DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1960 str. 35 <-- 35 --> PDF |
cjelinu i osigurava trajno i racionalno šumsko gospodarenje, to ono upravlja i gospodari šumsko gospodarskom cjelinom kao nedjeljivom privrednom cjelinom. Iznimno od naprijed navedenog načela, da svim šumama i šumskim zemljištima u društvenom vlasništvu upravljaju šumska gospodarstva, može Izvršno vijeće Sabora određene šume i šumska zemljišta dodijeliti na upravljanje državnim organima, ustanovama i privrednim organizacijama kao na pr. poljoprivrednim dobrima, zadrugama, jedinicama J. A. i t. d. Ovo znači, da državni organi, ustanove i privredne organizacije (izuzev šumskih gospodarstava) mogu upravljati šumama i šumskim zemljištima samo onda, ako su im aktom Izvršnog vijeća Sabora dodijeljena na upravljanje. Sada se postavlja pitanje šta je s onim šumama i šumskim zemljištima u društvenom vlasništvu, kojima sada upravljaju pojedini državni organi, ustanove ili privredne organizacije, premda im ni sada ni ranije nisu dodijeljene na upravljanje bilo aktom Izvršnog vijeća bilo kojeg drugog nadležnog organa. Prema odredbi stava 2 čl. 7 Uredbe o organizaciji šumarske službe (N. N. 15/54), koja je važila do stupanja na snagu nove Uredbe o organizaciji šumarstva, šume i šumska zemljišta, koja su bila dodijeljena na upravljanje i korištenje pojedinim državnim organima, ustanovama i privrednim organizacijama, morala su se prilikom osnivanja šumarija predati ovima na upravljanje i uključiti u njihova područja. Ova je odredba samo djelomično provedena u život. Kako nova uredba sličnu odredbu nema, smatramo da je osnovano stanovište prema kojem nije potrebno vršiti u spomenutom pravcu reviziju čitavog sadašnjeg stanja. Ukoliko u pojedinom slučaju bude za to opravdanih razloga, postoji mogućnost da Izvršno vijeće državnim organima, ustanovama i privrednim organizacijama, koje šumama i šumskim zemljištima upravljaju bez akta o dodjeli, takvo stanje ne sankcionira. Za plantaže i nasade šumskog drveća brzog rasta spomenuta uredba predviđa, da njima mogu upravljati i druge privredne organizacije. Ovo treba protumačiti tako, da za upravljanje plantažama i nasadima drveća brzog rasta od strane privrednih organizacija nije potreban upravni akt o dodjeli. U praksi se dalje postavlja pitanje tko je ovlašten da upravlja šumama uz ceste, pruge, vodotoke i t. d. Drvoredi uz ceste nisu šume i s njima je nadležan da upravlja organ, koji upravlja putnim zemljištem. Međutim, u koliko se radi o zaštitnoj šumi na širokim zaštitnim pojasima uz autoputeve, naročito u kompleksu većih šuma, tim šumama, kao zaštitnim, u pravilu upravljaju šumska gospodarstva. Ukoliko se takve šume nalaze u građanskom vlasništvu treba ih također proglasiti zaštitnim šumama. Šumsko gospodarstvo i privatni vlasnici upravljajući i gospodareći tim šumama, pored propisa iz oblasti šumarstva, dužni su se pridržavati i propisa iz drugih oblasti, koji se na takve šume odnose (propisi putne službe, propisi o reguliranju voda, propisi o nacionalnim parkovima i t. d.). Isti princip vrijedi i za šume uz pruge, vodotoke i t. d. U vezi s dodjeljivanjem šuma i šumskih zemljišta na upravljanje i gospodarenje postavlja se pitanje, da li se šume i šumska zemljišta, već jednom dodijeljena državnim organima, ustanovama i privrednim organizacijama, ovima mogu oduzeti. Ovo naročito vrijedi za privredne organizacije i ustanove s privrednim poslovanjem, kojima se prema propisima Zakona o sredstvima privrednih organizacija dodijeljena sredstva samo saveznim zakonom mogu oduzeti. Ovo pitanje Uredbom o organizaciji šumarstva nije regulirano niti je moglo biti regulirano, budući da spada u nadležnost saveznog zakonodavstva. Među |