DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1960 str. 56 <-- 56 --> PDF |
noj pripravničkoj praksi baš u ovom pogledu najviše griješimo. Ovo se pak protivi spomenutim osnovnim principima o cjelishodnom sadržaju pripravničke prakse, koje i Društvo BiH zagovara. Ova praksa bi trebala po pravilu, da obuhvati sve glavne stručne sektore rada, kako bi se pripravnik upoznao s njima i s njihovim značajem i ulogom te uporedo s time i formirao te fundirao svoje znanje. U koju svrhu inače studenti studiraju na fakultetu razne predmete? Zašto ih tada uvjeravamo, da treba da studiraju za život a ne za ispit, te da je ispit samo mjerilo za tu svrhu? Fakultet daje tokom studija samo neki okvir stručnog znanja i teoretske osnove. Ovo isto tražimo od pripravnika ali sa primjenom na praksu i život. Specijalisti trebaju steći produbljeno znanje, bilo postdiplomskim studijama ili vlastitim izgrađivanjem u praksi na specijalnom sektoru rada. Zar smijemo dozvoliti, da se kandidat na ispitu i kod nekog osnovnog stručnog pitanja može izgovoriti — da nije u praksi imao dodira sa odnosnim sektorom rada, pogotovu uz takve prakse, kakove imamo uistinu? Valja uvažiti, da student studira u školi pojedine predmete po nekom redoslijedu, kada sve do kraja nije mogao uočiti cjelinu struke. Stoga po završetku studija, u životu ili praksi važe zaokruženo stručno znanje sa svim njegovimkomponentama sa drugačijim shvaćanjem i drugačijom životnom zrelošću, nego u školi. Cesto, ako već ne uvijek, ukazuje se pripravniku teoretsko znanje kod primjene u životu u drugačijem, stvarnijem svijetlu. Tek tada je u stanju da izljušti važnije od manje važnog te da shvati unutarnju uzročnost nauke. Ovim putem može da si izgradi trajniji kostur znanja kao podloge za sticanje daljih saznanja. Dobar stručnjak treba k tome produbljivati svoje znanje ili studirati čitav život. Uči se na samom poslu uz pratnju literature. Ovakvo usmjerivanje želimo postići u pripravničkoj praksi. Tome treba da pomogne ili upozorava i stručni ispit. Svakako valja na stručnom ispitu, u svakom slučaju više podvući kod pojedinog kandidata onu materiju i onu radnu okolinu, kojom se je bavio u praksi, kako bismo lakše ocijenili njegovu zrelost kod rješavanja konkretnih stručnih zadataka. Ali ne smijemo se ograničiti samo na to. Svjesni smo, da ne može svatko sve znati. Ako je neki kandidat vrlo dobar u nekom stručnom sektoru a slabiji u drugom, doći će to ionako do izraza u ukupnoj ocjeni ispita. Ali ovo ne opravdava kandidata, da potpuno zanemari neki sektor ili ono poznavanje struke, koje je u životu potrebno. Stoga može dobiti negativnu ocjenu u jednom stručnom sektoru, ma da je odličan u drugom. Ako bismo imali savremeno uređene operativne organizacije i dovoljno iskusnih stručnjaka na svim radnim mjestima, mogao bi pripravnik dobiti valjano usmjeravanje i potstrek. Onda bi bio stručni ispit mnogo olakšan. Međutim tome nije tako. Stoga treba i sam ispit da upozorava i tjera pripravnika, da se i vlastitim snagama i nastojanjem u praksi što više upozna, valjano izgrađuje. Dužan je to i prema sebi i prema zajednici. Mnogo trošimo za škole; stoga trebamo nastojati, da skupe investicije privedemo konačnom, očekivanom rezultatu. Ali time nije rečeno, da nije umjesna reforma dosadašnjeg načina i programa stručnih ispita, kako bismo što bolje postigli određenu svrhu. Sadržaj ispita određuje cilj, koji kod toga želimo postići, a sistem ispita takav način, tok i obim ispitivanja, koji najbolje omogućuje ispravnu ocjenu kandidata. |