DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1960 str. 62     <-- 62 -->        PDF

DOMAĆA STRUČNA LITERATURA


P. Fukarek: Prilog poznavanju crnog
bora (Pinus nigra Arn. s. lat.). Radovi Poljoprivredno-
šumarskog fakulteta univerziteta
u Sarajevu br. 3, 1958.
U toku posljednjih nekoliko godina u
našoj je štampi objavljeno razmjerno mnogo
vrijednih radova o crnom boru, napose
u Hrvatskoj, Srbiji, B i H-i i ranije u Sloveniji.
Čini mi se, da je navedena studija
Fukar e k a najšire i najdublje zahvatila
u komplicirani kompleks vrlo različitih
problema. Ova publikacija na 92 strane
raspravlja o problemima nomenklature,
sistematskog položaja, rasčlanjenja svojti,


o sadašnjem rasprostranjen ju crnog bora
na Balkanu i u susjednim zemljama, posebno
u NR BiH-i. Rasprava je ilustrirana
mnogim jasnim fotografijama i obogaćena
opsežnim prilozima (pregled razvitka sistematske
podjele glavnih svojti crnog bora,
tabelarni pregled glavnih razlika među
pojedinim svojtama crnog bora); tu se
nalazi i 12 karata o arealu crnog bora; i
što je možda za mnoge najinteresantnije,
priložen je opsežan popis literature o crnom
boru (413 djela!). Rad je to, koji zaslužuje
punu pažnju svih naših stručnjaka,
vrlo ozbiljan i veoma dokumentiran na
način, kako to pisac čini u gotovo svima
svojim studijama (Fukare k je naš najveći
stručni bibliofil).
Pisac je prije svega nastojao, da u zbrci
komplicirane nomenklature vrsta, podvrsta,
varijeteta i formi načini neki red, te je
dao prijedlog novog sistematskog razvrstavanja
crnog bora: Pinus clusianasa
ssp. mauretanica var, marocana,
salzmanni i hispanica, Pinus
laricio sa ssp. corsicana i
calabrica, Pinus nigricans sa
ssp. austriaca, illyrica, dalmatic
a, pindica i italic a, Pinus
Pallasiana sa spp. banatica, tatarica,
caramanica i fenzlii.


Pinus clusiana obuhvaća sjeveroafričke,
španjolske i južnofrancuske
svojte, Pinus lario korzičke i kalabričke
svojte, Pinus nigricans austrijske,
djelomice jugoslavenske i grčke i
apeninske svojte, Pinus Pallasiana
banatske, maloazijske, krimske, djelomice
grčke i makedonske svojte.


Pisac je na temelju analize postojećih
karata o arealu crnog bora izradio novu,
koja se oslanja na preispitane i ispravljene
podatke. Na temelju prikupljenih podataka
izrađena je i karta areala crnog bora
za balkanski poluotok i gotovo potpuna za


područje Jugoslavije i još detaljnije za
područje Bosne i Hercegovine.


J. Šafar
P. Fukarek i V. Stefanović: Prašuma
Peručica i njena vegetacija. Radovi Polj.šumarskog
fakulteta univerziteta u Sarajevu,
br. 3, godina 1958. Strana 93—146.
Prašumski rezervat Peručica nalazi se
između Maglica i rijeka Drine, Pive i Sutjeske,
u kraju poznatom iz slavne i krvave
historije naše NOB-e. U ovoj prašumi
vršili su istraživanja i inozemni stručnjaci,
pa je zaista bilo krajnje vrijeme da naši
naučni radnici dadu veće naučno djelo o
toj prašumi prije nego budu publicirani
veći radovi u inozemstvu....


Nakon opsežnijeg opisa staništa pisci su
dali kratak pregled dosadašnjih oskudnih
botaničkih istraživanja. Zatim prelaze na
najvažniji dio svojeg rada, na opis šumskih
zajednica. To su Quercet o-C a r-
pinetum, Fagetum illyricum,
montanum, Abieto - Fagetum
illyricum, Acereto - Fraxinetum,
Ostryet o-O rnetum, Piceetum
excelsae illyricum, Pinetum
mughi illiricum, Rhamnetum
fallacis. Osim tri sve su ostale
zajednice nove i zato značajne za područje
Peručice i možda drugih nekih krajeva.
Djelomice je opisan i razvitak vegetacije
na požarištima.


Ne možemo dublje ulaziti u razmatranje
pojedinih zajednica, jer je to zadatak fitocenologa,
ali smatramo potrebnim, da
istaknemo važnost koordinacije rada naših
fitocenologa u interesu što boljeg rješavanja
fitocenoloških problema naše zemlje i
u interesu šumarske i poljoprivredne prakse,
jer često puta nam se dogodi da se moramo
pitati, nije li ista zajednica nazvana
raznim imenima. Tako na pr. treba da se
jednom raščisti pitanje i dade jasan odgovor:
je li subasocijacija Fagetu m abietetosum
isto što i asocijacija Abiet
o-F agetum dinar ic um i asocijacija
Abieto-Fagetum illyricum; da
li se zajednice treba da obrazuju ili nazivaju
samo s gledišta botaničkog ili i s
gledišta šumarskog, kako to postavlja i
Fukare k na str. 126 cit. rasprave. Ako
se za istu zajednicu daje nekoliko naziva
tada se unosi pomutnja i neka nevjerica
u fitocenologiju kod naših praktičara, a i
drugih naučnih radnika, pogotovu kad se
nazivi i često mijenjaju.


J. Šafar
\