DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1960 str. 12     <-- 12 -->        PDF

opreme a u cilju da se sa prihodima od sječa i drugim međukulturama pokriju
troškovi proizvodnje, ovaj uslov mogu da zadovolje samo ona šumska gospodarstva,
koja su dovoljno velika i koja mogu da ostvare (za sada) bar minimalno
aktivan bilans. Razumije se da kolektiv koji treba da bude plaćen po učinku


t. j . po prirastu i drugim proizvodima šumskog zemljišta treba da ima na upravljanju
i da rukovodi cjelokupnim proizvodnim procesom od sjetve do žetve
t. j . da ima izradu i prodaju šumskih sortimenata.
Ovakav način savremenog gospodarenja ima sve mogućnosti i uslove da pri
objedinjavanju svih radova od sjetve do sječe osigura i uposlenje stalne radne
snage u šumarstvu t. j . stalnih šumskih radnika koji će biti uposleni cijele godine
i koji će kao takvi biti zainteresirani za povećanje proizvodnje koja će se
i na njihova primanja stimulativno odraziti. To je moguće, jer se svi uzgojni i
eksploatacioni radovi u šumi vrše na jednom mjestu, oni se vremenski smjenjuju
jedan za drugim, i stalni šumski radnik u takvom šumskom gospodarstvu
bio bi zainteresiran da šumska proizvodnja (prirast i drugi prinosi) po količini
i kvalitetu bude što veća i što bolja i po vrijednosti maksimalna, jer bi od
nje zavisila i visina ukupnih prihoda kako čitavog gospodarstva tako i pojedinca.


Još jedan momenat govori u prilog organizacije ovakve savremene šumske
proizvodnje, a to je stanje današnjih sječivih drvnih zaliha u našim šumama.
Mi više nemamo velikih kompleksa zrelih šuma prirodnog ili prašumskog tipa u
kojima treba vršiti velike »industrijske sječe« i u kojima se mogu uposliti radnici
samo na eksploataciji šuma kao prirodnog bogastva cijele godine. Glavne
naše sječe su uzgojne sječe i prorede, a ubuduće bit će takozvane »aktivne prorede
« razbacane na velikim površinama i vezane za uzgojne i meliorativne radove
glavni oblik korišćenja naših šuma, pa držati dvije organizacije na istoj površini


t. j . jednu za eksploataciju, a drugu za uzgoj, poskupljuje proizvodnju drveta
i onemogućava uvođenje stalne radne snage u šumarstvu.
Ovakva savremena šumska gospodarstva mogla bi se sama finansirati od
svoje proizvodnje i borila bi se da im ta proizvodnja t. j . prirast šuma bude što
veći. Na principu ovakvog gospodarenja mogla bi se formirati šumska gospodarstva
koja bi obuhvatila pretežni dio^svih šuma u Jugoslaviji t. j . oko 80%
šuma i šumskih površina. Samo je uslov da ona budu zaokružene ekonomsko
aktivne i zasada dosta velike privredne jedinice (šumsko privredna područja i
oblasti) i da pri osnivanju imaju bar minimalno aktivan bilans proizvodnje.


Za ostali dio t. j . oko 20% šuma i šumskog zemljišta takozvanih pasivnih
šumskih gospodarstava, kojima su date na upravljanje pretežno degradirane
šume, krš i goleti, ovaj savremeni tip šumskog gospodarstva mogao bi isto tako
da se primijeni, samo bi trebalo za prvi period riješiti pitanje financiranja ovih
gospodarstava dok ne dođe do ubiranja dovoljnih prinosa, t. j . pitanje financilanja
uzgojnih i zaštitnih radova trebalo bi riješiti iz posebnih sredstava, koja
bi zajednica u ovu svrhu trebala da izdvoji.


Saveznim društvenim planom za 1960. godinu predviđeno je da se u 1960.
godini donese novi Zakon o šumama koji treba da doprinese daljem unapređenju
šumarske privrede, potpunijem uvođenju radničkog samoupravljanja,
poboljšanju organizacije i metoda gospodarenja u šumarstvu, kao i utvrđivanju
načina i izvora za financiranje razvoja šumarstva u cjelini, pa ova naprijed
iznesena izlaganja i prijedlozi imaju za cilj da ukazu na ogromne potencijalne
mogućnosti koje šumarstvo može da pruži ako se i njemu na vrijeme omogući
da se pravilno organizira i da pređe na savremenu proizvodnju kao što je to
učinjeno i u poljoprivredi.