DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1960 str. 45     <-- 45 -->        PDF

jasena. Lijepim, glavnim stablima treba već od rane mladosti osigurati dosta
svijetla tako, da im krošnja u mješovitim sastojinama bude više od krošanja
susjednih stabala ili, ako se radi o čistim grupama jasena, da se jasenova stabla,
u korist odabranog glavnog, postepeno sve više razmiču. Krošnja tih odabranih
stabala sa visinom će biti sve veća. Njega jasena je ranije bila naročito slaba
uslijed t. r. stalnog podržavanja u pregustom sklopu. Za navedeni valjan postupak
najbolji su dokaz dala pojedince zastupana ona jasenova stabla koja su
visinom dominirala nad ostalim vrstama. Ona su se isticala naročito vrijednim
i jakim deblom, a i krošnjom, dok su preguste jasenove grupe velikih visina,
tankog debla i crnog srca bile u takovom stanju, da o daljoj uspješnoj njezi
obično nije moglo biti ni govora.


Degradacija neke sastojine može nastati, i prejakim zahvatom u nju. Ona
time stradava uslijed neprirodnog stanja u kakovo je prenaglo stavljana. To
naročito vrijedi za sastojine koje su ranije njegovane niskom proredom, čime
su bile lišene donje etaže. Kad bi ta taža postojala, ona bi ispunjavala nastale
praznine, djelomice bi urasla među dominantna stabla, te bi se njega lako i
dalje obavljala.


4. ŠIKARE
Težaj slučaj degradacije šuma predstavljaju šikare. One su kod nas naročito
rasprostranjene u Lici, ali ih ima i u drugim područjima naše republike.
Šikare se obično nalaze u blizini naselja, osobito u onim bivšim z. z., u kojima
nije šuma imala nikakovu zaštitu, a kamoli njegu. Na mjestu današnjih šikara
nekad su postojale prirodne visoke šume, koje su prekomjernim iskorišćavajem
pretvorene u paniače, a ove dalje u šikare, koje su često obrasle raznim
grmljem i kržljavim ostacima šumskog drveća. Ne samo da je šuma bila stalno
degradirana neurednom sječom, već i neograničenim pašarenjem, a i požarima.
Takovim postupkom šikare su često postepeno prelazile u pašnjake, zatim u
goleti, na kojima je nestalo ne samo tragova drveća i grmlja, već je i tlo postajalo
sve siromašnije, isprano. Ispiranjem nezaštićenog tla. na primjer u Lici,
zemlje je bilo sve manje, a kamenja na površini sve više. Na taj način su se
mncge ranije obradive površine pretvorile skoro u čiste kamenjare.


Prema intenzivnosti faktora koji su vršili degradaciju stepan degradacije
šikara vrlo je raznolik. Uglavnom može se razlikovati dva tipa i to: šikare u
kojima su vrste drveća još povoljno zastupane i u kojima nisu potrebna veća
popunjavanja i šikare obrasle znatnim dijelom uz vrste drveća i grmljem, naročito
trnjem, isprekidano s većim i manjim plješinama. sa prelazom u čistinu.
Čim je neka šikara bliže naselja, tim je ona više stradavala i uzmicala.


Uklanjanjem štetnih faktora, uglavnom nerazumne sječe, pašarenja i paljenja,
u mnogo slučajeva su stvoreni povoljni uvjeti za melioraciju. U šikarama
ili dijelovima njihovim na kojima su zastupane vrste drveća kao niska šuma
glavni je zadatak njege, da im se — u svrhu lakše konverzije — osigura nesmetan
razvoj. Njegom svake grupe panjače razmicat će se dominantni izbojci
iz panja sječom onih između jačih lošijeg uzrasta koji smetaju ljepšima ili i
jednakima. Tokom razumne njege sastojina će se povoljnije razvijati i broj
izbojaka iz svake grupe sve više će se smanjivati. Nakon stanovitog vremena,
a negdje i odmah, moći će se pristupiti postepenoj likvidaciji šikare, te osnivanju
nove sastojine iz sjemena: visoke šume s raznim vrstama kojima stanišni


315