DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1960 str. 64 <-- 64 --> PDF |
ga tla naglo osiromašuju. Za sve te nedaće kriv je samo čovjek. Budući da se u tropima klimatski faktori očituju veoma ekstremno i da su tla jako osjetljiva, to se haračenje šuma ne odrazuje samo na umanjivanju šumske površine i degradaciji tla, nego i — što je veoma važno — na režimu voda, a i na lokalnoj klimi. Problem brzog nestajanja obradivog tla postoji manje više u svim tropskim zemljama. Pomanjkanje vode i drva u mnogim tropskim zemljama ugrožava opstanak čitavih naroda. Ima li se u vidu porast stanovništva, a uslijed toga i broja stoke, kojoj su potrebni pašnjaci, nameće nam se nužno zaključak, da tu treba voditi dalekovidnu politiku koordiniranog razvitka šumarstva i poljoprivrede i to bez oklijevanja. Tropski narodi i njihove v 1 ad e. Općenito uzevši, nerazvijeni narodi sastoje uglavnom iz mase analfabeta, lovaca, pastira i ratara sa tankim slojem vladajuće klase, kojoj često nije u interesu progres podanika. Ne može se reći da je radinost tih ljudi na visokom stepenu. Nemaju političkih, socijalnih, pravnih i naučnih institucija, privreda je slabo organizira, a prirodna se bogatstva veoma ogarničeno iskorišćuju. Oskudna je i proizvodnja potrošnih dobara, pa nedostaju čitavom stanovništvu. Siromaštvo i nemoćna borba s bolestima teško more te ljude. Puka je iluzija naše mišljenje o tom, kako su primitivni narodi sretniji od nas. Upravni činovnici ponekad su pritvorice, nedovoljno obrazovani, strepe pred šefovima, boje se odgovornosti, a na umu im je često samo lični interes. Birokracija koja je u punom rascvatu smatra kompliciranu administraciju da je sama sebi svrhom. Vlast i činovnici slabo poznaju svoju zemlju i njezine probleme, nemaju čvrsta plana, već ga često mijenjaju i počinju drugo prije nego dovrše prvo. Nemaju dovoljno ni svojih ni inostranih stručnjaka. Ovi su posljednji, pa bili i najeminentniji, degradirani na obične savjetodavce bez imalo kompetencije i inicijative. Oskuđjevaju u novcu za investicije i ostale državne potrebe. Vlastela i feudalci na vlasti, radi samoodržanja, neprijatelji su progresa. Pravna sigurnost, sloboda i vlasništvo nesigurna su dobra. Cesti su nemiri, pučevi, državni udari, promjene vlade i građanski ratovi. Nepovjerenje, a ponekad i mržnja na bijelog čovjeka osnovana je na lošem iskustvu, a donekle i na osjećanju manje vrijednosti. »Tehnička« pomoć. Autor ističe da se tu ne radi o tehničkoj i ekonomskoj zaostalosti primitivnih naroda, nego i o niskom kulturnom nivou. Uvođenje i prihvaćanje uredbi zapadne civilizacije moguće je samo kad se izgrade socijalne, pedagoške i naučne institucije. Kako je već spomenuto, tropski se narodi naglo množe, naročito u posljednje vrijeme zaslugom medicine, pa sad tek nastaje pitanje, kako će se prehraniti ta masa ljudi. Već danas se oni slabije hrane nego prije 25 godina, a kako će istom biti u budućnosti? Pa ipak nije najveće zlo što se ne može uskladiti proizvodnja živežnih namirnica sa porastom stanovništva, nego je još fatalni je to, da se ekstenzivna poljoprivreda sve jače širi, harači šume i degradira tlo, a time i siječe granu na kojoj sjedi. U tome je tragika ukazivanja dobronamjerne pomoći tim zemljama. Prema tome prvenstveni je zadatak razvijenih zemalja, da tim narodima trajno osiguraju prehrambenu bazu, jer je to obostrani interes: područja gladi žarišta su nemira i stalnih kriza. Prehrambena baza, nastanjena područja i pomoć šumarstva njihovom razvitku. Da bi ti narodi mogli trajno ostati na današnjem području i osigurati si prehranu, moraju prijeći na intenzivnije metode proizvodnje. Poboljša li se intenzitet i kvalitet rada seljaka u tropima, promijenit će se iz temelja i njihova ideologija i običaji. Cilj šumarske pomoći nerazvijenim zemljama treba da je usmjeren na proizvodnju živežnih namirnica. Najvažniji su zadaci šumarstva da se očuvaju postojeće šume i uzgoje nove, kako bi zaštitile tlo od odronjavanja i vjetra. Proizvodnja je drva, doduše, važna, ali je sekundarnog značenja. Prema tome očito je, da bi bio Sizifov trud dati prvenstvo šumoprivredi ili poljoprivredi, pogotovu kad vidimo kako seljak neumorno harači tropske šume. Tu je neminovno potrebna saradnja poljoprivrednika, šumara i stručnjaka za sve probleme, jer je samo to pretpostavka mudre i dalekovidne politike, koja će dovesti proizvodnju živežnih namirnica na višu razinu. Ipak. koliko god to izgleda samo sobom jasno, ono se praktično nigdje ne provodi. Želimo li uočiti pomoć u najvažnijim šumarskim problemima koja bi se pružila tim zemljama, ne smijemo zaboraviti da će biti efikasna samo onda, ako se uklopi u cjelokupni razvitak odnosne zemlje. Zanemari li se ta misao, narod će postepeno gubiti osnov za svoj opstanak sa svim fatalnim posljedicama. |