DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1960 str. 38 <-- 38 --> PDF |
kitnjaka, bukve, već im naročita pogibelj prijeti od primiješanih vrsta: graba, klena, brijesta. Ove vrste ugrožavaju uspjeh pomenutih vrednijih vrsta ako se oplodna sječa provodi šablonski i s jakim intenzitetom. Takovom sječom ne sačekavši povoljan urod hrasta lužnjaka u nizinskom području ili bukve i kitnjaka na višim položajima, pomenute vrste sjene — iako kao primjesa vrlo korisne, ali lošije tehničke uporabivosti — često ranije zasiju cijelu površinu sječine skoro svakogodišnjim urodom sjemena, koje uz to vjetar raznosi i zasijava nadaleko. Uz mnogo svijetla — jakim otvaranjem sklopa — ove se vrste naglo razvijaju i tako onemoguće uspjeh vrednijih vrsta čak i onda, ako ove kasnije obilno zasiju površinu ispod svojih krošanja. Takav ponik vrednijih vrsta obično propadne pod zasjencm ranije zasijanog pomlatka vrsta slabije vrijednosti. To naročito vrijedi za hrast i jasen kao vrste svijetla, ali slično strada i bukov pomladak pod gustim pomlatkom ranije zasijanog graba, ako dugo ostane u njegovoj zasjeni. Zbog loše, šablonski provedene oplodne sječe ima od ranije dosta degradiranih sastojina, iz kojih su — pod zasjenom pomlatka pomenutih vrsta slabije vrijednosti — istisnute vrednije vrste. Tako je u nizinskom području hrast lužnjak često ugušen po grabu, klenu, brijestu, a na višim položajima bukva i kitnjak po grabu, ali često i hrast po bukvi. Da se izbjegne pomenutoj degradaciji sastojina treba prigodom provedbe oplodne sječe imati u vidu biološka svojstva i potrebe vrsta koje se nalaze u sastojini. Odnosne vrste treba da tvore na datom staništu harmoničnu zajednicu, koja će odgovarati cilju gospodarenja. Da tehnički manje vrijedne vrste (grab. klen, brijest) skoro svakogodišnjim urodom ne bi upropastile naš cilj: da u pomenutim sastojinama hrast lužnjak u nizinskom području, odnosno bukva i kitnjak na višim položajima, budu obilno zastupani kao glavna stabla, potrebno je imati u vidu da njihov urod, naročito bukve, izostaje i kroz više godina, kao i to, da se njihovo prirodno zasijavanje može uglavnom vršiti samo pod stablima sa kojih sjeme potječe. Poznato je da se ponik pomenutih manje vrijednih vrsta sjene može povoljno razvijati samo uz dovoljno svijetla, a to je u slučaju jakih prcgala. Slijedi, da u cilju priječenja ranog razvoja njihova treba podržavati povoljnu zasjenu tla. To je naročito važno sve do uroda hrasta lužnjaka, odnosno na višim položajima bukve i kitnjaka. Ako bi u oplodnoj sječi lužnjakovog područja ranije vadili pomenute vrste sjene: grab, klen, brijest — kako se to često događalo u lošoj pretpostavci, da će se time bolje osigurati mjesto vrednijim vrstama u novoj sastojini — sigurno je da bi time uglavnom zaprečili lužnjaku učešće u novoj sastojini, a u korist vrsta sjene, što bi značilo jaku degradaciju nove sastojine. Način provedbe oplodne sječe u bukovim sastojinama detaljno je prikazan x Šumarskom listu 1946. god. br. 1, a za nizinske šume u god. 1949. br. 6—7. b) Osnivanje sastojina s vrstama kojima ne odgovaraju stanišni uvjeti i osnivanje nomokultura. Poznato je da razne vrste drveća imaju raznolike zahtjeve prema stanišnim uvjetima, kao i to, da su ti uvjeti često vrlo različiti. Smatramo ekstremno lošim mokra staništa, a kao drugi ekstrem jako suha mršava tla na kakvima uspijeva tek po neka vrsta drveća. Između ta dva loša ekstrema nalaze se razni boniteti staništa. Cim je tlo dublje, svježije, rahlije i humoznije, bogatije na mineralima, tim je ono povoljnije za uspješan razvoj većeg broja vrsta drveća. Prema raznolikim biološkim svojstvima i razne vrste drveća su prirodno |