DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1960 str. 10     <-- 10 -->        PDF

Koliko se može utjecati na prirast — proizvodnju najbolje se može ilustri


rati na nekoliko primjera. Na primjer, ako u jednoj prirodnoj (samonikloj šumi)


kojih u Jugoslaviji imamo najviše i u kojima imamo na primjer prirast od 3 m3


po 1 ha godišnje unesemo odgovarajući broj topola ili četinara brzog rasta prirast
će se sigurno višestruko povećati. Ili ako u toj istoj šumi podesimo odnos
postojećih domaćih vrsta tako da nam se smjenjuju jedna do druge vrste drveća
sa plitkim i dubokim žiljnim sistemom, prirast će se sigurno povećati u prosjeku
za 50%; a ako u toj šumi vršimo još i redovne, takozvane aktivne prorede radi
povećanje ukupnog prirasta i poboljšanja kvaliteta drveta, onda sa svim tim
savremenim gospodarskim zahvatima možemo povećati prosječni godišnji prirast
od dosadašnja 3 m3 na 6 do 10 m3, pa i više godišnje.


U intenzivnoj plantažnoj proizvodnji drveta ili u intenzivnim kulturama
drveća brzog rasta to je još očitije. Plantažna se proizvodnja drveta zasniva na
gajenju selekcioniranog drveća brzog rasta u kratkom vremenskom periodu uz
upotrebu intenzivnih i savremenih agrotehničkih i silvikulturnih mjera i u pravilu
sa združenim poljoprivrednim međukulturama uz intenzivnu obradu i
đubrenje. Tu na primjer u plantažama topola dobivamo prosječno godišnje prirast
od 30 m3 po 1 ha i više i za prve 3 godine još i prosječan prinos od poljoprivrednih
međukultura, a kod plantaža i intenzivnih kultura četinara dobivamo
prosječni godišnji prinos od 20—25 m3 po 1 ha godišnje. U plantažama i intenzivnim
kulturama drveća brzog rasta skraćuje se dugi proizvodni proces (turnus)
koji u prirodnim šumama traje za proizvodnju trupaca 80—100 godina, na 15
do 20 godina, a za kemijsko drvo smanjuje se ophodnja na 5—10 godina. Ovako
intenzivna i savremena proizvodnja u šumarstvu omogućena je primjenom novih
naučnih i tehničkih dostignuća i to:


— genetike i selekcije t. j . novih visokoprinosnih vrsta drveća,
— stvaranjem optimalnih uslova za rast drveća i međukultura primjenom
saznanja o savremenoj ishrani i fotosintezi,
— primjenom savremene mehanizacije u svim fazama tehnološkog procesa,
— primjenom savremene zaštite,
— primjenom izotopa naročito u kontroli upotrebe mineralnih đubriva (za
sada još u manjem obimu, ali u budućnosti u mnogo većem).
Danas nema stručnjaka koji nije uvjeren da selekcionirane i oplemenjene
vrste drveća, odlike ili klonovi prirašćuju brže i više od samoniklih i da su otpornije
na neke glavne bolesti. Isto tako poznato je svakom stručnjaku da je primjena
agrotehničkih mjera, a naročito đubrenja, obrade zemljišta, primjena
savremenih mjera zaštite i određenih uzgojnih zahvata od ogromnog značaja
za povećanje prirasta. Praktično je najvažnije stvoriti uslove da se pređe na
primjenu svih ovih novih dostignuća u proizvodnji.


Prelaz na savremenu šumarsku proizvodnju zahtijeva nekoliko načelnih
izmjena ne samo u našem saznanju i shvatanju, nego i u praktičnoj primjeni.
Svi stručnjaci priznaju da je savremeni način šumske proizvodnje teoretski
ispravan, da je i praktično primjenljiv tamo gdje postoje materijalni uslovi t. j .
gdje postoje sredstva i odgovarajuća oprema. Međutim u praksi ostaje se na
starom, jer je to komotnije. A to ustvari koči privredni razvoj ove važne privredne
oblasti.


Ako priznajemo da je šumarstvo proizvodna privredna oblast, i da je šumarstvu
osnovni zadatak proizvodnja drveta — prirasta i vođenje gospodarenja
na način da se opća i zaštitna uloga šuma ne umanji, onda treba biti dosljedan


200