DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1960 str. 27 <-- 27 --> PDF |
Planina Trebević izdiže se južno od Sarajeva i sa svojim najvišim vrhom od 1637 m geografski pripada sklopu planine Jahorine. Po svojoj geološkoj građi planinu karakteriziraju masivni triadički krečnjaci koji leže na prostranim površinama verfenskih pješčara i škriljevaca. Zbog toga na ovoj planini nalazimo tla u širokom rasponu od bazičnih, skeletom bogatih rendzina, sve do dubokih pravih podzola sa acidofilnom vegetacijom. Šume na ovoj planini, uslijed blizine grada i sela koja se nalaze na njenim padinama odavna su bile sječene i pustošene te su se sačuvale jedino zahvaljujući intervenciji šumara. Prostrane kamenjare koje su služile, i služe i danas još kao pašnjaci, pošumljavani su (sa većim ili manjim uspjehom) još od vremena kada su austrijski šumari došli u Bosnu. Na sjevernim padinama planine postoje prostranije i odraslije kulture crnog i bijelog bora podignute u različitim razdobljima — od po prilici 1880. godine pa do danas. Za vrijeme austrijske okupacije u te šume i na gole površine unašane su različite strane vrste među kojima i ariš, limba, duglazija i vajmutovac. Osim toga, tu nalazimo i veliki broj uzgojenih stabala munike kao i jednu manju sastojinu Pančićeve omorike. Sasvim sigurno može se utvrditi da su i obične smrče, koje se danas vrlo dobro podmlađuju, unesene iz nekih (na žalost nepoznatih) sjevernih, možda alpskih ili karpatskih predjela. Prisustnost planinskog bora — krivulja (Pinus mugo Turra) na planini Trebeviću vrlo je zanimljiva pojava. Uslijed male nadmorske visine do koje se uzdiže ova planina, pojavu prirodnog rasprostranjenja krivulja možemo samo objasniti teorijom o usponu planinskih masiva. Trebević kao planina »male mase« ima niže spuštenu gornju granicu šuma, nego, na pr. obla i masivna, susjedna Bjelašnica. Kao dokaz da je krivulj autohton na nekim lokalitetima na planini Trebeviću može se uzeti i izvještaj botaničara G. Bečk a koji je tu planinu posjetio gotovo neposredno poslije austrougarske okupacije i na njoj, uz ostale biljke naveo i krivulj. Uz taj navod nije ništa pobliže kazao, što bi moglo slutiti na to, da je krivulj ovdje umjetno unesen. Međutim, današnji ostaci krivulja u najvišoj zoni planine ipak dozvoljavaju zaključak da su pojedini primjerci i naknadno uneseni, zajedno sa ostalim vrstama koje su služile za pošumljavanje. Munika i crni bor, koje nalazimo tu na mnogim lokalitetima svakako su strane vrste planine Trebević i za svaki primjerak može se utvrditi i približno tačan period kada je unesen. Njih nalazimo i u najvišoj, ogoljeloj zoni planine, gdje se razvijaju sa različitim uspjehom. Primjerci crnog bora ne podnose niske zimske temperature, pa zaostaju u rastu ili ugibaju, dok munika uspijeva vrlo dobro, gotovo isto takq_ kao i na susjednim planinama gdje je autohtona. U toj sredini našli smo taj primjerak bora koji pretstavlja novi oblik u našoj dendroflori. * Nova svojta bora koju smo našli na planini Trebević kod Sarajeva je nizak, jedva 1 m visok, vrlo razgranjen grm sa svim karakteristikama planinskog bora — krivulja. Iglice i češeri, međutim, jasno pokazuju da pred sobom imamo jednu svojtu znatno različitu od krivulja. Iglice su na njoj gusto slojevito zbijene i priljubljene uz grančicu. Dužina im iznosi oko 8—10 cm i one su ravne a ne zavijene. I boja im se jasno razlikuje. Ona je mnogo tamnije zelena nego kod krivulja. Iglice su, dakle, po svemu slične iglicama munike, na koju podsjećaju i po tome što su i prilično krute. Naročito jasna razlika između krivulja i naše nove svojte postoji kod šišarica. Ove se razlikuju na prvom mjestu po svom obliku. Zatvorene šišarice nove svojte bora su ovalno konične, najšire u sredini, dok su kod krivulja više jajolike, a izrazito šire u svojoj donjoj trećini. Kada su otvorene, šišarice nove svojte |