DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1960 str. 26 <-- 26 --> PDF |
NOVA SVOJTA BOEOVA U BOSNI (Prethodno saopštenje) Dr. Pavle Fukarek Poznato je da dendroflora naše zemlje, a posebno Bosne i Hercegovina još rasprcistranjenju, ekologiji i biologiji nekih inače dobro poznatih vrsta, kao i niz rasprostranjenju, ekologiji i biologij nekih inače dobro poznatih vrsta, kao i niz neriješenih pitanja o pojavi ove ili one neobične vrste koju su neki autori površno naveli u svojim zabilješkama. Sto se pak tiče hibridnih svojti, o njima znamo još vrlo malo, iako one u novije vrijeme pobuđuju sve veći interes nauke i prakse. Zasada znamo, da na našem području postoji samo nekoliko hibridnih svojti drveća. Izuzev sivih topola, križanaca između bijele topole i jasike (Populus canescens Sm., P. bachofenii) poznati su nam sa sigurnošću samo još nekoliko i to: jedan križanac javora (Acer bormiilleri Borb. = A campestre X monspessulanum), jedna križanac joha (Alnus pubescens Tausch = A. glutinosa X incana) i križanac mukinje i jarebike (Sorbus semipinata Hsdl. = S. aria X aucuparia), ali i tu postoji još široko polje nepoznanice koje treba istražiti. U literaturi poznate su također i hibridogene svojte i među vrstama četinjarskog drveća, a posebno borova Tako su na pr. poznati križanci između bijelog bora i raznih podvrsta krivulja (Pinus rhaetica Briigger; P. digenea Beck; P. celakovskiorum Asch, et Graebn), zatim između crnog bora i krivulja P. wettsteinii Fritsch) kao i između crnog i bijelog bora (P. neilzeichiana Reicharđt; P. permixta Beck). Nažalost i sve ove hibridogene svojte su najčešće poznate samo prema jednom primjerku sa jednog lokaliteta ili prema tek nekoliko primjeraka koji su, još k tome, najčešće samo proizvodi slučajnih susreta vrsta u botaničkim vrtovima. Nijedna cd ovih hibridogenih svojti četinjara ne navodi se sa našeg područja.* U prirodi nije lako pronaći i sa sigurnošću utvrditi postojanje nekog križanca, jer se u svojim prirodnim arealima neke srodne vrste ne sastaju ili, ako rastu od prirode na istom staništu, među njima mogu postojati velike razlike u vremenu cvjetanja, a to otežava ili onemogućava prirodnu hibriđizaciju. Zbog toga su sigurno utvrđene hibridogene svojte i nastale umjetno vođenom oplodnjom u botaničkim vrtovima, gdje je bilo moguće dovesti u vezu srodne vrste različitog geografskog rasprostranjen ja, a, u novije vrijeme, i raznim postupcima kozervacije polena oploditi vrste različitog ritma oplodnje. Sve to što je navedeno pokazuje da se pronalaženju i proučavanju hibridogenih svojti našeg šumskog drveća treba ubuduće posvetiti veća pažnja. Među tim i takvim svojtama mogu se očekivati one koje će biti možda i znatno bržeg rasta i bez svake sumnje otpornije i prikladnije za smišljeno uzgajanje na većim površinama, nego što su razne strane, većinom još neprilagođene vrste. * Prilikom naših ekskurzija u okolicu Sarajeva našli smo ove godine na planini Trebević jednu neobičnu svojtu bora koja nam od ranije nije bila poznata. Na prvi pogled to je bila jedna vrsta srodna krivulju. * Križance između munike i crnog bora koje smo nedavno našli na planini Prenju u Hercegovini opisat ćemo u jednom posebnom izvještaju u zajednici sa dr. M. Vidakovićem. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1960 str. 27 <-- 27 --> PDF |
Planina Trebević izdiže se južno od Sarajeva i sa svojim najvišim vrhom od 1637 m geografski pripada sklopu planine Jahorine. Po svojoj geološkoj građi planinu karakteriziraju masivni triadički krečnjaci koji leže na prostranim površinama verfenskih pješčara i škriljevaca. Zbog toga na ovoj planini nalazimo tla u širokom rasponu od bazičnih, skeletom bogatih rendzina, sve do dubokih pravih podzola sa acidofilnom vegetacijom. Šume na ovoj planini, uslijed blizine grada i sela koja se nalaze na njenim padinama odavna su bile sječene i pustošene te su se sačuvale jedino zahvaljujući intervenciji šumara. Prostrane kamenjare koje su služile, i služe i danas još kao pašnjaci, pošumljavani su (sa većim ili manjim uspjehom) još od vremena kada su austrijski šumari došli u Bosnu. Na sjevernim padinama planine postoje prostranije i odraslije kulture crnog i bijelog bora podignute u različitim razdobljima — od po prilici 1880. godine pa do danas. Za vrijeme austrijske okupacije u te šume i na gole površine unašane su različite strane vrste među kojima i ariš, limba, duglazija i vajmutovac. Osim toga, tu nalazimo i veliki broj uzgojenih stabala munike kao i jednu manju sastojinu Pančićeve omorike. Sasvim sigurno može se utvrditi da su i obične smrče, koje se danas vrlo dobro podmlađuju, unesene iz nekih (na žalost nepoznatih) sjevernih, možda alpskih ili karpatskih predjela. Prisustnost planinskog bora — krivulja (Pinus mugo Turra) na planini Trebeviću vrlo je zanimljiva pojava. Uslijed male nadmorske visine do koje se uzdiže ova planina, pojavu prirodnog rasprostranjenja krivulja možemo samo objasniti teorijom o usponu planinskih masiva. Trebević kao planina »male mase« ima niže spuštenu gornju granicu šuma, nego, na pr. obla i masivna, susjedna Bjelašnica. Kao dokaz da je krivulj autohton na nekim lokalitetima na planini Trebeviću može se uzeti i izvještaj botaničara G. Bečk a koji je tu planinu posjetio gotovo neposredno poslije austrougarske okupacije i na njoj, uz ostale biljke naveo i krivulj. Uz taj navod nije ništa pobliže kazao, što bi moglo slutiti na to, da je krivulj ovdje umjetno unesen. Međutim, današnji ostaci krivulja u najvišoj zoni planine ipak dozvoljavaju zaključak da su pojedini primjerci i naknadno uneseni, zajedno sa ostalim vrstama koje su služile za pošumljavanje. Munika i crni bor, koje nalazimo tu na mnogim lokalitetima svakako su strane vrste planine Trebević i za svaki primjerak može se utvrditi i približno tačan period kada je unesen. Njih nalazimo i u najvišoj, ogoljeloj zoni planine, gdje se razvijaju sa različitim uspjehom. Primjerci crnog bora ne podnose niske zimske temperature, pa zaostaju u rastu ili ugibaju, dok munika uspijeva vrlo dobro, gotovo isto takq_ kao i na susjednim planinama gdje je autohtona. U toj sredini našli smo taj primjerak bora koji pretstavlja novi oblik u našoj dendroflori. * Nova svojta bora koju smo našli na planini Trebević kod Sarajeva je nizak, jedva 1 m visok, vrlo razgranjen grm sa svim karakteristikama planinskog bora — krivulja. Iglice i češeri, međutim, jasno pokazuju da pred sobom imamo jednu svojtu znatno različitu od krivulja. Iglice su na njoj gusto slojevito zbijene i priljubljene uz grančicu. Dužina im iznosi oko 8—10 cm i one su ravne a ne zavijene. I boja im se jasno razlikuje. Ona je mnogo tamnije zelena nego kod krivulja. Iglice su, dakle, po svemu slične iglicama munike, na koju podsjećaju i po tome što su i prilično krute. Naročito jasna razlika između krivulja i naše nove svojte postoji kod šišarica. Ove se razlikuju na prvom mjestu po svom obliku. Zatvorene šišarice nove svojte bora su ovalno konične, najšire u sredini, dok su kod krivulja više jajolike, a izrazito šire u svojoj donjoj trećini. Kada su otvorene, šišarice nove svojte |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1960 str. 28 <-- 28 --> PDF |
su gotovo potpuno kuglaste a broj plodnih ljusaka je mnogo manji nego kod šišarica krivulja. Sišarice se zatim upadljivo razlikuju po obliku u boji apofiza i po boji unutrašnjosti plodne ljuske. Apofize šišarica krivulja su tamno smeđe, dok su kod nove svojte bora svjetlo kožastosmeđe i (u pravilu) krupnije. Ostale razlike nisu se mogle još ustanoviti zbog pomanjkanja materijala. Tu novu svojtu borova smatrali smo isprva hibridom između krivulja i munike, pa smo joj dali i provizorno ime Pinus mugodermis. Međutim, njezin nalaz na neobičnom lokalitetu na kojem je u najmanju ruku jedan od pretpostavljenih roditelja morao biti donesen sa udaljenog nalazišta, ne dozvoljava sasvim siguran zaključak. Isto tako nije isključeno da se ovdje radi o nekom prelaznom obliku krivulja. Odgovor na to pitanje mogu dati samo detaljnija ispitivanja i upoređivanja anatomske građe iglica. Slika 1 Priložene slike prikazuju našu novu svojtu borova upoređenu sa normalnim primjerkom krivulja koji je uzet sa istog staništa. Slika 1 prikazuje grančice nove svojte na kojima se jasno vidi zbijenost i slično slojanje iglica kao kod rnunike. Između grančica su poredani češeri i to jedan, gornji nezreo i još neotvoren, dok su ostali rastvoreni. Slika 2 prikazuje grančice krivulja (Pinus mugoTurra) na kojima se jasno vidi razbacanost i zakrivljenost iglica (kao i veća razgranjenost izbojaka). Između grančica poredani češeri su krupniji, ovalniji i sa većim brojem plodnih ljusaka nego kod nove svojte. Češeri nove svojte, nešto neznatno umanjeni prikazuje nam slika 3. Tu vidimo, prije svega, njihovu veličinu, kuglast oblik, a osim toga i svjetliju boju apofiza. T54 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1960 str. 29 <-- 29 --> PDF |
Slika 2 Slika 3 Zasada je nemoguće sasvim sigurno utvrditi da je ova naša nova svojta borova — ukoliko je naša pretpostavka tačna — nastala na mjestu gdje je i nađena. Nije isključena mogućnost da je ona donesena kao mlada biljka i tu zajedno sa ostalim zasađena. Vrlo smjela bi bila tvrdnja da je nova svojta kao hibrid nastala tu u kulturi — od roditelja, od kojih je jedan — kultivirana munika a drugi krivulj,, za koji istotako nije sigurno da li je autohton,. Slučajevi stvaranja hibrida među vrstama u kulturi (i u botaničkim vrtovima), međutim, nisu nepoznati, ali su se oni dešavali redovno i pod stalnim opažanjima — ako čak i nisu i izazivani namjerno. Pretpostavka da je ova nova svojta kao križanac nastala na nekoj planini na kojoj rastu zajedno munika i krivulj, također nije nevjerovatna. Na nekim našim hercegovačkim planinama, primjerice na Prenju i Cvrsnici — a isto tako i na sjevernim padinama bliske bosanske Hranisave (jednog dijela planine Bjelašnice) nalazimo i krivulj i muniku u prirodnim sastojinama koje su mjestimice dodiruju ili su čak i međusobno izmiješane. Tu, ako nigdje drugdje postoje mogućnosti prirodnog ukrštiavanja među obim vrstama a križanci među tim dvjema vrstama, ako ne postoje neke druge zapreke — morali bi se onda i naći na tim terenima. Nije isključeno da su oni, kao takvi i preneseni na planmu Trebević. Kod tog prenosa, naravno, nije morao biti akter samo čovjek, jer je prenošenje sjemena utvrđeno i kod drugih životinja, napose kod ptica. Kada je već riječ o prenosu pticama, onda su one još lakše mogle prenijeti polen i posredovati kod hibridizacije. * Svakako će biti zanimljivo nastaviti zapažanja na ovoj novoj svojti borova na njenom nalazištu. Izvjesni fenološki podaci mogu upotpuniti sliku, a možda pružiti i materijal za sigurnije zaključivanje o njenom porijeklu i nastanku. Jednako tako pokušat ćemo da i u prirodnim sastojinama munike na Prenju i Cvrsnici u Hercegovini — gdje se ova vrsta miješa i susreće sa krivuljem na |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1960 str. 30 <-- 30 --> PDF |
većim površinama — pronađemo slične križance koji bi zacijelo pitanje jednostavnije razjasnili. A NEW RACE OF PINES IN BOSNIA Summary The author discusses about a new Pine race which he found on the »Trebević« Mountain near Sarajevo. He supposes it might be a hybrid between Mugho-Pine (Pinus mugo Turra) and our endemic Graybark Pine (Pinus helreichii Christ). Both parent species are to be found in forest stands and cultures on the same mountain. The author gave to the new race o provisional name Pinus mugodermis. It is not yet possible to establisch with certainty — if the hypothesis for this new race to be a hybrid between the mentioned species is valid — whether it originated on the mentioned mountain or was brought from a neighbouring mountain and cultivated together with ohter tree species which were used for reforestation. Subsequent investigations should yiled a more complete picture as to the origin and other characteristics of this new race of our Pines. PILANE POTOČARE U GOESKOM KOTARU Ing. Marijan Brežuljak 1. Uvod Kad se danas govori o pilanama, misli se obično na moderne pilane s visokim stepenom mehanizacije, opremljenim modernim radnim strojevima velikog kapaciteta i u kojima se proizvode raznovrsni sortimenti piljene građe. A ipak, uz današnje moderne pilane rade još uvijek i primitivne pilane potočare. Svrha je ove studije dokumentirati današnje stanje pilana potočara u Gorskom Kotaru, prikazati razvojni put koje su te pilane prošle i razmotriti perspektive njihovog daljnjeg rada. Materijal za ovu studiju prikupljen je pregledom trinaest pilana potočara u Gorskom Kotaru. Na nekima od tih potočara vršena su i potrebna ispitivanja, da bi se dobili podaci o kvaliteti piljenica. Korišćena je također i odgovarajuća literatura. 2. Razvoj potočara Pile i pilane prešle su velik razvojni put od pojave prvih kamenih pila, preko željeznih i razboj pila do pilana potočara i parnih pilana. U tom razvojnom ciklusu pilanama potočarama pripada izuzetno mjesto. S pojavom potočara učinjen je prelaz od ručnog na mehaničko piljenje drveta. Prve pilane potočare pojavile su se u Evropi negdje u XIII. vijeku (1). Prema dosada poznatim podacima, kod nas su prve pilane potočare podignute u Gorskom Kotaru u XVII. vijeku. Prva potočara podignuta je 1651. god. u Čabru. Međutim, ima mišljenja, da su već i prije kod nas podizane pilane potočare, kao što je to bilo i drugdje u Evropi. Prema pričanju vlasnika današnjih pilana potočara u Gorskom Kotaru, na rječicama Dobri, Gerovčici i Čabranki, današnje potočare u svom najrazvijenijem obliku znatno se razlikuju od nekadašnjih. Prije nekih tridesetak godina nestale su u Gorskom Kotaru najprimitivnije poznate forme potočara, koje je narod zvao »prasice«. To su bile pilane na pogon |