DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1960 str. 30 <-- 30 --> PDF |
KAPTAŽNI UZGOJ TOPOLA U PLANTAŽAMA Ing. Ivo Pođhorski Kod plantažnog uzgoja topola vrši se u pravilu duboka sadnja jakih sadnica stablašica, koje se sade 0,60 do 1 m dublje nego što su bile u rasadniku. Ovako posađene one razvijaju veliki dio svog korijenja i u dubljim slojevima tla. Za vrijeme vegetacije ti dublji slojevi dostupni su oborinskoj vodi samo za dužih kiša. Voda kraćih kiša i pljuskova zadrži se velikim dijelom na li´šću vegetacije, a ukoliko i dopre do tla, upije ju samo površinski sloj. Zbog toga su u plantažama kratkotrajne oborine nedostupne za dublje slojeve tla, pogotovu kod teže propusnih tala. Te su činjenice od velike važnosti po razvoj posađenih topola koje zahtijevaju mnogo vlage i koje u plantažama kod stalnog obrađivanja pridruženih kultura ne mogu razviti površinsko korijenje. SI. 1. Radi toga smo i postavili pitanje na koji bi se način u plantažama oborinska voda tokom vegetacije i kod kraćih kiša mogla neposredno dovoditi u |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1960 str. 31 <-- 31 --> PDF |
dublje slojeve tla u kojima je razvijeno korijenje topola. Razmotrivši taj problem, došli smo do zaključka da se on može riješiti metodom koju nazivamo kaptažnim uzgojem topola. Ona se sastoji u slijedećem: Prigodom sadnje topola, treba uz svaku sadnicu izvesti kratku, okomitu kaptažu od šljunka ili fašina, od površine do dubljine jame (v. si. 1). Sve te pojedine kaptaže treba povezati jarkom koji vodi uz red posađenih sadnica. Taj jarak nastaje već i kod samog oranja s lijeve i desne strane svakog reda sadnica, ako se zemlja između redova obrađuje u lijehastim slogovima. Jarak koji veže red kaptaža, treba da svaku kaptažu tangira tako, da se u njemu nakupljena voda može slijevati u kaptažnu rupu. Kod kiša, veliki dio oborinske vode slijeva se sa površine zemljišta u jarak koji veže kaptaže i kroz njih prodire direktno u dublje slojeve tla oko sadnica (v. si. 2). ga!]WCT^1 »j -r rZ SI. 2. Opisanu kaptažu natapao bi direktno jarak s jedne strane reda. Da se iskoristi voda koja se cijedi iz druge strane sloga u rubni jarak, trebalo bi na stanovitim rastojanjima prekopati vezu s jarkom iza reda (v. si. 3). SI. 3. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1960 str. 32 <-- 32 --> PDF |
Na taj bi način voda kratkih pljuskova i kiša ljeti, a i inače, sva voda svih oborina tokom godine, prodirala brže u dublje slojeve tla oko korijenja. Smatramo, da bi se takvom kaptažom u mnogo većem stepenu iskorištavale oborine za donje horizonte tla i da bi se postigla mnogo jača akumulacija vlage u tlu. Osim navodnjavanja kaptaža bi po našem mišljenju djelovala osobito povoljno i dovađanjem zraka u dublje slojeve, pogotovu kod teških tala. Ako bi se šljunku kaptaže primiješala topiva hranila, ona bi se ispiranjem postepeno unosila u tlo u neposrednu blizinu korijenja sadnice. Otopljena hraniva mogla bi se dodavati i zalijevanjem kroz kaptažu. Taj način mogao bi se upotrebiti i za pokuse prihranjivanja. Opisana kaptaža bila bi naročito podesna za umjetno natapanje ako bi se ljeti u jarke dovodila voda. Možda bi takvo natapanje kroz kaptažu bilo mnogo efikasnije nego umjetno kišenje, kod kojeg će se kiša velikim dijelom zadržati na površini lišća nadzemne vegetacije (pridruženih kultura). Izvedba opisane kaptaže je jednostavna i jeftina. Ona se može izvesti sa šljunkom ili fašinama. Držimo da je ona sa šljunkom povoljnija. Sam rad kaptaže vrši se ovako: Kod sadnje sadnica topola stavi se u jedan kut jame okomito limena cijev okruglog presjeka, širine cea 13 cm, a dužine od 0,80 do 1 m. Ona imade na gornjem obodu ručice. U nju se prije nego što se sadnica stavlja u jamu nasipa šljunak bez pijeska, srednje krupnoće, i to do visine razine tla. Zatim se sadnica propisno zasadi i čitava jama ispuni sa zemljom. Limena cijev izvuče se pomoću ručica iz zemlje, u kojoj po tome ostaje samo jedan stup šljunka t. j . kaptaža (si. 1). Ako se radi sa 80 cm dugom, limenom cijevi 13 cm promjera, njena sadržina iznosi 0,01064 m3. Za 200 jama po 1 ha t. j . za razmak stabala 7 X 7 m, potrebno je za 200 takvih kaptaža 2,13 m3 šljunka. Ako se kaptaža izvodi sa fašinama, limena cijev nije potrebna, već se snop fašina oko 13 cm širok a 0,8—lm dug, usadi u kut jame i prigodom sadnje zatrpa. Fašine ne smiju biti od pruća topola ili vrba zbog bolesti upale kore. Djelovanje te metode bilo bi pojačano ako bi se tlo u plantažama između redova obrađivalo u lijehastim slogovima sa profilom plitkog luka, kako bi se voda sa čitavog zemljišta što bolje slijevala u obostrane jarke. Opisana metoda došla bi u obzir za sve tipove tala, osim za jako propusne. Ona bi se uz stanovite modifikacije mogla primijeniti i kod svih plantaža, listača i četinjača, kod uzgoja topola u redovima, a možda bi bila podesna i za uzgoj voćaka. Opisanu metodu kaptažnog uzgoja topola u plantaži, primijenili smo ovog proljeća u pokusnom nasadu kod šumarije Koprivnica, a pokuse s njom nastavit ćemo i dalje. Iako je opisana metoda tek u provjeravanju, ona ukazuje na mnoge prednosti, pa bi se isplatilo da se svestrano ispita i pokuša. Zbog toga o njoj i obavještavamo naše uzgajače topola. EINE NEUE ANFEUCHTUNGSMETHODE BEI DER PAPPELZUCHT Damit das Niederschlagswasser während der Vegetationszeit in die tiefere Bodenschichten zu den Wurzeln der Pappel zukommen könnte, der Autor schägt eine neue Methode vor, welche noch weiter geprüft wird. |