nekoliko minuta za razmišljanje. Ako ispit ne sadrži pismenih zadataka, usmeni ispit bit će duži, nego inače. d) Terenski ispit,. Terenski ispit u znatnoj je mjeri ovisan o vrsti, kvalitetu i raznolikosti izabranog terenskog objekta. Dopunjuje kabinetske usmene ispite, da može kandidat na konkretnim terenskim zadacima uočljivo pokazati aplikaciju svoga znanja. Ovo je korisno tim više, kada se u šuamrstvu često podvlači, da je kabinetsko ispitivanje suviše apstraktno i udaljeno od stvarnog života te da se na ovom ispitu radi o usposobljenosti kandidata za praktičan rad. Međutim valja imati u vidu, da je terenski rad skopčan sa mnogo većim gubitkom vremena i troškova nego kabinetski. e) Dnevnik prakse. Za lakši izbor usmenih pitanja iz radne okoline kandidata, može poslužiti i njegov dnevnik prakse. Ali ne može biti jedina podloga, ako kandidat nije proveo dovoljno široku i temeljitu praksu. K tome je ovaj dnevnik obično premalo pregledan i sređen po materiji, da bi ga mogla ispitna komisija valjano iskoristiti u razmjerno kratko vrijeme. Bolje služi starješini u praksi za nadzor i usmjeravanje pripravnika te samome kandidatu za pripremu na ispit. Korisnije bi bilo da kandidat za ispit predloži umjesto dnevnika kratak izvadak ili prikaz izvršene prakse, ovjerovljen od strane njegovog starješine. f) Ispitne skupine predmeta ili ispitni sektori. Skupine materije, na koje se ovaj ispit dijeli, predočuju široke stručne oblasti, koje odgovaraju i širokim stručnim sektorima rada u šumarskoj praksi. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1960 str. 60 <-- 60 --> PDF |
Osnovne pojmove o našem društvenom uređenju i o glavnim regulativima u šumarstvu treba da poznaje svaki stručnjak. Stoga neka bi ove skupine predmeta ili materije ostale i za buduće, jer je ispitna praksa pokazala, da odgovaraju. Toliko ima i ispitivača. Poznavanje uporabe i industrijske prerade drveta obuhvata samo enciklopedijsko znanje onoga, što je potrebno šumaru, pa i to se odnosi samo na inženjere. V. PRIJEDLOG ZA PROMJENU ISPITNOG SISTEMA 1. Prijava za ispit Kandidati svoje spremanje za stručni ispit obično previše odlažu na zadnje vrijeme, naročito na vrijeme između prijave i ispitnog roka, ma da treba ovome da posluži čitava pripravnička doba. Stoga da hi se podvukla ozbiljnost spremanja za ispit, bilo bi korisno, da se odredi da se prijave za ispit zajedno sa domaćim radom predlažu najmanje 3 mjeseca prije ispitnog roka. Nakon ispita bit će svaki učesnik zahvalan za ovaj prijavni rok, jer je tada pred ispit općenito mnogo više pristupačan za studij i kritično prosuđivanje svoga rada, nego inače te će moći valjano dopuniti ono što mu još fali. U duševnoj mobilizaciji i jeste posebna vrijednost ovog ispita. K temeljitoj spremi za ispit mogu mnogo pridonijeti posebni terenski tečajevi, kakve obično priređuju stručna društva. 2. Sastavni dijelovi ispita Na osnovu izloženog, stručni ispit treba da obuhvaća: domaći rad, pismeni, usmeni i terenski ispit. Kabinetski usmeni ispit može se ograničiti i na obranu one pod IV, 2 i 3. varijanta broj 2, koja predviđa domaći rad, pismeni ispit iz pismenih radova. Od navedenih kombinacija ili varijanata, najbolje odgovaraju četiri stručna sektora i terenski ispit, ograničuje kabinetski usmeni ispit na obranu pismenih zadataka. Kandidatu je olakšan pismeni zadatak time, što može da izabere jedno od tri pitanja. Ova varijanta ima tu slabost, što je kod usmene obrane pismenih radova područje pitanja dosta ograničeno. Varijanta broj 3, koja predviđa domaći rad, jedan pismeni zadatak iz stručnog sektora, koji kandidat izabere prethodno sam, usmeni i terenski ispit, ograničuje pismeni ispit samo na jedan zadatak. Više naglasuje usmene ispite i time proširuje izbor pitanja, ali ima tu slabost, što pismeni zadatak pokazuje uglavnom samo sposobnost kandidata u pogledu konstrukcije, oblika i temeljitosti rješenja. Opću stručnu sadržajnost pokazuje samo za onaj stručni sektor, na koji se zadatak odnosi a ne i za ostale. Ocjenjivanje je teže, nego tamo, gdje su 4 pismena zadatka. Prema tome dajemo prednost i predlažemo varijantu broj 2. Ispitni sektori (5) zauzimaju: a) gajenje šuma sa zaštitom te posrednim znanjem o tlima, koliko potonje zadire u gajenje šuma u praksi; b) uređivanje šuma sa izmjerom drveta u vezi sa praksom; c) iskorištavanje šuma sa uporabom drveta i ekonomikom šumske proizvodnje; d) šumsko građevinarstvo i uređivanje bujica obzirom na šumarsku praksu; e) ustavno-društveni ustroj naše zajednice sa socijalnim zakonodavstvom i pravne osnove šumarstva. 122 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1960 str. 61 <-- 61 --> PDF |
Uži program ispita po ispitnim skupineama valja posebno propisati ili korigirati dosadašnje propise. Kod toga valja izostaviti školske detalje i ono, što spada u specijalizaciju. Pitanja za pismene zadatke treba da budu dovoljno široka, da mogu pokazati kandidatovu sposobnost stručnog poznavanja i prosuđivanja u pojedinom stručniom sektoru rada, što treba po pravilu da zahvati i pripravnička praksa. 3. Domaći rad kandidata Domaći stručni rad neka bude kao i dosada rasprava o nekoj stručnoj ili stručno-istraživačkoj temi. Temu izabire kandidat sam. Tehničar može umjesto toga predložiti i stručno-kritični opis svoga rada u praksi. Domaći rad treba predložiti zajedno sa prijavom za ispit. Starješina kandidata treba da ovjeri, da je ovaj rad izradio kandidat sam. Završetak rada ne smije da bude stariji od dvije godine. Ispitna komisija ocijeni prethodno, da li rad zadovoljava. U protivnom ga vrati, da ga kandidat dopuni ili izradi nov rad. Na ispitu kandidat brani ovaj rad. Ocjenjuje se stručna ispravnost, sadržajnost povezana sa savremenim dostignućima (literatura), oblik i obrana rada. 4. Tok i trajanje ispita Tok ispita treba da bude sličan kao i dosada. Svi kandidati izrade najprije pismene zadatke. Za svaki zadatak stoji na raspolaganje vrijeme od 4 sata. Ispitna komisija ocijeni pismena rješenja i pripremi primjedbe. Zatim slijedi usmena obrana domaćeg rada i pismenih zadataka i to po ispitnim sektorima. Iz pravne skupine je samo usmeni ispit. Usmeni ispit traje po kandidatu i ispit lU nom sektoru doV2 sata. (Na ovaj način bit će ispit kraći nego dosada). Na kraju dolazi terenski ispit na izabranom terenskom objektu ili objektima, koji traje 1 do 2 dana. Za brži tok terenskog ispita formiraju se grupe kandidata radi istovremenog ispitivanja iz više ispitnih sektora. Vrijeme ispitivanja određuje predsjednik ispitne komisije s obzirom na broj kandjdata, raspoloživo vrijeme i potrebu u odnosu na dotada pokazani uspjeh pojedinih kandidata. 5. Ocjenjivanje i ponavljanje ispita Ispitna komisija neka ocjenjuje kao i dosada. Sve odgovore moraju ocijeniti najmanje tri člana komisije. Svaki član ocjenjuje za sebe a zatim se iz toga dobije prosjek. Iz prosječnih ocjena svih ispitnih skupina, komisija ustanovljuje konačnu ukupnu ocjenu kandidata. Pozitivne ocjene su: dobar, veoma dobar i odličan. Ako ima kandidat negativnu ocjenu iz jedne ili dviju ispitnih skupina, ispit nije položio, ali ponavlja u narednim ispitnim rokovima ispit samo iz ovih skupina. Ponavlja najviše dva puta. Inače ponavlja cio ispit, također najviše dva puta. Kod ponavljanja treba biti kriterij ocjenjivanja stroži nego prvi puta. Na završetku ispita, kandidati se upoznaju sa rezultatom ispita. PRACTICAL QUALIFICATION EXAMINATION Summary The author presents his view as to the aim and content of the practical qualification examination for forest engineers and technicians; he refers to the previous practice of carrying out these examinations and proposes some modifications of the system of examination. - |