DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1960 str. 42 <-- 42 --> PDF |
mije i valjana sadnja. Na zakorovljenim površinama visina sadnica treba da približno odgovara visini korova. Što se tiče dimenzija jame kao općenito pravilo vrijedi, da su one tako prostrane, da korijenje pravilno posađene biljke ne dotiče stijene iskopane jame ni u dubinu, ni u širinu. U takovim jamama bit će žilje posađene biljke u rahlom tlu, u kome će se moći već prve godine povoljno razvijati, pa i u slučaju suše. Uz lošu obradu tla i lošu sadnju uspjeh rada ne može biti povoljan. Primjećuje se, da su dosta česte sadnje koje ne vode dovoljno računa o tehnici rada, pa je tada i uspjeh obično slab i prema tome rad skup. Stanišne prilike su često vrlo raznolike počam od onih na čistim površinama rahlog tla, do onih vrlo zakorijenjenih i zbijenih tala. O tome stanju, uz valjanu tehniku rada, ovisi i radni učinak koji će biti veći ili manji. Ali u svakom slučaju kod postavljanja normi treba da one odgovoraju mogućnosti valjanog rada; nikako ne smije da se ta mogućnost žrtvuje postavljenoj normi i time umanji uspjeh rada. Tako ima površina teških ili jako zakorovljenih tala na kojima, uz valjan i težak rad, 1 radnik ne može dnevno posaditi niti 50 sadnica, dok na rahlom i nezakorovljenom tlu posadi mnogo više. Slab uspjeh sadnje je na štetu povoljne kvalitete. Takova sadnja nosi u sebi jaku klicu degradacije nove sastojine. 2. ZAKAŠNJELA NJEGA SASTOJINA Mnoge su naše sastojine kvalitetno znatno nazadovale prepuštene dulje vremena prirodnom toku razvoja. One su često postale toliko degradirane, da se ni najsmišljenijcm njegom ne može postići neko značajno unapređenje njihova kvalitetnog razvoja. U ovom slučaju degradacija napreduje potpuno prirodnim putem, bez uplitanja čovjeka u tok razvoja sastojine, ali obično njegovom krivicom: neskretanjem prirodnog razvoja u kolotečinu povoljniju po uspjeh gospodarenja. Uslijed pomanjkanja pravovremene njege često je prevladao u mladićima zastarčeni štetni predrast. Taj predrast, koji je krošnjat i loše kvalitete, dugo trpljen u sastojini, uništi svojom zasjenom uzgojno vrednija stabla iz sjemena, koja su nikla uglavnom u doba oplodne sječe. Ali, često ima štetnog predrasta koji nastaje u doba oplodne sječe. Takov je naročito opasan predrast graba, brijesta, klena ako ugrožava pomladak, hrasta, bukve, jasena. Spomenut ćemo neke najobičnije i vrlo štetne slučajeve degradacije ove vrste, a povodom zakašnjele njege. U nizinskom području — kako je već spomenuto pod 1 a — najvrednije naše vrste, hrast lužnjak i jasen, iako su bile povoljno zasijane, često stradaju, jer ih preteku u razvoju i uguše tehnički manje vrijedne vrste sjene: grab, klen, brijest. U svakom slučaju prirodne obnove nizinskih sastojina, u kojima se nalaze u smjesi pomenute vrste, potrebna je već od početka zasijavanja naročita kontrola razvoja nove sastojine i, prema potrebi, primjena njege u pravo vrijeme, bez zakašnjenja. Naime, treba imati u vidu da se hrast i jasen, ka o vrst e svijetla , ne mogu dugo održati u zasjeni pomenutih vrsta sjene, kao i to, da se mogu povoljno razvijati samo ako prirastom u vis prednjače pred vrstama sjene. Zato je važno već u prvoj mladosti ukloniti, odnosno prikratiti predrast vrsta sjene tamo gdje su vrednije vrste ugrožene, te im time osigurati obilno svijetlo. Gdje osiguravanje obilnog svijetla kasni, o hrastu i jasenu često nema ni traga u sastojini ili su ove vrste zastupane tek sa po ko 312 |