DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1960 str. 55 <-- 55 --> PDF |
ban kompleksan okvir znanja, pošto u praksi na istom prostoru obavljamo gotovo sve stručne poslove. Šef šumskog pogona ili upravitelj šumske uprave, na kojima je težište stvarnog šumskog privređivanja, susreću se svaki dan sa raznim stručnim pitanjima. Slažemo se svi, da je stoga pripravniku potrebno omogućiti, da se prvenstveno upoznaje sa stručnim radovima te pod vodstvom iskusnog starješine vježba u rješavanju konkretnih zadataka, a ne da odmah preuzima samostalna i vodeća te odgovorna mjesta. Jednako je pogrešno, ako se prerano, prije nego što je upoznao bit glavnih srtučnih sektora, usmjeri u specijalizaciju. Šumarski tehničar mora znati pojedine stručne zadatke praktički izvoditi,, a šumarski inženjer treba kod toga naučiti primjenu teoretskih naučnih osnova po novijim dostignućima. Kod svega valja voditi računa o ciljevima narodnog gospodarstva, kojima su podešeni i ciljevi struke. Kako organizirati i omogućiti pripravničku praksu u rečenom smislu, to je posebno pitanje. Najrealniji je put putem dogovora između tangiranih privrednih organizacija, kako to nastoji riješiti i šumarski odsjek Poljoprivrednošumarske komore u Sloveniji. Iznijeti principi određuju i svrhu i sadržaj stručnog ispita. Kako ovaj ispit treba da pokaže zrelost kandidata u praktičnoj aplikaciji njegovog znanja na konkretne stručne zadatke, za razliku od školskih ispita, treba mu postaviti stvarna, praktička pitanja. Ocjenjivati valja u prvom redu njegovo stručno poimanje riješavanja konkretnih zadataka, a manje razne detalje, koji nastupaju na školskim ispitima. Ne valja smetnuti s uma, da je kod toga teorija u smislu savremenih dostignuća i temelj praksi. Svaki stručni zadatak teži k nekom praktičkom gospodarskom cilju. Stoga su i ispitivači na stručnom ispitu po pravilu iz prakse. Može netko znati svu teoriju, ali je to bez koristi, ako je ne zna primijeniti u praksi. Društvo inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije BiH je u pogledu reforme ovog ispita zauzelo stav na osnovu referata prof. ing. Matica (Narodni šumar, Sarajevo broj 1—3/1958. i Šumarski list, Zagreb broj 10—11/1959.). Što se tiče pripravničke prakse, ovaj stav je jednak principima, navedenim u ovoj raspravi. U pogledu stručnih ispita šumarskih tehničara slažemo se sa citatima, u kojima se među inim kaže slijedeće: »Ispiti bi trebali da budu pismeni, usmeni i terenski. Na ispitima osnovno bi bilo, da kandidat pokaže da zna, kako se pojedini poslovi treba da izvršavaju, da ih zna i obrazložiti, a naročito da pokaže, da te poslove može sa uspjehom vršiti u praksi.« U pogledu šumarskih inženjera jednako se slažemo sa slijedećim stavom »Osnovno je, da mladi stručnjak prati nauku, da teoretske postavke kritički razmatra, te da naučna dostignuća primjenjuje u praksi. Na stručnom ispitu sa te strane treba osvijetliti kvalitete kandidata i to: a) da li je pristupao studioznom rješavanju zadataka; b) da li je produbljivao i proširivao svoje teorijsko znanje; c) da li je znanje i koliko uspješno primjenjivao u praksi.« Ne možemo se složiti sa slijedećim njihovim stavom: »Stručni ispit treba da se kreće oko one materije sa kojom je kandidat imao dodira u svome radu, da se kreće oko problema koje je on rješavao ili u njima učestvovao, jer se na drugi način ne mogu osvijetliti njegove kvalitete.« Ovo bi naime značilo, da dajemo prednost onom pripravniku, koji je u praksi imao posla sa uskim sektprom struke, koji se je prerano uputio u specijalizaciju, te da ga upućujemo na to, a izostavljamo glavne konture struke, kojepripravnik treba da upozna prije pristupanja k specijalizaciji. U našoj neuređe |