DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1960 str. 40 <-- 40 --> PDF |
ODNOS PRIRASTA GORSKOG JAVORA I BUKVE U G. J. RAVNA GORA Ing. Stanko Tomaševski Prof. A. Petrači ć u svojoj knjizi »Uzgajanje šuma — ekološki osnovi« str. 131 navodi za gorski javor slijedeće: »Čistih javorovih sastojina u Evropi ima malo. Više ih je u Aziji i Americi. Kod nas javori dolaze uglavnom u mješovitim sastojinama, pomiješani s lisnatim i četinjavim vrstama drveća. Položaj: U nižim položajima nalazi se najviše na sjevernim i istočnim ekspozicijama s dovoljnom zračnom vlagom, a u višim položajima često je na sunčanim stranama. Tlo: Potrebno mu je svježe, duboko, rahlo i mineralno dobro tlo. Rijedak je, gdje je vlaga u tlu stalna, a nema ga na poplavnim terenima. Druga uzgojna svojstva: U mladosti raste brzo. Da bi dobro uspijevao treba mu mnogo zračne vlage. Zato ga ima malo na nižim južnim padinama. Ubraja se u poluskiofilno drveće. Svojom dosta gustom krošnjom dobro štiti tlo, a i popravlja ga svojim dosta obilnim listincem. Na kasne proljetne mrazove nisu javorove biljke u planinskim krajevima osjetljive. U šumskim rasadnicima potrebno je mlade, tek proslistale biljke zaštićivati. Na svojoj sjevernoj granici stradava gorski javor donekle od kasnih mrazova, pa je to i razlog da ne uspijeva daleko na sjeveru. Počinje rađati već od cea 25 godina i rađa često. Gorski se javor uzgaja uglavnom u visokim šumama, gdje stabla izrastu vrlo visoka (30 metara). U niskim šumama gube panjevi zarana izbojnu snagu. Ophodnja u visokim šumama je različita (80 do 120 godina), a ravna se prema ophodnji temeljne sastojine. Vrijednost drva gorskog javora za tvorivo (pokućtvo) je velika, a za gradnju mala. Dolazi u mješovitim sastojinama s bukvom, jelom i gorskim brijestom, najčešće pojedinačno, ali i u grupama i malim sastojinama. Nalazi se najčešće na mjestima gdje imade dosta zračne vlage, kao što su viši gorski položaji. Uvijek je u opasnosti od bukve pa ga moramo štititi. Imade ravna, čista debla.« U Šumarskoj enciklopediji (str. 680) navedeno je za gorski javor (A. Pseudoplanus) slijedeće: do 25 metara visoko šumsko drvo srednje, zapadne i južne Evrope, Kavkaza i sjevernog dijela Male Azije. Drži se uglavnom planinskih oblasti. Najjužnije seže u Siciliju, najsjevernije u Njemačku na dohvat Baltičke obale. Krošnja mu je široko zaobljena, u sastojini zasvođena. Deblo može doseći u debljinu preko 1 metar; obično je kratko i obraslo crvenkasto-smeđom korom, koja se ljušti pločasto. Gorski je javor kod nas karakteristična vrsta sveze bukovih šuma (Fagion), regionalna karakteristična vrsta zajednice Fagetum subalpinum a posebno zajednice Acereto-Fraxinetum Horv. Javlja se obilno u svim tipovima bukovih i mješovitih šuma izvan poplavnog područja, indicirajući u njima vlažnija mjesta. Prijaju mu mineralna bogata, srednje vlažna, ne trajno mokra, rahla i humusna tla, a donekle i pokretni nanosi u planinama. U g. j . Ravna Gora i Sušički Vrh — Višnjevica dolazi gorski javor uglavnom pojedinačno utrešen u mješovite sastojine bukve i jele, osim u odjelu 82 g. j . Sušički Vrh — Višnjevica u kojem imademo čistu sastojinu gorskog javora na površini od cea 2 ha. Odje l 8 2 je mješovita sastojna bukve 0,5 i jele 0,5 stablimične i grupimične smjese. Teren je srednje strm, tlo plitko do srednje duboko, ilovasto, humozno pokriveno listincem. Temeljnu podlogu čine vapnenci i dolomiti koji izbijaju na površinu u vidu pojedinačnog kamenja i manjih blokova. Ekspozicija sjever sjevero-istok. Nadmorska visina 870—950 metara. Frekvencijska krivulja jelovih stabala može se rastavti u dva dijela. Desni dio: Spljoštena Gaussova krivulja koja predstavlja jednu odraslu jelovu sastojinu; lijevi dio: jedan krak Liocourtove hiperbolične krivulje koja predstavlja prebornu sastojinu razvijenu pod zastorom debelih stabala putem dugotrajne regeneracije. |