DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/1960 str. 10 <-- 10 --> PDF |
Koliko se može utjecati na prirast — proizvodnju najbolje se može ilustri rati na nekoliko primjera. Na primjer, ako u jednoj prirodnoj (samonikloj šumi) kojih u Jugoslaviji imamo najviše i u kojima imamo na primjer prirast od 3 m3 po 1 ha godišnje unesemo odgovarajući broj topola ili četinara brzog rasta prirast će se sigurno višestruko povećati. Ili ako u toj istoj šumi podesimo odnos postojećih domaćih vrsta tako da nam se smjenjuju jedna do druge vrste drveća sa plitkim i dubokim žiljnim sistemom, prirast će se sigurno povećati u prosjeku za 50%; a ako u toj šumi vršimo još i redovne, takozvane aktivne prorede radi povećanje ukupnog prirasta i poboljšanja kvaliteta drveta, onda sa svim tim savremenim gospodarskim zahvatima možemo povećati prosječni godišnji prirast od dosadašnja 3 m3 na 6 do 10 m3, pa i više godišnje. U intenzivnoj plantažnoj proizvodnji drveta ili u intenzivnim kulturama drveća brzog rasta to je još očitije. Plantažna se proizvodnja drveta zasniva na gajenju selekcioniranog drveća brzog rasta u kratkom vremenskom periodu uz upotrebu intenzivnih i savremenih agrotehničkih i silvikulturnih mjera i u pravilu sa združenim poljoprivrednim međukulturama uz intenzivnu obradu i đubrenje. Tu na primjer u plantažama topola dobivamo prosječno godišnje prirast od 30 m3 po 1 ha i više i za prve 3 godine još i prosječan prinos od poljoprivrednih međukultura, a kod plantaža i intenzivnih kultura četinara dobivamo prosječni godišnji prinos od 20—25 m3 po 1 ha godišnje. U plantažama i intenzivnim kulturama drveća brzog rasta skraćuje se dugi proizvodni proces (turnus) koji u prirodnim šumama traje za proizvodnju trupaca 80—100 godina, na 15 do 20 godina, a za kemijsko drvo smanjuje se ophodnja na 5—10 godina. Ovako intenzivna i savremena proizvodnja u šumarstvu omogućena je primjenom novih naučnih i tehničkih dostignuća i to: — genetike i selekcije t. j . novih visokoprinosnih vrsta drveća, — stvaranjem optimalnih uslova za rast drveća i međukultura primjenom saznanja o savremenoj ishrani i fotosintezi, — primjenom savremene mehanizacije u svim fazama tehnološkog procesa, — primjenom savremene zaštite, — primjenom izotopa naročito u kontroli upotrebe mineralnih đubriva (za sada još u manjem obimu, ali u budućnosti u mnogo većem). Danas nema stručnjaka koji nije uvjeren da selekcionirane i oplemenjene vrste drveća, odlike ili klonovi prirašćuju brže i više od samoniklih i da su otpornije na neke glavne bolesti. Isto tako poznato je svakom stručnjaku da je primjena agrotehničkih mjera, a naročito đubrenja, obrade zemljišta, primjena savremenih mjera zaštite i određenih uzgojnih zahvata od ogromnog značaja za povećanje prirasta. Praktično je najvažnije stvoriti uslove da se pređe na primjenu svih ovih novih dostignuća u proizvodnji. Prelaz na savremenu šumarsku proizvodnju zahtijeva nekoliko načelnih izmjena ne samo u našem saznanju i shvatanju, nego i u praktičnoj primjeni. Svi stručnjaci priznaju da je savremeni način šumske proizvodnje teoretski ispravan, da je i praktično primjenljiv tamo gdje postoje materijalni uslovi t. j . gdje postoje sredstva i odgovarajuća oprema. Međutim u praksi ostaje se na starom, jer je to komotnije. A to ustvari koči privredni razvoj ove važne privredne oblasti. Ako priznajemo da je šumarstvo proizvodna privredna oblast, i da je šumarstvu osnovni zadatak proizvodnja drveta — prirasta i vođenje gospodarenja na način da se opća i zaštitna uloga šuma ne umanji, onda treba biti dosljedan 200 |