DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1960 str. 8     <-- 8 -->        PDF

— na rešavanju problematike uzdizanja naučno-istraživačkih kadrova, u
prvom redu, podmlatka, na način koji će u našim uslovima moći da zadovolji
potrebe daljeg razvitka šumske privrede i industrije drveta;
—´ na približavanju naučno-istraživačkog rada praksi, njegovom popularisanju,
staranju o primreni rezultata naučno-istraživačkog rada, učestvovanju
u izradi planova i programa naučno-istraživačkog rada, finansiranju, koordinaciji
rada naučno-istraživačkih institucija itd.


Dalji zadaci naših organizacija treba da se usmere na stručno obrazovanje
radnika u šumskoj privredi i industriji drveta, na stvaranje stalne kvalifikovane
radne snage, zatim na podizanje produktivnosti rada, bolje i racionalnije
korišćenje šumskog fonda, što efikasnije korišćenje investicija, kvalitetniju
izradu investicionih programa i projekata. Posebna briga naših organizacija
treba da bude što skladniji odnos šumske privrede i industrije drveta jer su
ove dve privredne oblasti tesno povezane i upućene jedna na drugu i ne treba
da se jedna na račun druge razvija.


Na III. Kongresu inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije 1958
godine sagledali smo stanje i pravac daljeg razvitka. Od tada do danas desile
su se mnoge značajne akcije koje su bile logičan razvoj na III Kongresu sagledane
politike. Život će pred nas postavljati sve brže i veće zadatke. U svom
referatu na V Kongresu SSRNJ drug Tito je rekao: »Naša politika u oblasti
šumarstva, koje isto tako ima vanredne uslove za razvoj, mora biti usmjerena
na što bolju zaštitu postojećih i na podizanju novih šuma, naročito plantažnih
nasada i brzorastućih vrsta uopšte, a u isto vrijeme i na što racionalnije iskorišćavanje
šumsog fonda i upotrebu drveta.« Naša politika u oblasti šumske
privrede i industrije drveta određena je, a na nama je da je sprovodimo. Našim
organizacijama, nama kao inženjerima i tehničarima, i na kraju nama kao građanima
postavljeni su veliki i važni zadaci čijim izvršenjem treba, pre svega,
da likvidiramo sadašnje zaostajanje, a zatim da krenemo ukorak sa rastućim
tempom razvitka naše socijalističke privrede i društva.


ORGANIZACIJA SAVREMENE ŠUMSKE PROIZVODNJE
(ŠUMARSTVA) I NOVA DOSTIGNUĆA U NAUCI I TEHNICI


Ing. Dimitrije Bura


Mi doskora nismo uopće govorili o »šumarskoj proizvodnji-« kao pojmu.
Govorili smo uglavnom samo o šumi, šumarstvu, sječi šume i pošumljavanju.
To su pojmovi sa kojima se operiralo. Sume su smatrane prirodnim bogatstvom,
jer ih je bilo dosta. Ljudi je bilo manje nego danas i u šumama se moglo sjeći
onoliko koliko je bilo potrebno. Izvjestan dio šuma mogao se i krčiti radi dobivanja
poljoprivrednih obradivih površina bez opasnosti za potrajnost snabdijevanja
drvetom. Upotreba drveta bila je ograničena uglavnom na ogrev i građu
za izgradnju kuća, objekata, namještaja i oruđa.


Tokom vremena površine šuma su se smanjivale, broj ljudi povećao, potrebe
na drvetu porasle, primjena drveta — naročito razvojem kemijske industrije
na bazi drveta (celuloza, papir, destilacija i t. d.) višestruko je porasla,
cijene drveta skočile, tako da gazdovanje i sječe drveta u šumama na bazi pri


198




ŠUMARSKI LIST 7-8/1960 str. 9     <-- 9 -->        PDF

rasta prašuma i prirodnih šuma nisu više mogle da zadovolje potrebe društva.
Radi toga moralo se u šumarstvu prijeći na savremeniji način gospodarenja koji
omogućava povećanje prirasta šuma, i u tu novu povećanu proizvodnju uključio
se rad čovjeka koji je od stihijskog, prirodnog i malog prirasta prešao na organizovanu
i visoku proizvodnju drveta.


Ako bismo htjeli radi jasnoće uporediti šumarstvo sa nekom drugom sličnom
privrednom oblasti ili granom, onda ono prvobitno — staro šumarstvo,
zasnovano na principima korišćenia šuma kao prirodnog bogatstva eksploatacijom
sječivih drvnih masa, može se uporediti sa iskorišćavanjem prirodnih bogatstava
u rudarstvu. Novo — savremeno šumarstvo može se najbolje uporediti
sa poljoprivredom. U savremenom šumarstvu i poljoprivredi kao oblicima biljne
proizvodnje u otvorenoj prirodi (šumi ili polju) na veličinu proizvodnje utječu
ne samo prirodni faktori (zemljište, voda, klima), već još i količina i kvalitet
uloženog ljudskog rada.


Šta karakteriše savremenu šumsku proizvodnju.


— Šumska proizvodnja Je jedinstven višegodišnji biološko-tehnološki proces
proizvodnje koji od sjetve do žetve (sječe) traje u pravilu nekoliko decenija,
a glavnu proizvodnju čini prirast šume u drvetu i drugim nuzproizvodima šume
i zemliišta (ljekovito bilje. šum. plodovi, poljoprivredne međukulture, lov i si.).
— Višegodišnji proizvodni proces u šumskoj proizvodnji može se savremenim
metodama gospodarenja, intenzivnim ulaganjem i stručnim radom znatno
skratiti.
— Prirast šuma kao glavni proizvod šumske proizvodnje može se savremenim
metodama gospodarenja povećati i mjeriti, a povećanje u prvom redu
zavisi od materijalnih ulaganja, količine, načina i kvaliteta rada. Sječa šume
odnosno sječa prirasta je samo Jedna faza u procesu proizvodnje.
— Savremeno šumarstvo koje želi da se izjednači sa svim ostalim privrednim
oblastima smatra šumsko zemljište (zemljište na kome raste šuma) svojimosnovnim sredstvom, a šumu svojim investiciono-obrtnim sredstvom, specifičnim
radi dužine proizvodnog procesa.
Prema tome savremeno šumarstvo napušta teoriju šume kao prirodnog bogatstva,
već usvaja teoriju šumarstva kao proizvodne privredne oblasti gdje je
glavni proizvod — prirast šuma, na koji pored prirodnih elemenata glavni utjecaj
ima još i uloženi rad. Prirodni uslovi, stanje šuma, a naročito struktura
šumskog fonda i njegova starost mogu i sa istim ulaganjem dati različite rezultate,
pa pri praktičnom određivanju normativa rada treba i o ovim uslovima
proizvodnje voditi računa da bi se u vezi nagrađivanja po učinku postigao takav
odnos da se za isti obim rada dobije i odgovarajuća nagrada.


U svremenom šumarstvu događa se danas nešto slično kao i u savremenoj
poljoprivredi. Naučna i tehnička dostignuća omogućila su u poljoprivredi prelaz
na sasvim novu proizvodnju primjenom selekcioniranih i visokoprinosnih vrsta,
omogućeno je intenzivno đubrenje mineralnim đubrivima i intenzivna primjena
odgovarajuće savremene mehanizacije. Nešto slično odvija se danas i u šumarstvu.
Stvorene su nove selekcionirane i brzorastuće vrste lišćara i četinara.
Mehanizacija se i u ovoj privrednoj oblasti već intenzivnije primjenjuje. Problem
đubrenja i u šumarstvu nije više nepristupačna stvar. Prema tome ono o
čemu se dojuče nije moglo ni govoriti danas je moguće primijeniti i to je to
novo — savremeno sa čime danas u novoj — savremenoj proizvodnji — u šumarstvu
treba računati.




ŠUMARSKI LIST 7-8/1960 str. 10     <-- 10 -->        PDF

Koliko se može utjecati na prirast — proizvodnju najbolje se može ilustri


rati na nekoliko primjera. Na primjer, ako u jednoj prirodnoj (samonikloj šumi)


kojih u Jugoslaviji imamo najviše i u kojima imamo na primjer prirast od 3 m3


po 1 ha godišnje unesemo odgovarajući broj topola ili četinara brzog rasta prirast
će se sigurno višestruko povećati. Ili ako u toj istoj šumi podesimo odnos
postojećih domaćih vrsta tako da nam se smjenjuju jedna do druge vrste drveća
sa plitkim i dubokim žiljnim sistemom, prirast će se sigurno povećati u prosjeku
za 50%; a ako u toj šumi vršimo još i redovne, takozvane aktivne prorede radi
povećanje ukupnog prirasta i poboljšanja kvaliteta drveta, onda sa svim tim
savremenim gospodarskim zahvatima možemo povećati prosječni godišnji prirast
od dosadašnja 3 m3 na 6 do 10 m3, pa i više godišnje.


U intenzivnoj plantažnoj proizvodnji drveta ili u intenzivnim kulturama
drveća brzog rasta to je još očitije. Plantažna se proizvodnja drveta zasniva na
gajenju selekcioniranog drveća brzog rasta u kratkom vremenskom periodu uz
upotrebu intenzivnih i savremenih agrotehničkih i silvikulturnih mjera i u pravilu
sa združenim poljoprivrednim međukulturama uz intenzivnu obradu i
đubrenje. Tu na primjer u plantažama topola dobivamo prosječno godišnje prirast
od 30 m3 po 1 ha i više i za prve 3 godine još i prosječan prinos od poljoprivrednih
međukultura, a kod plantaža i intenzivnih kultura četinara dobivamo
prosječni godišnji prinos od 20—25 m3 po 1 ha godišnje. U plantažama i intenzivnim
kulturama drveća brzog rasta skraćuje se dugi proizvodni proces (turnus)
koji u prirodnim šumama traje za proizvodnju trupaca 80—100 godina, na 15
do 20 godina, a za kemijsko drvo smanjuje se ophodnja na 5—10 godina. Ovako
intenzivna i savremena proizvodnja u šumarstvu omogućena je primjenom novih
naučnih i tehničkih dostignuća i to:


— genetike i selekcije t. j . novih visokoprinosnih vrsta drveća,
— stvaranjem optimalnih uslova za rast drveća i međukultura primjenom
saznanja o savremenoj ishrani i fotosintezi,
— primjenom savremene mehanizacije u svim fazama tehnološkog procesa,
— primjenom savremene zaštite,
— primjenom izotopa naročito u kontroli upotrebe mineralnih đubriva (za
sada još u manjem obimu, ali u budućnosti u mnogo većem).
Danas nema stručnjaka koji nije uvjeren da selekcionirane i oplemenjene
vrste drveća, odlike ili klonovi prirašćuju brže i više od samoniklih i da su otpornije
na neke glavne bolesti. Isto tako poznato je svakom stručnjaku da je primjena
agrotehničkih mjera, a naročito đubrenja, obrade zemljišta, primjena
savremenih mjera zaštite i određenih uzgojnih zahvata od ogromnog značaja
za povećanje prirasta. Praktično je najvažnije stvoriti uslove da se pređe na
primjenu svih ovih novih dostignuća u proizvodnji.


Prelaz na savremenu šumarsku proizvodnju zahtijeva nekoliko načelnih
izmjena ne samo u našem saznanju i shvatanju, nego i u praktičnoj primjeni.
Svi stručnjaci priznaju da je savremeni način šumske proizvodnje teoretski
ispravan, da je i praktično primjenljiv tamo gdje postoje materijalni uslovi t. j .
gdje postoje sredstva i odgovarajuća oprema. Međutim u praksi ostaje se na
starom, jer je to komotnije. A to ustvari koči privredni razvoj ove važne privredne
oblasti.


Ako priznajemo da je šumarstvo proizvodna privredna oblast, i da je šumarstvu
osnovni zadatak proizvodnja drveta — prirasta i vođenje gospodarenja
na način da se opća i zaštitna uloga šuma ne umanji, onda treba biti dosljedan


200




ŠUMARSKI LIST 7-8/1960 str. 11     <-- 11 -->        PDF

do kraja i šumarstvo cijeniti, obračunavati i plaćati po količini proizvedenog
drveta t. j . po proizvodnji.


Stimulirati treba u šumarstvu one koji drvo proizvode a ne samo one kojisijeku akumulaciju koia se kroz decenije i stoljeća bez njihovog zalaganja stvarala
ili proizvela.


Za praktičnu primjenu ovakovog načina nagrađivanja šumarske proizvodnje
po učinku (godišnjem prirastu) predstavlja zasada teškoću za praktično utvrđivanje
jednogodišnjeg prirasta drveta u prirodnim šumama radi njihovog dosta
sporog rasta, dok je to u intenzivnim kulturama i plantažama potpuno moguće.
Savremena nauka i tehnika (električne i elektronske mašine) mogu lako i brzo
obračunati sve godišnje priraste, samo što godišnji razmaci u prirodnim šumama
čine u debljinskom prirastu svega par milimetara a u visini par decimetara, pa
mogu nastupiti subjektivne griješke pri samom mjerenju. U plantažama gdje
je taj prirast u debljinu nekoliko centimetara a u visinu po 1 metar i više, ovo
ne predstavlja nikakvu teškoću i problem. No i za to ima praktično riješenje.
Utvrđivanje prirasta — proizvodnje može se praktično i sigurno utvrđivati u
5-godišnjim razmacima, a godišnja proizvodnja može se cijeniti na osnovu utvrđenih
normativa i izvršenih radova.


Svi radovi u šumarskoj proizvodnji i sve faze i operacije koje utječu na
proizvodnju mogu se praktično normirati prema vrsti rada i uslovima terena
(ravničarski, prigorski, planinski teren; odnosno laki, srednji ili teški uslovi
rada; te odgovarajući bonitet i starost šume), pa se kao takvi mogu planirati po
obimu i visini troškova. Nakon izvođenja radovi se koncem svake godine mogu
primiti (kolaudirati) kao što se primaju građevinski radovi po kvantitetu, kvalitetu
i jedinici mjere (m3s ha ili kom.).


Na ovaj način rezultati rada u šumskoj proizvodnji u jednoj godini mogu
se mjeriti sa uspjehom izvršenih šumsko uzgojnih, tehničkih i zaštitnih radova,
s tim da se svake 5-te godine izvrši korektiv ili definitivan obračun prozvodnje
(ostvarenog prirasta) na bazi obaveznog inventarisanja svake 5-te godine. Ovo
je način da se šumska proizvodnja nagradi po učinku i da tu nagradu dobiju
oni koji su za tu proizvodnju, odnosno za njeno povećanje zaslužni. Ovaj način
je jedino stimulativan za one koji u šumskoj proizvodnji zaista i rade.


Ovakav način tretiranja savremene šumske proizvodnje t. j . proizvodnje
prirasta drveta i drugih šumskih i poljoprivrednih međukultura na zemljištima
pod šumom i plaćanje´ kolektiva šumarstva po učinku t. j . po stvarno proizvedenoj
masi drveta i drugim mjernim vrednotama, s obzirom da je u šumarstvu
proizvodni ciklus (od sjetve do žetve — sječe) i kod najintenzivnijih plantaža
dosta dug (10—20 godina), a u prirodnim ekonomskim šumama (80—100 godina
i više) moguće je praktično provoditi u onim šumskim gospodarstvima, koja
bi bila dovoljno velika i činila privredno aktivnu cjelinu. To su gospodarstva
koja u svom sastavu imaju mlade, srednjodobne i stare šume i kod kojih se
neprekidno provode sve faze proizvodnje (radova) u približno podjednakom
obimu svake godine t. i. gdje se svake godine pošumljava, njeguje, proređuje,
meliorira i vrše sječe određene mase drveta ili ubiraju određeni plodovi ili prinosi.


Kad bi sve naše šume bile u normalnom stanju ili približno normalnom
stanju po svojoj strukturi (starosti ili debljini) onda bi se ovaj sistem savremenog
šumskog gospodarenja mogao primijeniti u svim gospodarskim jedinicama
bez obzira na njihovu veličinu. No pošto to nije slučaj, to je radi mogućnosti
finansijske ravnoteže, ulaganja u uzgojne i zaštite radove, korišćenja savremene




ŠUMARSKI LIST 7-8/1960 str. 12     <-- 12 -->        PDF

opreme a u cilju da se sa prihodima od sječa i drugim međukulturama pokriju
troškovi proizvodnje, ovaj uslov mogu da zadovolje samo ona šumska gospodarstva,
koja su dovoljno velika i koja mogu da ostvare (za sada) bar minimalno
aktivan bilans. Razumije se da kolektiv koji treba da bude plaćen po učinku


t. j . po prirastu i drugim proizvodima šumskog zemljišta treba da ima na upravljanju
i da rukovodi cjelokupnim proizvodnim procesom od sjetve do žetve
t. j . da ima izradu i prodaju šumskih sortimenata.
Ovakav način savremenog gospodarenja ima sve mogućnosti i uslove da pri
objedinjavanju svih radova od sjetve do sječe osigura i uposlenje stalne radne
snage u šumarstvu t. j . stalnih šumskih radnika koji će biti uposleni cijele godine
i koji će kao takvi biti zainteresirani za povećanje proizvodnje koja će se
i na njihova primanja stimulativno odraziti. To je moguće, jer se svi uzgojni i
eksploatacioni radovi u šumi vrše na jednom mjestu, oni se vremenski smjenjuju
jedan za drugim, i stalni šumski radnik u takvom šumskom gospodarstvu
bio bi zainteresiran da šumska proizvodnja (prirast i drugi prinosi) po količini
i kvalitetu bude što veća i što bolja i po vrijednosti maksimalna, jer bi od
nje zavisila i visina ukupnih prihoda kako čitavog gospodarstva tako i pojedinca.


Još jedan momenat govori u prilog organizacije ovakve savremene šumske
proizvodnje, a to je stanje današnjih sječivih drvnih zaliha u našim šumama.
Mi više nemamo velikih kompleksa zrelih šuma prirodnog ili prašumskog tipa u
kojima treba vršiti velike »industrijske sječe« i u kojima se mogu uposliti radnici
samo na eksploataciji šuma kao prirodnog bogastva cijele godine. Glavne
naše sječe su uzgojne sječe i prorede, a ubuduće bit će takozvane »aktivne prorede
« razbacane na velikim površinama i vezane za uzgojne i meliorativne radove
glavni oblik korišćenja naših šuma, pa držati dvije organizacije na istoj površini


t. j . jednu za eksploataciju, a drugu za uzgoj, poskupljuje proizvodnju drveta
i onemogućava uvođenje stalne radne snage u šumarstvu.
Ovakva savremena šumska gospodarstva mogla bi se sama finansirati od
svoje proizvodnje i borila bi se da im ta proizvodnja t. j . prirast šuma bude što
veći. Na principu ovakvog gospodarenja mogla bi se formirati šumska gospodarstva
koja bi obuhvatila pretežni dio^svih šuma u Jugoslaviji t. j . oko 80%
šuma i šumskih površina. Samo je uslov da ona budu zaokružene ekonomsko
aktivne i zasada dosta velike privredne jedinice (šumsko privredna područja i
oblasti) i da pri osnivanju imaju bar minimalno aktivan bilans proizvodnje.


Za ostali dio t. j . oko 20% šuma i šumskog zemljišta takozvanih pasivnih
šumskih gospodarstava, kojima su date na upravljanje pretežno degradirane
šume, krš i goleti, ovaj savremeni tip šumskog gospodarstva mogao bi isto tako
da se primijeni, samo bi trebalo za prvi period riješiti pitanje financiranja ovih
gospodarstava dok ne dođe do ubiranja dovoljnih prinosa, t. j . pitanje financilanja
uzgojnih i zaštitnih radova trebalo bi riješiti iz posebnih sredstava, koja
bi zajednica u ovu svrhu trebala da izdvoji.


Saveznim društvenim planom za 1960. godinu predviđeno je da se u 1960.
godini donese novi Zakon o šumama koji treba da doprinese daljem unapređenju
šumarske privrede, potpunijem uvođenju radničkog samoupravljanja,
poboljšanju organizacije i metoda gospodarenja u šumarstvu, kao i utvrđivanju
načina i izvora za financiranje razvoja šumarstva u cjelini, pa ova naprijed
iznesena izlaganja i prijedlozi imaju za cilj da ukazu na ogromne potencijalne
mogućnosti koje šumarstvo može da pruži ako se i njemu na vrijeme omogući
da se pravilno organizira i da pređe na savremenu proizvodnju kao što je to
učinjeno i u poljoprivredi.