DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1960 str. 67     <-- 67 -->        PDF

rastu u kojem potamani mnoge muhe i
gusjenice. Cesto se opažaju zastupnici roda
Salticidae-a, koja na tamane svoje neprijatelje
toliko u mrežama, koliko time što
ih zaskoče i srčano napadnu da ih u borbi
svladaju. Tu se naročito ističe bijelim i
crnim bojama išaran Salticus scenic
u s (Epihlemum scenicum) koji pravi
razmjerno duge ali sigurne skokove za
uspješan napad gusjenica. Slično je koristan
Oxypus ramosus (Wolfspinne)
u tamanjenju gusjenica.


Ta opažanja upućuju šumara na to, da
poduzme stanovite mjere, kako bi vezao
paukove na stanovita područja u kom bi
se razmnožili i tako mu bili uvijek (naročito
za vrijeme invazije štetnika) kao stalna
rezervna vojska pri ruci. U normalno
doba, razumije se, ne će ta pričuva biti toliko
brojna koliko je potrebna kad nastupi
epidemija štetnika, jer im u normalnim
prilikama fali hrana. Ipak se može taj
kontingent paukova postići ako im se stvore
umjetno uslovi života.


Da shvatimo glavni životni faktor paukova,
treba samo da promotrimo sastav
njihovog finog organizma, onda će biti odmah
jasno, da će se oni lako sasušiti utjecajem
topline i vjetra, ako im se ne da
prilika da održe vlažnost. Voda, dakle vlaga,
stvara temelj za naseobu paukova u
vezi s nužnom zasjenom koja će životinjica
zaštiti od škodljiva direktna sunčanog
obasjavanja. Glavnu ulogu tu igraju gusto
lisnate biljke. Ma da i pauk voli toplinu
kao i drugi kukci, ali ne može da podnese
direktno sunce ni izdržati bez vlage i sjene.
Pauci su biološki na to upućeni da takva
mjesta potraže. A takva im se mjesta
mogu stvoriti. Tu je opet jedna prirodna
biološka kongruencija u životu životinja i
biljaka, jer i biljka treba vode za uzdržavanje
svog života. Već je davno zastarjela
zabluda, da se svako vlažno mjesto u šumi
mora drenažom isušiti. Tu se radi o
raznim vanjskim faktorima: o stepenu
vlažnosti i njezinom sastavu, o fizikalnom
i kemijskom sastavu tla i o karakteru sastojina
koje tu rastu. I tu treba da nam
je jasno i nikad ne smijemo pustiti iz vida,
da priroda najbolje i najjeftinije znade
uspostaviti ravnotežu u svakoj ekonomici,
a da mi možemo manje više ravnati tim
tokom.


Tamo gdje je priroda dala stajaću ili
tekuću vodu i koje stalno ima, tu ne treba
našeg truda. Ali gdje toga nema, mora čovjek
stručno postupati. Pitanje glasi: kako
da se u šumi stvori vlaga i kako da se
održi? I ovdje se može glavni posao prepustiti
prirodnim silama, naime oborinama.
Šumar treba samo da ih pravilno sabere
i očuva. To se radi na više načina.


Ako se dade provesti, mogu se iskopati
jarkovi za navodnjavanje u svim smjerovima.
Mogu se također iskopati jame, ako
nema prirodnih udubina, pa se same napune
kišnicom. Možda je najvažniji sakupljač
vode — sušanj. Njega ima svuda. Sa
raznih je gledišta pljačkanje šume kad se
njezina biološki usklađena priroda suvišnim
iskorišćavanjem šušnja liši glavne
snage koja joj daje humus i vlagu. Vlažni
sušanj je uslov za opstanak korisnih paukova,
ali i uvjet za život šumskih biljaka.
Zato valja nastojati da se otkupi služnost
seljaka u iskorišćavanju šušnja ili bar ograniči.
U boricima na pjeskuljama treba jako
paziti na zasjenu tla. Sporadički utrešene
parcele listača koje treba da spriječe
prodiranje četinarskih štetnika, daju biljni
materijal kojim će se prekriti tlo. Stvaranjem
podrasta breze, johe ili hrasta može
se u tom smislu mnogo pomoći. Troškovi
isplatit će se višestruko.


Đuro Knežević


KROZ ŠUME SJEDINJENIH
AMERIČKIH DR2AVA


Koncem 1959. sovjetska je delegacija
vratila posjet šumarskim kolegama u SAD.
U 4. br. Lesnogo Hozjajstva o. g. iznio je
vođa delegacije prof V. G. Nesterov
opći pregled šuma u SAD, a u slijedećem
će broju objaviti glavne podatke o gospodarenju
šumama u toj zemlii. Mi ćemo
ovdje donijeti srž tih zapažanja.


Prema službenim podacima Sjevern a
Amerik a ima petinu svih šuma svijeta,
a od toga otpada na S A D cea 260 miliona
hektara (ili 652 miliona acre-a), na Alja sk
u 55 mil. ha (136 mil. acre-a), Kana ri
u 358 mil ha (951 mil. acre-a) i na M e k-
s i k o 25,9 mjl. ha (64 mil. acre-a). Po ekonomskom
značenju šume Sjeverne Amerike
dijele se obično u dvije grupe: industrijske
i neindustrijske. Prema dobivenim,
podacima od 1107 acre-a (443 mil. ha) industrijskih
šuma Sjeverne Amerike na
Sjedinjene Američke Države otpada 488
mil. acre-a (198 mil. ha), Aljasku 44 mil.
acre-a (17,8 mil. ha), Kanadu 525 miliona
acre-a (212 mil. ha), Meksiko 49 mil. acre-a
(19,8 mil. ha). Neindustrijske šume SAD
(bez Aljaske) zapremaju 163 mil. acre-a
(65 mil. ha).


Od ukupne površine Sjedinjenih Američkih
Država otpada na šume 34°/o ( i to
25V0 na industrijske, a W/o na neindustrijske),
poljoprivredne kulture zapremaju
2r°/o, pašnjaci 36%>, a ostalo 9°/o.


25^




ŠUMARSKI LIST 7-8/1960 str. 68     <-- 68 -->        PDF

Razdioba šuma u SAD


Površina šuma u


Rajoni Meke vrste
drveća


Sjever 35,1 (14,2)
JugZapad (bez Aljaske)
81.6
117,4
(33,0)
(47,5)
Sveg a 234,1 (94,7)


po rajonima i vrstama


mil. acre-a (i hektara)


Tvrde vrste
drveća


138,9 (56,2)
111,7 (45.2)
3,9 ( 1,6)


254,5 (103,0)


Uk


174,0
193,3
121,3


488,6


Razdioba šuma SAD po tipovima šumskih formacija


Šumske formacije


Hrastovo-hikorijeve šume Istoka
Rijetki kržljavi borici Istoka
Šume Istoka hrasta i čempresa
Sume žutog bora Zapada
Šume hrasta-bukve-breze Istoka
Duglasijine šume Zapada
Ostale meke vrste:


Istoka
Zapada


Ostale tvrde vrste:
Istoka
Zapada


Ukupno:


U vegetacijskom odnosu šume SAD možemo
podijeliti u 5 područja.


Zona sjevernih crnogorično
-bjelogoričnih šuma. Glavne su
vrste: kanadski bor, borovac, orijentalna
omorika, trepetljika, bukva, žuta breza,
žuta topola i javor sladorovac.


Zona tvrdih liščara u centru
i na jugu zemlje. To su uglavnom
hrastove šume u kojima prevladava bijeli
hrast, hikori (Carya alba), crni orah i stirakalni
amber (Liquidambar Stiraciflua).
Vrijedno je spomenuti da je ovo područje
najbogatije na svijetu raznolikošću vrsta
u rodu hrastova (ima ih 60 vrsta).


U zoni južnih šuma Istoka
prevladavaju raznovrsni borovi, južni čempresi,
crveni hrast. Radi barovitosti na
mnogim su područjima šume rijetka obra


Površina
mil, acre-a mil. ha


112,2 45,5
58,5 23,7
40,3 16,4
37,5 15,1
33,4
31,7
13.6
12,8
58,3 23,5
48,2 19,4


64,6 26.1
3,9 1,6


488.6 197,7
Tablica 1.


upno


(70,4)
(78,2)
(49,1)


(197,7)


Tablica 2


%>


23


12
8
8
7
6


12


10


13


1


100


sta i niska rasta. Na krajnjem jugu Floride
ima i tropskih šuma.


Zona zapadnih šuma pretežno su
to planinske crnogorične šume. U njima je
žuti, sladorni i bijeli bor, klekovina, sitkanska
i Engelmanova omorika, zapadnoamerički
ariš, golema smrekuša (Thuja gigantea).
Prostrano je to područje, koje obuhvaća
brdske masive Zapada, a ujedno
je tu centar za preradu drva u SAD.


Zona zapadnih šuma. Ovo je zona
duglasije, cuge, mamutovca (sekvoje) i
sekvojedendrona. Te vrste tvore poznate
šume golemog drveća (do 120 m visine i 3
do 5 m promjera). Protežu se duž obale
Tihog oceana uglavnom u tri države« Washington
i California i to ne samo u priobalnom
području, nego i po unutrašnjosti tih
zemalja.




ŠUMARSKI LIST 7-8/1960 str. 69     <-- 69 -->        PDF

Pored nabrojenih 5 zona, možemo posebno
spomenuti tropska područja na jugu
Floride, obešumljene stepe koje se prostiru
sa sjevera na jug sredinom SAD između
zapadnih i istočnih šumskih masiva.
Amo spadaju Havaji, Portoriko i Aljaska.


Po broju vrsta drveća SAD zauzimaju
jedno od prvih mjesta na svijetu. Tu raste
oko tisuću vrsta drveća, ali industrijsko


Razdioba šuma SAD po


Kategorija vlasništva


Državne i društvene šume:
Federalne šume
Šume pojedinih država i mjesta


Svega:


Privatne šume:


Šume industrijalaca


Šume farmera


Ostale privatne šume


Svega:


Sveukupno:


Treba spomenuti i to, da većina privatnika
spada u kategoriju malih posjednika,
3875 tis. lica ima šum. parcele manje od 100
acre-a (40,5 ha); 586,5 tis. lica vlasnici su
šuma do 500 acre-a (202,5 ha); 46,3 tis. lica
gospodare sa površinom do 5.000 acre-a
(2025 ha); 2,3 tis. ljudi posjeduje kompleks
šuma do 50.000 acre-a (20.250 ha), a 283
Američanina imaju svaki više od 50.000
acre-a šuma.


Šumski fond SAD pored znatnih, prostranih
područja ima i malih šumica razbacanih
posred obradivih površina privatnika,
a to otežava upravljanje, čuvanje i
gospodarenje šumama. Zbog toga je Federalna
uprava šumama postavila pitanje


o ekvivalentnoj zamjeni površina između
države i privatnika. Nakon zamjene označile
bi se granice nacionalnih šuma stupovima
na dužini od 160.000 km. Zamjena tih
površina bila bi veoma poželjna radi racionalizacije
iskorišćavanja tla. ali ju je teško
ostvariti.
S obzirom na sirovinsku bazu SAD kao
cjelinu, valja priznati, da je prilično raz


značenje ima samo 16´5 vrsta. Među glavne
spadaju: žuti i bijeli bor, sitkanska i Engelmanova
omorika, duglasija i glavne vrste
bijelih i crvenih hrastova.


Značajni su i podaci o podjeli šuma SAD
prema kategoriji vlasništva. Skoro 3U šuma
pripada privatnicima, a V« Federalnoj
upravi šumama (vidi tablicu). Ta činjenica
daje pečat čitavoj šumoprivredi SAD.


Tablica 3
rijama vlasništva


Površina u milionima
acre-a ha %


103,1 41,7 21
27,2 11,0 6


130.3 52,7 27
62,4 25.3 13


165.2 66,9 34
130,7 52,9 26
358,3 145,1 73


488,6 197,8 100


novrsna i vrijedna i da ima nesumnjivo
uslove za dalji razvitak.


Ipak. ne smijemo zab\raviti da je prije
300 godina na teritoriju SAD bilo 800 miliona
acre-a (324 miliona ha) šuma industrijskog
značenja. Gotovo V3 šuma bijaše
posvema uništena, a pored toga nastavio se
tempo devastacije i rastao iz godine u godinu.
Međutim, kako tvrde stručnjaci, mjere
će se za očuvanje šuma ubuduće pojačati.
Nedavno je ministar poljoprivrede
predložio Senatu plan razvitka šumoprivrede
do godine 2.000.


Upravljanje je šumama veoma složeno,
jer su u odnosu na vlasništvo svrstane administrativno
pod 4 resora ( ne računajući
maloposjednike).


Državnim šumama u SAD upravlja Fe


deralna šumarska služba (kao jedna od


uprava Ministarstva poljoprivrede).


Šume su razdijeljene u 10 okruga ili
oblasti, a na čelo svake postavljen je
okružni (oblasni) šumar. Svaki se okrug dijeli
na šumska gospodarstva sa prosječnom
površinom od cea 1 milion acre-a (405.000
ha). Tih šum. gospodarstava ima 150, a na




ŠUMARSKI LIST 7-8/1960 str. 70     <-- 70 -->        PDF

čelu su im viši šum. inspektori. Šumska se inspektor za obranu od požara, specijalist
gospodarstva dijele na šumarije sa oko za lov i upravitelj za tehničko-inženjerske
200.000acre-a (81.000 ha), a ima ih u SAD radove).
oko 750. Šumarijom upravlja šumar (rein-Ovo šum. gospodarstvo ima 9 šumarija.
džer). Delegacija je posjetila jednu od njih, šu


JJzonđ ij.crn-hj


HmZfjrona Ivr. lišć.


Fazona juž.š.htoka


U kadar šumarije spada srednji i niži
tehnički personal: lugari i njihovi pomoćnici
koji su odgovorni za sječu, kulture,
pašu marve, čuvanje od požara i t. d.


Federalna šumarska služba (uprava šumama)
u Ministarstvu poljoprivrede služi
i potrebama šumoprivrede pojedinih država,
industrijalaca i farmera, ukoliko zatraže
njezinu pomoć. Delegacija je posjetila
upravu najsumovitijeg okruga Sjevera u
kom je i eksploatacija šuma najrazvijenija
(države Oregon i Washington), a sjedište
joj je u gradu Portland u.


U tom je okrugu 18 šum. gospodarstava.
Članovi su se delegacije zadržali u jednom
od njih, kojem je centralna uprava u gradu
E u g e n e -u (Judžin-u), a istovremeno upoznati
su grad Springfield (na 4 km
istočno od Eugene-a), citadelu drvarske industrije
u SAD. Tamošnji upravitelj šum.
gospodarstva ima 6 specijalista (asistent,
poslovođa, upravnik trgovinom i izradbom,


ÜS§9 tona za.p. 5.


j^žjzona Z

mariju Plave rijeke. Ured je u šumi
pored dobre ceste blizu rijeke. Tu je nekoliko
kuća: u jednoj ured, a ostale su za
stanovanje. Personal se sastoji, osim šumara,
od srednjeg i nižeg osoblja: lugara
i njihovih pomoćnika. Među njima je i
mnogo privremeno uposlenih osmatrača
požara, dispečer za radiovezu, odgovorno
lice za iskorišćavanje pašnjaka i traktorist.
Zimi radi samo par ljudi, dok ljeti
biva 10 — 20, uglavnom najamnih studenata
praktikanata.


Značajno je to, da na šumarijama ima
radioodašiljač koji djeluje na radiusu od
nekoliko milja, tu su i električne računske
mašine i požarno meteorološka stanica.
Automobili su obično privatno vlasništvo.
Vrijedan elemenat u organizaciji šumarstva
svakako je činjenica, da u okruzima,
u mnogim šum. gospodarstvima i u nizu
šumarija postoje ili šumarske pokusne stanice
ili naučni centri ili pokusne sastojine