DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-6/1960 str. 3 <-- 3 --> PDF |
ŠUMARS Kl LIST GLASILO ŠUMARSKOG DRUŠTVA HRVATSKE GODIŠTE 84 MAJ—JUNI GODINA 1960 ŠUME NA PODRUČJU GORNJE POSAVINE U VEZI S PROJEKTOM HIDROTEHNICKE MELIORACIJE J. Safar O problemu melioracije Gornje Posavine, napose Lonjskog polja i okolice, raspravlja se, piše, iznose dokazi, prijedlozi i protuprijedlozi, izrađuju rješenja povremeno već preko jedno i pol stoljeća. Pokušaji ostvarivanja potrebne regulacije voda i poboljšanja poljoprivrednih tala propali su gotovo redovno na rješavanju pitanja novčanih sredstava. Tako sve do danas. Godine 1958. osnovano je poduzeće »Lonjsko polje« sa zadatkom, da ovaj problem svestrano prouči, izradi projekte za slivno područje Gornje Posavine, organizira, vrši i održava regulatorne i melioracijske radove. Projekt (58 knjiga, izrađen u roku od 8 mjeseci!; rukovodilac ing. J. Z m a j i ć, glavni projektant dr. ing. E. Svetličić ) pregledala je u jeseni 1958. komisija Saveznog izvršnog vijeća i odobrila ga potkraj iste godine. Ovaj projekt sastavni je dio prijedloga saveznog zakona o regulaciji Save i melioraciji područja njenog sliva od Zagreba do Beograda. Projekt potrebnih investicija predviđa iznos 30 milijardi dinara ili 150.000 dinara po ha određene poljoprivredne površine. U Sekretarijatu za poljoprivredu i šumarstvo SIV potkraj septembra 1959. završena je izradba" osnovnih ekonomsko-tehničkih rješenja za melioraciju čitavog slivnog područja Save (reguliranje njenog korita za plovidbu, zaštita od poplava, reguliranje pritoka Kupe, Vrbasa, Bosne, česme, Orljave i dr.); također i za slivna područja Neretve i Morave. S obzirom na važnost ovog projekta za šumsku privredu i na zainteresiranast šumarske javnosti, napose one na području hrvatskog dijela Gornje Posavine, potrebno je da se bar ukratko i na ovom mjestu iznesu glavne osnove hidrotehničkog rješavanja i sadašnje stanje šuma na području meliorativnog sistema Gornje Posavine*). *) Opći opis i pril. nacrti hidrotehničkog rješenja dani su izvodom iz članka autora E. S. »Obrana od poplave i odvodnja Lonjskog polja«, Građevinar 1959. br. 2. Podaci o šumama izneseni su na temelju »Šumarskih elaborata za područje meliorativnog sistema Gornje Posavine«, koji su za poduzeće »Lonjsko polje« izrađeni od maja do potkraj augusta g. 1958. u Institutu za šumarska i lovna istraživanja Hrvatske pod vodstvom autora ovog članka. Saradnici su bili: za utvrđivanje prirodnih uvjeta razvitka vegetacije i sastava šumskih zajednica S. Bertović, za lovstvo Z. Car, za zdravstveno stanje i utjecaj predvidivih promjena vodnog režima na šume Z. Vajda. Uvodna i zaključna poglavlja obradio je J. Šafar; također i stanje šuma uglavnom na temelju podataka, koje su sakupili i sredili taksatori za svoja radna područja M. Drndelić, D. Komlinović, I. Petrović i O. Kostelić. Napominjemo, da je za istu svrhu već god. 1949. bio izrađen šumarski elaborat samo za područje Lonjskog polja i bliže okolice (I. Godek, M. Markić, J. Šafar). Najvažniji dio elaborata sastavio je Z. Vajda. Općenito i u vezi s dubljim razmatranjem o utjecaju promjena vodnog režima na šume on je dao referat na saveznom savjetovanju o zaštiti šuma, održanom u Zagrebu marta 1959.. Referat će biti objavljen u posebnoj ediciji ili u Šumarskom listu. |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1960 str. 4 <-- 4 --> PDF |
IZ HIDROTEHNIČKOG RJEŠENJA MELIORACIJE Osnovni problem melioracije područja Gornje Posavine je obrana od poplave, koju izaziva Sava zajedno sa pritocima Kupe, Sunje i Une, Zeline, Lonje, "—1 Slika br. 1 — Područje Gornje Posavine s retencijskim bazenima nakon melioracije |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1960 str. 5 <-- 5 --> PDF |
Česme, Pakre, Ilove, Trnave i dr., zatim usporno djelovanje Une i tijesno korito Save kod Stare Gradiške. Najveći poplavni volumen je oko 2.000,000.000 m3. Korito Save može izdržati najveći vodotok oko 3.000 m3/sek, ali kod Siska samo 1.800 m3/sek; višak voda se prelijeva, prodire i podvirno slijeva u mnoga polja. Zato je potrebno da se reguliraju Sava i njeni pritoci, izgrade brdske akumulacije. Višak, koji se pojavljuje u obliku vodnih valova, treba da se kontrolirano splošti prelivanjem u bazene, gdje će se voda privremeno zadržati sve dok se u provodno korito Save može upustiti višak vodenih masa (v. si. br. 1). Za privremeno zadržavanje voda predviđaju se ovi retencijski prostori na šumskom zemljištu: Odransko polje (10.180 ha), Žutica između Lonje i Česme (5.986 ha), Brezovica kod Siska (3.654 ha), kod Pakre i Ilove (5.285 ha) i Ribarsko polje (6.870 ha) i k tome područje Mokrog polja (8.908 ha). Na temelju analize vodnih valova u razdoblju god. 1925—1955 utvrđeno je učešće plavljenja retencijskih bazena: Odra I 5 puta, Odra II 7 puta, Žutica 9 puta i Mokro polje 13 puta. Kad bi se razvio val velike vode (kao u god. 1925.), najduže trajanje poplave bilo bi u retenciji Mokro polje oko 29 dana, a najmanje u retenciji Odra oko 6 dana. Studij vodnog režima za razdoblje prije i poslije reguliranja vodotoka pokazao je projektantu ovo: »U dosadašnjim slučajevima plavljenja šumskih površina, i to ne samo onih, koje su predviđene za retenciju u području Gornjeg Posavlja (oko 40.000 ha), već i onih u budućim zaštićenim područjima, trajalo je za gornja područja do 30 dana, a za donja oko 90 dana. U gornja područja ubrajamo Odransko polje, šumu Žuticu i Brezovicu, a u donja Mokro polje, Opeku i Ribarsko polje. Šume su bile poplavljene već kod svakog nailaska srednjih velikih voda, koje su kroz otvorena ušća Odre, Trebeža te Velikog i Malog Struga punile zaobalna područja, koja su znatno niža (depresije) od obala glavnih tokova Save, Kupe i Une. S obzirom na dosadanja redovna veća i manja plavljenja spomenutih područja, velika je dobit kod predviđenih rješenja obrane od poplave Gornjeg Posavlja, što se zatvaranjem spomenutih ušća i regulacionim mjerama smanjuje učestalost i trajnost poplava. Buduće poplave će u ograničenim šumskim područjima biti rjeđe i kraće nego li dosada, iako će u ekstremnim slučajevima vodostaji plavljenja odnosno dubine punjenja biti veće. Povratni period vodnog vala iz god. 1925., prema računu vjerovatnoće pojava najvećih protoka, odgovara redu učestalosti 100-godišnje velike vode«. (Vidi si. br. 2). PREGLED ŠUMSKIH POVRŠINA Površina šumskog zemljišta na području meliorativnog područja Gornje Posavine iznosi, prema dobivenim podacima o njegovim granicama, 68.254 ha ili 26% površine sistema (257.950 ha; čini se, da je kasnije projekt povećao područje tog sistema, jer prema citiranom članku autora E. S. površina meliorativnog područja iznosi 298.123 ha i od toga površina šum. zemljišta 74.579 ha), Opća narodna imovina za šumski posjed je 95,2%. Na području kotara Zagreb je 13% površine, Sisak 35%, Kutina 24% i N. Gradiška 28%. Na lijevoj obali Save je oko 2lz šum. posjeda i na desnoj Vs. Pod šumom je 86% šum. zemljišta, 11% produktivne čistine i 3% neplodno. U zatvorenim kompleksima je 82% površine i rascjepkano 18%; ukupno imamo 7 velikih kompleksa s površinama od 4.000 ha do 10.600 ha. Na tom području su 32 gospodarske jedinice s površinama od 700 do 9.000 ha. 131 |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1960 str. 6 <-- 6 --> PDF |
FIZIOGRAFSKI ODNOSI Geomorfološki Gornja Posavina čini kotlinastu zaravan (nekad dio područja velikog Panonskog mora) na nadm. visini 89 do 116 m s diluvijalnim uzvisinama, nizama i gredama. Visinske razlike već od nekoliko decimetara utječu, posebnim Slika hr. 2 — Shema hidrauličkog djelovanja projektiranog sistema |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1960 str. 7 <-- 7 --> PDF |
režimom vode, da se različito razvijaju tlo i vegetacija. Veliko slivno područje mnogih velikih i malih vodotoka, različita količina i jakost oborina i prostrane nepošumljene površine brdskih masiva jedan su od glavnih uzroka nemirnom toku voda i čestim poplavama, napose pred proljeće a manje u proljeće i početkom zime. Klima je umjereno kontinentalna. Prosjek godišnjih oborina je oko 880 mm; raspored im je dosta dobar a jakost često nepovoljna (pljuskovi). Zračna vlaga je povoljna osim usred ljeta i naročito u doba čestih i dugotrajnih suša u toku posljednjih nekoliko decenija. Značajan je nagli porast proljetnih temperatura. Geološki je područje G. Posavine mlado. Pripada diluviju i aluviju, malo tercijeru. Pod djelovanjem vodotoka i oborina stvorile su se naslage pijeska, šljunka i ilovine razne starosti, porijekla i dubine 5—12 m. Odlagani materijal je većinom silikat (graniti, gnajsi, škriljevci, amfiboliti i lapori) s nešto vapnenca i drugih sedimenata. Prema istraživanjima Kurtagić a razlikuju se ovi glavni tipovi tala: podzolasta tla, hidromorfna bazenska glej tla, nekarbonatna i karbonatna, aluvijalna tla karbonatna i nekarbonatna. Podzolasta pseudoglej tla razvila su se pod utjecajem stagnirajuće vode odn. periodičkog jakog navlaživanja i isušivanja (lakše ilovače s malim kapacitetom za zrak i gotovo nepropusna za vodu). Hidromorfna bazenska glej tla stvorena su mnogo pod utjecajem donjih voda; nekarbonatna su teške do pjeskovite gline s velikim porozitetom, vrlo malim kapacitetom za zrak i za vodu gotovo posve nepropusna, a karbonatna imaju zbog većeg sadržaja kalcija nešto bolja svojstva ali za vodu su slabo propusna. Aluvijalna tla su najmlađa, heterogenog sastava i nerazvijena, neutralno do slabo kisela, dobre strukture, mineralno bogata, na višim i ocjeditijim zemljištima; većinom su pod poljoprivrednim kulturama. Odnos šum. staništa meliorativnog područja je po i Querceto-Castanetum. Od ekoloških faktora u nizinskom području vrlo bonitetu ovaj: bonitet I II III IV—V % 65 28 6 1 ŠUMSKA VEGETACIJA Na obroncima okolnog gorja nalaze se, prema istraživanjuuglavnom zajednice: Fagetum montanum, Blechno-Fagetum, I. Horvata , Querceto-Carpi netum je dominantna gornja i donja voda, pa se pod djelovanjem klime nisu ovdje mogle razviti navedene klimatogene zajednice (napose šuma hrasta i graba), nego paraklimaks vegetacije ili trajni stadij, jer je utjecaj voda na razvitak tla i vegetacije jači. U poplavnom području najvažnija je zajednica hrasta lužnjaka Querceto- Genistetum elatae s poljskim jasenom i brijestom na blažim poplavnim zemljištima; ima nekoliko subasocijacija. Na sušim tlima (nepoplavljene i ocjedite grede) razvila se još nedovoljno istražena zajednica lužnjaka i graba (Querceto- Carpinetum ruscetosum acuti) s nešto jasena, brijesta, klena, lipe i ponegdje bukve; značajan je Ruscus aculeatus zimzeleni grm, koji raste i u submediteranskim šumama, a u lužnjakovim pod utjecajem ljetne´ stepske klime. Na najvlažnijim položajima u području lužnjakovih šuma izgrađene su prema istraživanjima G 1 a v a č a, sastojine jasena (Leucoieto-Fraxinetum angustifoliae); u manje mokroj varijanti pridružuju se lužnjak i brijest. |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1960 str. 8 <-- 8 --> PDF |
U okolini vodnih tokova i gdje duže vremena voda stagnira nalazi se zajednica vrba i topola (nedovoljno istražena sveza Populion albae). Na mokrim teškim glinenim i glinasto-ilovastim močvarnim tlima izgrađena je neistražena zajednica johe Alnus glutinosa-Carex brizoides) u čistim sastojinama ili sa slabo razvijenim lužnjakom i jasenom. SASTAV SUMA PO VRSTAMA DRVEĆA Ü šumama G. Posavine ovakav je prosječan omjer smjese po drvnoj masi; hrast 48%, jasen 36% i brijest 7%, ukupno 91% glavnih vrsta drveća i 9% uzgrednih (tvrdih listača 4% i mekih 5%). U šumi lužnjaka možemo razlikovati suši, vlažniji i mokriji tip s različitom primjesom graba ili jasena; slično i za jasenove sastojine, koje mogu biti čiste i s razlčitom primjesom lužnjaka, brijesta ili johe. Postotak hrasta kreće se, po gosp, jedinicama, od 24 do 93; najniži je prosječno u području općina Kutina, Popovača i Okučani, a najviši u općinama V. Gorica, Dugo selo, Lekenik i Petrinja. Postotak jasena se kreće od 5 do68; najniži je tamo, gdje je veći postotak lužnjaka. Postotak brijesta najviši je u općini Popovača. Na desnoj obali Save imamo jasena 23% a na lijevoj 41%; iz toga se može zaključiti, da je lijeva obala navedenog područja vlažnija i mokrija nego desna. Postotak omjera hrasta i jasena kreće se prosječno za područje kotara: hrast jasen svega Zagreb 77% 7% 84% Sisak 52% 31% 83% Kutina 51% 28% 79% N. Gradiška 37% 53% 90% Drvna masa hrasta i jasena zajedno, po kotarima, mnogo ne varira. Ali na temelju ovog pregleda vrlo je značajna razlika između masa navedenih vrsta drveća; u gruboj prosječnosti od zapada prema istoku područja učešće hrasta pada a jasena raste. OMJER DOBNIH RAZREDA I VRIJEDNOST SUMA Struktura dobnih razreda po površini (bez čistina) prosječno je vrlo loša: starost god. 1—40 41—80 81—120 120 % 37 52 11 — Mlade i srednjedobne sastojine zauzimaju, dakle, 89% površine, a starije i zrele samo 11%. Odnos dobnih razreda po drvnoj masi je ovaj: starost god. 1—40 41—80 81—120 120 m3 1,155.800 6,298.400 2,188.800 9.500 Svega 9,652.500 m3, od toga na desnoj obali Save 28% i na lijevoj 73%. 134 |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1960 str. 9 <-- 9 --> PDF |
Ukupna vrijednost drvne mase iznosi prema sadašnjoj (malenoj) šumskoj taksi oko 18.532,859.000 dinara. Trebalo bi još uračunati i posredne koristi od šuma, za druge grane privrede (poljoprivreda, razne industrije, higijenska uloga i dr.). Ocijenjen prirast je oko 283.000 m3. Vrijednost sporednih šum. proizvoda (paša, žirenje, košnja trave, plodovi, sjeme, stelja, pijesak, kamen, zakup zemljišta) je malena; iznosi oko 6,900.000 dinara godišnje. Obrast u gruboj prosječnosti je 0,7—0,8; dakle malen, i to zbog loših utjecaja abiotskih faktora (suše, suvišne vode), biotskih faktora (česte i jake zaraze štetnih kukaca i parazitarnih gljiva) i antropogenih faktora (jake i neracionalne sječe u pojedinim šumama, stalna paša stoke u pojedinim sastojinama i dr.). UTJECAJ PROMJENE VODNOG REŽIMA NA SUME Na temelju podataka i razmatranja u elaboratima o šumarstvu, o lovstvu, o zdravstvenom stanju šuma i utjecaju promjene vodnog režima na šume dajemo izvod iz zaključnog dijela čitavog elaborata: 1. Postojeće šume, odnosno pojedine šumske zajednice na nizinskom području Gornje Posavine, izgrađivale su se u toku vrlo dugih razdoblja klime i mnogo pod direktnim i indirektnim utjecajem režima voda, kakav je bio i kako se postepeno mijenjao pod djelovanjem raznih abiotskih i antropogenih faktora. I zato nagla, jaka i trajna promjena postojećeg režima voda — bilo u pravcu isušivanja zemljišta, bilo akumulacijom viška vode — je kritičan faktor, o čijem posrednom i neposrednom utjecaju više ili manje ovisi daljnji razvitak sadašnjih tipova šuma, njihov sastav po vrstama drveća, strukturi, kakvoći i prirastu. Sto je intenzitet djelovanja novog režima voda veći, brži i trajniji, naročito u doba vegetacije i pogotovu u doba istosmjerno djelujućih klimatskih ekstrema, šume ü takvim okolnostima lošije se razvijaju, a u ekstremnim pedološkim i klimatskim okolnostima mogu i nestajati. Posljedice ekstremnih utjecaja vode, vlage i temperature na šume i šumske biocenoze, iznesene su u studiji Z. Vajde. 2. Isušivanje pojedinih dubljih depresija zamljišta, povoljno se odrazuje u razvitku šuma na tim staništima, omogućuje pošumljavanje do tada zamočvarenih zemljišta i izmjenu ekonomski manje vrijednih vrsta drveća vrednijim vrstama. Isušivanje velikih poplavnih područja poboljšava uvjete za uzgoj divljači napose divljači niskog lova. Iskorišćavanje šuma (sječa i izvoz) je jeftinije i može se vršiti u veći broj dana. Konačan hidrološki projekt treba da u vezi t. 1 ima što više u vidu biološke značajke nizinskih šuma Gornje Posavine, njihovu malu otpornost utjecajima ekstrema vode i vlage i uz njih vezane utjecaje drugih abiotskih i biotskih faktora, pogotovu brzo reagiranje šumske biocenoze na jake, nagle i trajne promjene režima vode. Prema pojedinim mjerodavnim informacijama i izvještaju o hidrološkom rješenju, koji je iznesen 18. VIII. 1958. na sastanku Stručnog savjeta navedenog poduzeća, moglo se razabrati, da se vodni režim u šumama ne će mnogo izmijeniti. Na temelju navedenog može se pretpostaviti, da izmjena vodnog režima isušivanjem i retencijama ne će biti jaka i nagla. A to je (u vezi t. 1 ovog zaključka) vrlo važno za održavanje i dobar razvitak šuma, odnosno za šumsku privredu. Prema tomu hidrološko rješenje isključuje mogućnost značajnijeg štetnog utjecaja kanalizacije, akumulacije i retardacije voda na šume, jer je predviđeno da |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1960 str. 10 <-- 10 --> PDF |
režim vode u području retencija i akumulacija ne bude mnogo lošiji nego dosad, a isušena šumska zemljišta moći će se natapati. Ako, dakle, režim voda u šumskom području Gornje Posavine ne će biti znatno različit od dosadašnjeg, tada štete u šumama pod utjecajem melioracije područja ne će biti znatno veće nego dosada, a na isušenim dubljim depresijama bit će bolje i za pošumljavanje, za uzgoj i iskorišćavanje šuma i za uzgoj lovne divljači. WÄLDER DES OBEREN SAVEGEBIETS IN BEZUG AUF DAS PROJEKT DER HYDROTECHNISCHEN MELIORATIONEN ZUSAMMENFASSUNG Für das ganze Sammelgebiet der Save und ihrer Nebenflüsse von Zagreb bis Beograd wurden grundsätzliche wirtschaftlich-technische Lösungen der Meliorierung ausgearbeitet (Schutz gegen die ständigen und starken Überschwemmungen, Schiffbarkeit der Save längs ihres ganzen Laufes von Zagreb bis zu der Donau, Errichtung von Gebirgsammelbecken, Meliorierung der landwirtschaftlichen Böden und a. m.) Im diesem Aufsatz sind die Angaben nur für das Einzugsgebiet des Mittellaufes der Save in Kroatien (Niederungen in der Gesamtfläche von cca 300.000 ha) kurz ausgelegt, und zwar über die wasserbauliche Lösung, den Waldzustand wie auch über den Einfluss der voraussichtlichen Wasserhaushaltsänderung auf die Wälder. Der Hochwasserüberschuss bis 1.200 m3/sec, der nicht durch das Flussbett der Save empfangen werden kann, wird unter Kontrole in die auf dem Waldboden errichteten Hochwasserbecken abfHessen (cca 40.000 ha von 70.000 ha der Gesamtwaldfläche). Nach der Meliorierung wird das Hochwasser in diesen Wäldern während einer weit kürzeren Zeitperiode als bisher angehalten wenn auch der Hochwasserstand zur Zeit der grössten Überschwemmung etwas höher sein wird als früher. Die Wälder kommen in der Meereshöhe von 89 bis 116 m vor. Die Höhenunterschiede von einigen Dezimetern im Überschwemmungsgebiet bewirken durch den Wasserhaushalt die Bildung verschiedener Boden- und Vegetationstypen. Die Standortsklassen I und II umfassen 93io/o der Waldfläche. Die Holzartenzusammensetzung ist die folgende: 483/o Stieleiche, 369/o spitzblättrige Esche (Fraxinus angustifolia Vahl), 7% Rüster, 4;%> andere harte und 5"/o weiche Laubholzarten. Die Waldgesellschaften sind nicht klimatogen sondern bilden unter dem Einfluss des Wassers ein Dauerstadium auf den Gley- und Pseudogley-Böden. In Bezug auf das Projekt der Meliorierung wird im Aufsatz auf die guten und auch auf die eventuallen schlechten Folgen hingewiessen, die in Verbindung mit der Wasserhaushaltsänderung in Wäldern enstehen können. |