DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1960 str. 47 <-- 47 --> PDF |
PRILOG POZNAVANJU ŠUMSKIH TALA BOSUTSKOG PODRUČJA Ing. Kalinić Mirjana UVOD Slavonske posavske šume, koje se prostiru na lijevoj i manjim dijelom na desnoj obali Save, od Siska pa gotovo do ušća u Dunav, poznate su u svijetu kao jedinstveno optimalno područje kvalitetnih hrastovih šuma. One su bile nekad najglavniji ekonomski faktor privrede Slavonije. Velika vrijednostljepota ovih nizinskih šuma stvorila je pojam renomirane »slavonske hrastovine «. Tehnička svojstva hrastovine, kao fina struktura, elastičnost, te ogromne dimenzije hrasta čija su stabla imala i do 250 cm promjera, sa masom do 20, pa i 30 m3, bila su i u doba najvećih ponuda drveta na inozemnim tržištima bez konkurencije. Bosutno nizinsko područje predstavlja najveći i glavni šumski kompleks posavskih šuma. Obuhvaća površinu od oko 60.000 ha, a prostire se južno od Vinkovaca t. j . južno od željezničke pruge Zagreb—Beograd, pa do rijeke Save. Prema zapadu ograničeno je linijom Vrpolje—Samac, a prema istoku granicom Autonomne Pokrajine Vojvodine (si. 1.). BOSUTSKO ŠUMSKO PODRUČJE MJERILO 1:50OOOO SI. 1. — Bosutsko šumsko područje |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1960 str. 48 <-- 48 --> PDF |
Specifične ekološke prilike staništa Posavine uvjetovale su ovdje pretežno razvitak nizinskih šuma hrasta lužnjaka (Quercus robur). Uz hrast lužnjak pridolaze još kao glavne vrste drveća poljski jasen (Fraxinus angustifolia Vahl.), te nizinski brijest (Ulmus campestris). Brijesta nalazimo danas mnogo manje nego ranije, jer se on masovno suši i propada od t. zv. holandske bolesti. Uz glavne vrste često pridolaze još grab, lipa, vez, topole i crna joha. Sve ove vrste drveća javljaju se uglavnom u smjesi, i to u različitom omjeru, a među njima gotovo redovne dominira hrast. Osim mješovitih sastojina hrasta lužnjaka s brijestom i jasenom, nalazimo na ovom području i čiste, umjetno podignute, lužnjakove sastojine. Mješovite sastojine uzgojene su prirodnim podmlađivanjem oplcdnom sječom. Hrast pridolazi na višim položajima (gredama) i plićim depresijama, a grab, klen i lipa također na gredama; jasen naseljuje niža mjesta (niže), a brijest se javlja ponekad na gredama sa hrastom, ali i na nižim položajima s hrastom i jasenom. Najniže položaje — depresije — obrašćuje jasen, zatim topola, vrba ili na ovim položajima i nema šuma, već su obrasli barskim travama i šašom U teku našeg stoljeća počele su mnoge starije, naročito čiste, sastojine hrasta lužnjaka, u području Posavine, pa tako i u Bosutskom području, fiziološki slabiti i propadati. Istraživanjem uzroka sušenja (17) ustanovljeno je da su osim premjenjenog vodnog režima, na sušenje ovih sastojina utjecala i kolebanja klime. Naime, unazad 40 godina javljaju se dulja sušna razdoblja koja uvjetuju nepovoljne klimatske i hidrografske prilike za šume hrasta lužnjaka. Smanjenju prirasta i sušenju hrastovih sastojina doprinijeli su mnogo i masovni napadi gubara i drugih štetnika. Osim ovih uzroka treba spomenuti i negativan utjecaj čistih sječa na kvalitet tla, koje su bile izvođene na velikim površinama, kao i loš utjecaj paše, jer i ona nepovoljno djeluje na svojstva tla (čini ga zbitim, neprozračnim i t. d.). Sve ovo uzrokuje opet dalje niz nepovoljnih činilaca o kojima ovisi ishrana i život drveća. Šumska tla Bcsutskog područja nisu dosada bila istraživana. Pored istraživanja koja su vršili Sandor i Mosković (13, 10), zatim S t e b u t, Seiwert h i Skcri ć (11, 12, 14) u nekim predjelima Slavonije, poljoprivredna tla istočne Slavonije i Baranje istraživali "su u novije vrijeme B. Jugo , P. K o- v a č e v i ć, M. K u r t a g i ć i dr. (8), a kasnije B Đ a k o v i ć (3). Autori B. Jugo, P. Kovačević, M. Kurtagić i dr. razlikuju u području istonče Slavonije slabo, srednje i jako degradirani černozem, zatim pedzolirana, močvarna i aluvijalno močvarna tla. Smeđe šumsko tlo po Moskoviću. označili su kao vrlo slabo podzolirano, a sivo šumsko tlo kao slabo podzolirano. Intenziviranje šumske proizvodnje u Bosutskom području, uzgojem ne samo kvalitetnog hrasta, već i unošenjem listača (c. oraha, javora i dr.), kao i uzgojem vrsta brzog rasta (prvenstveno eurameričke topole), iziskivalo je barem crijentacicna ispitivanja svojstava šumskih tala. Rezultati ovih ispitivanja predstavljaju za sada samo prilog poznavanju šumskih tala s ciljem da se ona kasnije dopune. Profili koji su ovdje opisani ili za koje se navede samo analize njihovih svojstava snimljeni su u šumskim predjelima Lože, Južno Boljkovo, Bok. Sjeverno Bcljkovc, Vrapčana, Zapadna Kusara i Deš.* * Profili ovih šumskih predjela označeni su u daljnjem tekstu i tabelama kako slijedi: Profil 1 — šumski predjel Lože. profil 2 — š. p. Bok, profil 3 — š. p. Južno Bcljkovo, profil 4 — š. p. Sjeverno Boljkovo, profil 5 — š. p. Vrapčana, profil 6 — š. p. Zapadna Kusara, profil 7 — š. p. Deš. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1960 str. 49 <-- 49 --> PDF |
METODA RADA Terenska istraživanja izvršena su djelomice početkom 1956. godine i u jeseni iste godine. Laboratorijske analize izvršila sam najvećim dijelom u Zavodu za agroekologiju Zagreb i Institutu za šumarska i lovna istraživanja NRH Zagreb. Izvršene su ove analize: 1. Reakcija tla potenciometričkom metodom uz mjernu Chinchydron i proredbenu kalomel elektrodu, 2. Stepen zasićenosti bazama (VVo) po Kappenu, 3. Sadržaj CaCOs u tlu kalcimetrom po Scheibleru, 4. Sadržaj humusa oksidacijom s kalijskim bikromatom (po Lichterfeld-u), te permanganatncm metodom po Isčereku u modifikaciji Kocmana, 5. Sadržaj fiziološki aktivno« KJO i PsOs po Egnerovoj laktatnoj metcdi, C. Mehanički sastav elutracijskom metodom po Kopecky-u, a surova glina (čestice < 0,002 mm) sa pripremom u NHiOH. PEDOGENETSKI FAKTORI Geološk i (matični) supstrat. Na pojavu tipova i podtipova tala u ovom području — kao i u najvećem dijelu istočne Slavonije, ima veliki utjecaj diluvijalni geološki supstrat — les. Les ili prapor je eolska taložina nastala za vrijeme diluvija djelovanjem vjetrova (fenovi) koji su duvali sa ledenih polja i nosili velike količine sitne prašine, te je taložili u nizine i po bregovima (15). Eolski nanos koji se istaložio na suhoj podlozi ima tipske osobine lesa t. j . sivkasto-žućkastu boju, tipičnu agregaciju, nestabilnu sitnomrvičastu strukturu, s vertikalnim lomljenjem i šupljinJcama. Takav les je rastresit i veoma propuštan za vodu. Sadrži 18—26% CaCOs (8). Ovdašnje lesne naslage nastavak su lesnih nanosa Srema, koje se u obliku uskcg ravnjaka kod Vinkovaca (širina mu je nekoliko stotina metara) protežu i proširuju prema zapadu u Đakovački praporni ravnjak. Južnije od Vinkovaca u pravcu prema Savi javlja se uglavnom matični supstrat srodan lesu t. zv. močvarni les, izuzev Malog i Velikog Brda kod Gradišta gdje nalazimo les. Lesni materijal, koji se ovdje taložio u depresijama — nekadašnjim barama — ili je bio pretaloživan riječnim tokovima, uvjetovao je tvorbu močvarnog lesa koji je nešto težeg mehaničkog sastava od tipskog lesa viših položaja, zbijeniji je, te žućkaste boje sa plavkastom nijansom. Na mjes´.´ ma gdje je lesni materijal bio stalno pod uplivom podzemne vode, opaža se zaglejavanje toga materijala. Još južnije, u pravcu Save i uz samu obalu, razvile su se aluvijalne naslage — aluvijalni geološki supstrat (8). Klima . Bosutsko nizinsko područje kao sastavni dio istočne Slavonije ima umjereno kort´^entalnu klimu. Ono je zapravo prelazno područje između sušnih krajeva na istoku i sjeveru, te vlažnijih krajeva prema zapadu. Da bismo dobili uvid u karakter klime kao pedogenetskog faktora ovog područja, obradili smo mjesečne i godišnje kišne faktore (5) na temelju poda 319 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1960 str. 50 <-- 50 --> PDF |
taka meteorološke stanice Vinkovci. Obrađen je period od godine 1953. do 1957.* Dobiveni rezultati pokazuju da ovdje imamo 2 mjeseca s perhumidnom. 2 s humidnom, 2 sa semihumidnom, jedan sa semiaridnom, 2 sa nivalnom i 3 s aridnom klimom. Prema tome u mjesecima oktobru, novembru i decembru, te martu, aprilu i maju vrše se intenzivniji procesi ispiranja i destrukcije tla negoli u ostalim mjesecima. Bilans vode u tlu — na bazi evapotranspiracije — izračunat je na temelju metode Thornthwait-a (2,16). Iz podataka srednjih mjesečnih količina oborina, izračunava se ovim metodom potencijalna evapotranspiracija (PE), rezerva vode u tlu (R), stvarna evapotranspiracija (SE), te manjak (M) i višak (V) vode u tlu (vidi grafikon 1 bilansa vode). Potencijalna evapotranspiracija predstavlja količinu vode u tlu koja bi se potrošila kad bi bilo dovoljno vlage na raspolaganje u čitavom periodu (I.—XII. mj.). Prema podacima bilansa vode u tlu po Thornthwait-u (grafikon 1) u periodu od 1953.—57. g. zabilježen je višak vode u prvoj polovini godine i to od II.—V. mjeseca u iznosu od 82 mm. Isparivanje vode kao i potrošak od strane B UH NS VODI U TLU -EVflPOTJfflNSP/fiAC/JFI (Prema Thontl/tvctife-uJ 160 VtiVKOVC/ 140 /9S3 -/95? $. 120 legenda 06ori?ie ft: K PL (sa kor.) $ 100 se ft 7ttct7tjafc vfape (lilill po punce rezerr* Y?aqe $ 60 [EEg višak voc/r ft: Ci 20 I II III IV v VI VII VIII IX X XI XII * Ovako kratak period (dopunjen u nastavku analizom višegodišnjih prosjeka oborina) obrađen je s razloga što meteorološka stanica Vinkovci mjer; temperaturu tek od 1953. godine. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1960 str. 51 <-- 51 --> PDF |
biljnog pokrivača nešto je veći od količine oborina već u VI. mjesecu, a u VII., VIII. i IX. mjesecu ove su količine gotovo dvostruko veće. Stoga se u tim mjjesecima i javlja manjak vode u iznosu od 68 mm. Popuna rezerve vlage počinje tek od mjeseca oktobra. S obzirom da za Vinkovce i okolicu raspolažemo podacima temperatura samo za kratak period (1953.—57. g.), to ćemo prikaz o klimi dopuniti još podacima oborina (tabela br. 3)) koje su mjerene za dulji niz godina u Drenovcima, Vinkovcima i Županji, a u Spačvi samo od 1953.—1957. godine. Višegodišnji prosjek oborina Tabela br. 3 MJESECI Opažačka God. Razdoblje vrijed. opažanja stanica I. II. III. IV. V. VI. VII. VIII. IX. X. XI. XII. Drencvci 55 59 53 63 78 89 55 58 65 91 82 72 803 1931.—1957. Vinkovci 38 46 39 50 69 79 53 47 52 59 63 54 657 1914.—1938.* Županja 48 53 42 57 74 83 54 50 59 66 70 61 717 1931.—1957.* Spačva 41 73 51 79 135 120 74 75 46´ 67 45 77 758 1953.—1957.* Temperaturni podaci za Vinkovce (period 1953.—57. g.) i za dulji period najbližih stanica Osijek i Đakovo pokazuju, da je juli najtopliji mjesec, a januar najhladniji. R e 1 j e f. Iako je Bosutsko područje uglavnom ravno do veoma slabo valovito, reljefske razlike su ipak tolike, da su uz ostale pedogenetske faktore mnogo utjecale na formiranje različitih tala. Tako su se na reljefskim uzvišicama (gredama) koje voda ne plavi razvila podzolirana šumska tla (kako sam ih označavala po ranijem nazivu u vrijeme istraživanja 1956. g. — vidi poglavlje »Tla«). Niži dijelovi reljefa (depresije, niže) pod većim su uplivom podzemne i stagnirajuće vode, te ovdje tla pokazuju u većoj ili manjoj mjeri znake zamočvarenosti, tako da se međusobno razlikuju s obzirom na boju, mehanički sastav, strukturu i t. d. Na taj način čine niz prelaza prema močvarnim tlima keja se razvijaju u najnižim dijelovima reljefa — depresijama. Vegetacija . Prema rezultatima istraživanja I. Horvata (7), Posavske šume hrasta lužnjaka pripadaju zajednici Querceto-Genistetum elatae. Specifični ekološki faktori ovoga područja (velika vlaga u proljetnim mjesecima, periodične poplave, visok nivo podzemne vode i t. d.) uvjetuju razvoj i opstanak ove trajne zajednice, koja iako mjestimično znatno utjecana djelovanjem čovjeka i prirodpih faktora (kalamiteti), pretstavlja ipak najljepšu i najvrijedniju zajednicu nizinskih šuma ne samo Bosutskog već i cijelog područja Posavine. Ova je šumska zajednica raščlanjena u dvije subasocijasije: Querceto-Genistetam elatae caricetosum brisoides acidofilnijeg karaktera i Querceto-Genistetum elatae caricetosum remotae, koja je sušeg karaktera. I. Horvat donosi također dvije snimke iz poplavnog područja Bosuta oko Spačve, sa mjesta koja su samo neznatno uzdignuta iznad površine na kojoj voda stagnira dulje vremena premda i ove površine mogu biti za najvišeg vodostaja poplavljene. U sloju drveća * Za opažačku stanicu Vinkovci nedostaje mjerenje za godine 1914.—1938., Županju 1932. j 1940. godina i u Spačvi I.—VII. mjesec 1953. godine. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1960 str. 52 <-- 52 --> PDF |
SI. 2. Motiv iz Bosutske šume ovih ploha javlja se, za razliku od tipično građenih ploha zajednice lužnjaka s velikom žutilovkom, veoma obilno obični grab, te klen i lipa. U sloju niskog rašća razlike su još veće, jer se javljaju posve nove vrste koje upućuju na suho tlo (Ruscus aculeatus, Tamus communis, Arum maculatum i dr.). Kovačević J. (9) istražio je opsežno vegetaciju Biđ-Bosutskog polja. TLA Spomenuto je da na tvorbu i rasprostranjenje tipova tala ovog područja ima, pored ostalih pedogenetskih faktora, znatan utjecaj reljef. Kako sam ova istraživanja vršila 1956. godine, označavala sam tla koja su se razvila na povišenim mjestima — gredama, prema ranijoj oznaci, kao podzolirana šumska tla cdn. s obzirom na razlike koje su uvjetovane reljefom i dr., vrlo slabo i slabo podzolirana tla (8). Prema novijim saznanjima o genezi i klasifikaciji tala te legendi pedološke karte Jugoslavije koja je sačinjena na osnovu tih saznanja, tla spomenute grupe spadaju dijelom u isprana smeđa šumska tla — lesivirana ´(14), te parapodzolasta tla. Na gredama koje su pod utjecajem većeg vlaženja, razvio se parapodzol (pseudoglej) odn. jako podzolirano tlo po Gračaninu. Na mjestima nižima od spomenutih gdje je utjecaj podzemne i nadzemne vode jači, ukazuju tla sve više znakove zamočvarenja ili su zamočvarena. Najniže dijelove reljefa zauzimaju močvarna (hidrogena) tla. a uz rijeku Savu, u užem pojasu, aluvijalna. Ovom prilikom opisat ćemo dva snimljena profila iz šumskog predjela Lože i Južno Boljkovo. Za ove profile, kao i za profile iz šumskog predjela Vrapčana, Bok, te Sjeverno Boljkovo, a koja su reprezentanti vrlo slabo i sla |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1960 str. 53 <-- 53 --> PDF |
bc pcdzcliranih tala, po starijoj oznaci, odn. većim dijelom ispranih šumskih tala (lesiviranih), donosimo podatke o mehaničkom sastavu, fizikalnim i kemijskim svojstvima. Močvarna tla opisat ćemo profilom jednog mineralnog močvarnog dosta humcznog tla na lesu iz šumskog predjela Zapadne Kusare (profil 6). Uz opis morfoloških svojstava ovog tla, donosimo za isti profil kao i za profil jednog mineralnog močvarnog jako humoznog tla iz šumskog predjela Deš (profil 7), podatke o mehaničkom sastavu, fizikalnim i kemijskim svojstvima. VRLO SLABO I SLABO PODZOLIRANA SUM. TLA (pretežno isprana smeđa šumska tla) MORFOLOŠKA SVOJSTVA Radi upoznavanja vanjske i unutarnje morfologije ovih tala donosimo opis profila 1 — šumski predjel Lože, područje šumarije Županja. Makroreljef je vrlo blago valovit, a mikroreljef greda. Geološki supstrat je les. Mješovita sastcjina hrasta lužnjaka i jasena s nešto brijesta i graba. Obrast sastojine je 0.8—0,9. Starost oko 95 do 100 godina. Opis profila: Aoo (0—1) cm nerastrcšen sloj iistinca pretežno hrasta. Ao (1—4) cm poluraspadnuta i raspadnuta masa organske tvari i sitnica smeđesive (pepeljaste) boje sa tamnom nijansom, ilovasto, fine mrvičaste strukture, prelazi u Ai (4—30) cm smeđesive boje, glinasto-ilovasto. dobro izražene orašaste strukture, sa vrlo rijetkim pjegicama crne do crnosmeđe boje 0 1 mm prelazi u AB (30—37}( cm smeđesive boje sa nešto tamnijom nijansom, te mnogo pjegica smeđe boje orašaste strukture, postepeno prelazi u B (37—62) cm tamnosive boje sa smeđom nijansom, te mnogo crnosmeđih pjegica oko 1 mm 0, ilovasto glinasto, dobro izražene orašaste strukture oštrijih bridova, izrazito prelazi u BC (62—79) cm smeđe-žute boje sa tamnosivom nijansom, te vrlo mnogo pjegica do 1,5 mm 0, crne boje, ilovasto, postepeno prelazi u C (79— ) cm smeđe-žuta karbonatna ilovača, slabije izražene grudaste strukture sa bijelim lutkicama veličine do 1—1,5 cm 0. Reakcija na HC1 je negativna do dubine od 75 cm, gdje se javlja karbonatna lesna ilovača. Opis orofila ispranog smeđeg šumskog tla (profil 3) iz šumskog predjela Južno Bolkovo — područje šumarije Vrbanja. Makrorelijef je ravan, mikroreljef — greda. Geološki supstrat les. Mješovita sastojina hrasta i graba s nešto jasena i lipe. (0—3—4) cm listinac poluraspadnut i raspadnut sa česticama tla, smeđe boje, praskaste strukture, vlažan, prelazi u (4—25) cm smeđesive boje, krupno mrvičaste strukture, ilovasto glinasto, postepeno prelazi u (25—66) cm nešto svjetlije smeđe boje, rijetke smeđe mrlje, orašaste strukture, ilovasto-glinast. prelazi u (66—80) cm beskarbonatni žućkastosivi supstrat, ilovast, sadrži rjeđe mrlje tamnosmeđe, rđaste boje. Ne reagira na HC1 do iskopane dubine. Korjenje drveća širi se uglavnom 50—70 cm u oba profila, dok sitnije korijenje prorašćuje cio profil tla. S obzirom na mehanički sastav, ova su tla uglavnom ilovasta, glinasto ilovasta i ilovasto glinasta. Niži horizonti su nešto težeg sastava — ilovasto gli |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1960 str. 54 <-- 54 --> PDF |
nasti do glinasti, ali još uvijek dovoljno rahli i porozni za nesmetani razvoj korjenovog sistema^ Analitičke rezultate mehaničkog sastava i surove gline donosimo u prilo ženoj tabeli br. 4. Tabela br. 4. Oznaka Dubina profila u cm Profil 1 4—30 > 37—62 Profil 2 0—14 » 14—39 >) 39—75 ;? 75—107 Profil 3 4—25 ; t 25—66 Pofil 4 1—17 » 17—50 ´ 50—79 Mehanički Kopeckom I II <0,001 0,01— mm 0,05 mm 49,35 42,05 59,00 35,20 49,29 37,39 54,16 35,28 49,92 38,32 60—36 34—48 58,95 36,58 56—35 37,57 51,45 40,15 57,31 35,49 66,27 37,81 sastav po u °/o čestica Surova III IV glina 0,05— 0,1— <0,002 0,1 mm 2,0 mm mm 5,87 2,73 16,00 3,50 2,30 20 30 11,29 2,03 9.29 9.08 1,48 12,95 7,12 4.64 20.80 3.88 1.28 13,80 3,30 1,17 14,46 560 0.48 21,75 7,79 061 15.47 6.32 0.88 18,46 1.54 0.38 22 67 Teksturna oznaka glinasto ilovasto umjereno koloidno ilovasto glinasto jako koloidno glinasto ilovu sto slabo koloidno ilovasto glinasto umjereno koloidno glinasto ilovasto jako koloidno glinasto umjereno koloidno ilovasto glinasto umjereno koloidno ilovasto glinasto jako koloidno ilovasto glinasto umjereno koloidno ilovasto glinasto umjereno koloidno glinasto jako koloidno Podaci analiza tala iz šumskih predjela Lože. Bok, Južno i Sjeverno Boljkovo (profili 1. 2, 3 i 4) ukazuju na premještanje koloidnih čestica iz površinskih prema dubljim horizontima. Prema tome obzirom na sadržaj surove gline mogu se ova tla označiti kao umjereno do jako koloidna. dok je matični sup strat slabo do umjereno koloidan. Fizikalna svojstva Oznaka profila Duubina cm Porozitet u «Vo Aps. ks vodu vol. %> Profil 1 4—30 48,37 40,45 ,, 37—62 48,55 37,41 Frofil 5 10—20 47,98 37,93 ,, 50—55 41,31 36,51 Profil 2 20—55 46,35 43,39 „ 55—66 44,76 41,15 Profil 3 4—25 55,67 50,55 42—50 45,48 41,48 ;i Tabela br. 5. ipacitet za zrak Specif. težina vol . ">/7.92 1,43 2,77 11,14 1,42 . 2,76 10.05 1,42 2,73 4,80 1,52 2.55 2,96 1,47 2,74 3,61 1,53 2.77 5,12 1,21 2,73 4,00 1,45 2.66 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1960 str. 55 <-- 55 --> PDF |
Rezultati analiza fizikalnih svojstava (tab. br. 5.) pokazuju da su tla iz šumskih predjela Lože, Vrapčana, Bok i Južno Boljkovo (profili 1, 2 i 3) uglavnom porezna, osrednjeg do velikog kapaciteta za vodu. Kapacitet za zrak u profilima Lože i Vrapčana je nešto povoljniji nego kod profila Južno Boljkovo, ili profila Bok gdje je veoma nizak.* Također istraživanja koja je djelomično u šumskim tlima kompleksa Spačve preveo Đ a k o v i ć (3) pokazuju slične rezultate. Autor navodi da »u kapacitetu za zrak, šumska tla osjetljivo zaostaju za vrijednostima poljoprivrednih tala. Neka poljoprivredna tla približuju se, po svojim vrijednostima, šumskim tlima, jer od njih i potječu, a slabom obradom i ostalim faktorima nije ih uspjelo popraviti i dovoljno im poboljšati fizikalna svojstva.« Analize kemijskih svojstava prikazali smo u slijedećoj tabeli (tab. 7.): Tabela br. 7. Oznaka Dubina Reafc :cijapH tla Adsorpcijski kompleks po Kappenu profila u cm nKCl H2O V°/o S T-S T Profil 1 4—30 4,97 5,87 37—62 5,81 6,20 Profil 2 0—14 5,57 6.49 85.86 33,75 5,60 39,35 „ 14—39 4,87 5,57 79,93 23,30 5,85 29.15 ); 39—75 75—107 5,45 5,67 6,51 0,81 89,04 87,85 24,71 27.50 3,04 3,80 27,75 31,30 Profil 5 5—20 5,20 5,95 35—50 5,50 6,20 70—95 6,40 6,99 Profil 3 1—23 4,50 5,49 77,07 30,50 9,07 39,57 23—66 5,80 6,43 87,40 28,10 4,05 32,15 Profil 4 17—50 5,10 6,20 50—79 6,40 7,25 Reakcija tla u nKCl-u kreće se od jako do slalo kisele (tab. br. 7.), dok je reakcija tla u vodi slabo kisela do neutralna. Stepen zasićenosti adsorpcijskog kompleksa (V%) bazama je visok, te uglavnom ne pada ispod vrijednosti od 77"´0. To pokazuje da su tla zasićena bazama odn. da Ca nije ispran iz adsorpcijskog kompleksa. U tabeli broj 8. donosimo rezultate ispitivanja humusa i fiziološki aktivnog K2O i PL´OS. Tabela br. u 100 gr. tla fiziol. aktiv. Oznaka Dubina Humus po Eg neru prefila u cm ´O/o mg KsO mg PsOs Profil 1 4—30 2,05 37—62 0,97 Profil 2 0—14 6.40 9.7 4,5 14—39 1,94 3,9 2,7 Profil 3 4—25 2,92 4,0 0,8 25—66 1,40 2.5 0.0 Profil 4 1—17 5,30 17—50 1.42 * Napominje se da su uzorci tla za fizikalna svojstva sticajem okolnosti vađeni u različito godišnje doba što je utjecalo na rezultate koji se stoga ne mogu potpuno uspoređivati. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1960 str. 56 <-- 56 --> PDF |
Sadržaj humusa u površinskim horizontima (tab. br. 8.) iznosi 2—6n n. Veće količine humusa sadrže tla u depresijama (poplavna, močvarna). Sadržaj biljkama lako pristupačnog kalija i fosfora vrlo je nizak u oba slučaja. Izvršena istraživanja fosfora i kalija u ovim tlima nedostatna su za donošenje zaključka da su sva šumska tla ovdje slabo snabdjevena kalijem, a napose fosforom. No. istraživanja poljoprivrednih tala područja istočne Slavonije pokazala su također niske količine ovih hranjiva. Na položajima koji su još niži od opisanih profila 1, 2, 3, 4, 5, u mikro-i mezodepresijama. opaža se zaglejavanje podzoliranog šumskog tla. Ovdje su zastupljene najčešće mješovite sastojine jasena i hrasta ili samog jasena. Površinski horizont ovih tala je tamno smeđe boje, glinasto-ilovast. a već na oko 40 cm opaža se uz sivkastu boju B-horizonta i plavkasta nijansa (BG). Na dubini oko 60—90 cm javlja se najčešće plava nijansa gleja, težeg mehaničkog sastava t. j . glinasto-ilovastog do ilovasto-glinastog i glnastog; veoma je slabo strukturno i slabo propusno. C-supstrat je slabije karbonatni zaglejeni les plavkaste boje sa mazotinama željeza. Utjecaj podzemne vode na ovakovim položajima je već znatan, jer se voda ovdje može pronaći i na oko 100 cm dubine. Glavni dio korjenja prorašćuje dubinu od 50—70 cm. Opisana tla čine mnogobrojne prelaze s obzirom na reljef, vodne prilike i t. d., koji se odražavaju u boji i ostalim svojstvima tla. Ovom prilikom nije ih se moglo detaljnije obraditi. MOČVARNA TLA Močvarna (hidrogena) tla zauzimaju najniže dijelove Bosutskog područja. Na njihov razvoj ovdje veoma utječe voda (podzemna, stagnirajuća) kao i matični supstrat — močvarni les. U najdubljim depresijama voda dugo zaostaje i uvjetuje bujan razvoj barske vegetacije. Obamrla organska tvar postepeno se nakuplja, jer su uslovi za njezino rastvaranje (nedovoljna aeracija, slaba mikrobiološka aktivnost i dr.) veoma nepovoljni. Sadržaj humusa može iznositi u tlima ovih depresija 10—15% i više. Ovakove depresije su u nekim šumskim predjelima odvodnjene i privedene poljoprivrednoj ili šumskoj kulturi. Tako je u bari Desičevo uzgojena kultura kanadske topole, koja je veoma dobro uspjela. No na mjestima gdje je utjecaj stagnirajuće i podzemne vode ipak velik, gdje je ona uglavnom stalno visoka, te se glej-horizont javlja već na oko 40 cm dubine, topole nisu uspjele (bara Kubra) ili su slabog vitaliteta. Tlo na položajima nešto višima od nstom spomenutih, na kojima se voda zadržavala samo veći dio godine, siromašnija su humusom od pređašnjih, jer su uslijed manjeg sadržaja vode u tlu uslovi za rastvaranje organskih tvari bili povoljniji. Na ovim tlima najčešće su mješovite sastojine hrasta i jasena, čiste sastojine hrasta ili manje sastojine čistog jasena. MORFOLOŠKA SVOJSTVA MOČVARNIH TALA Opisan je profil jednog mineralno močvarnog dosta humoznog tla na lesu iz šumskog predjela Zapadne Kusare (prof. 6). Sastojina hrasta lužnjaka u monokulturi dosta je slabog izgleda, stara oko 35—40 godina. Promjer srednjeg stabla je oko 20 cm. 326 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1960 str. 57 <-- 57 --> PDF |
A0 (0—3) cm sloj listinca, polurastvoren, tamnije smeđe boje, puno korjenčića; samo tlo je sitnomrvičasto, svježe; izrazito prelazi u Ai (3—20) cm tamnosivosmeđe boje, glinasto, orašaste do krupnogrudaste strukture, rijedak ortštajn i rijetke gjegice rđaste boje, naročito oko sitnih korjenčića; postepeno prelazi u BG (20—55) cm tamnosivo s plavkastom nijansom, glinastoilovasto, vlažno, dobro izražene krupnogrudaste strukture, rjeđi ortštajn, pjegice crne i rđaste boje, postepeno prelazi u BGC (55—6´S) cm prelazni horizont, glinastog mehaničkog sastava, dobro izražene sitnoorašaste strukture, sadrži dosta ortštajma; kao prelazni horizont izmiješan je već ponešto s lesom i pomalo zaglejen (slaba plavkasta nijansa), pošteno prelazi u C/G (66—120) cm smeđe bjelkaste boje, karbonatna vlažna ilovača — les, izmješana ponešto sa gornjim tlom, slabije izražene grudaste strukture; javljaju se pjege rđaste boje; od 110 cm dalje sadrži dosta vapnenih lutaka. Tamnija boja gornjeg horizonta profila ovog tla ukazuje, da je ono humoznije od ispranog smeđeg šumskog tla (vrlo slabo i slabo podzolirano tlo). Plavkasta nijansa horizonta 20—55 cm i horizonta 55—56 cm (u nešto manjoj mjeri) znak je postepenog zaglejavanja. Reakcija na karbonate javlja se od 110 cm dubine. Korijenje prorašćuje čitav profil tla, ali je najviše razvedeno na dubini od 40—50 cm. Ako se usporede elementi analize ovog tla sa rezultatima dobivenim za jače zamočvareno tlo jedne dublje depresije pod sastojinom jasena u šumskom predjelu Deš (profil 7), može se odmah vidjeti da je tlo u Dešu znatno bogatije humusom (8,57´°o) t. j . jako humozno. U ovom, naime, šumskom predjelu voda stagnira dulje vremena te se stvaraju nepovoljni uslovi za razgradnju organske tvari koja se postepeno sve više nakuplja. Tabela br. 9. Mehanički sastav po Kopeckom u l!)/o čestica Surova Teksturna Oznaka Dubina I II III IV glina oznaka profila u cm <0,001 0.01— 0,05— 0,1— <0,002 mm 0,05 mm 0,1 mm 2,0 mm mm Mineralno močvarno dosta humozno Profil 6 3—2020—55 55—66 65,2349—62 64,38 32,2943,94 31,21 1,994,27 3,74 0,492,17 0,67 20,47 25,75 15,37 glinasto jako koloidno glinasto ilovasto jako koloidno glinasto umjereno koloidno Mineralno močvarno jako humozno Profil 7 0—12 63,54 33,18 0,11 25,70 f^tloidn o 12—45 67,20 29,56 2,23 1,01 25,00 glinasto jako koloidno Rezultati analize navedeni u tabeli br. 9. pokazuju, da je mehanički sastav ovih tala teži od površine tla. U najdubljim horizontima t. j . u matičnom supstratu (ispitano sondom.", mehanički sastav je opet lakši (ilovast ili pjeskovito |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1960 str. 58 <-- 58 --> PDF |
ilovast) s obzirom na praporni karakter toga supstrata. Retencioni kapacitet za vodu (tab. 10.) je osrednji, kapacitet za zrak je izrazito nizak te pada gotovo ispod fiziološki aktivnog minimuma. Iz teškog mehaničkog sastava može se zaključiti da je propusnost ovih tala uglavnom niska i da se stoga (oborinska, poplavne) vode na njima zadržavaju (stagniraju) dulje vremena. Oba podtipa tla su već od površinskog horizonta jako koloidna, no premještanje koloidnih čestica u niže horizonte vrši se u veoma ograničenoj mjeri. Fizikalna svojstva Tabela br. 10. Apsol. kapacitet Oznaka Dubina Porozitet za vodu za zrak Specifič. težina profila u cm ´Vo vol. »/o vol. 9/o volumna fakt. Profil 6 10—20 46,24 43,25 2,99 1,43 2,66 30—35 47,36 43.67 3,69 1,50 2,85 Kemijska svojstva Tabela br. 11. Reakcija tla Oznaka Dubina pH Humus profila u cm nKCl HzO °/o Profil 6´ 3—20 5,45 6,38 3,84 20—55 5,57 6,56 2,09 55—66 6,84 7,72 66—120 7,47 7,99 Profil 7 0—12 5.35 6,30 8,57 12—45 5,46 6,68 1,73 Analize kemijskih svojstava (tab. br. 11.) pokazuju da je reakcija tla u nKCl-u površinskog horizonta u oba profila kisela do slabo kisela, a dublji horizonti koji su pod utjecajem matičnog supstrata neutralne su do alkalične reakcije. Reakcija tla u vodi kreće se od slabo kisele u površinskim horizontima do neutralne i alkalične u nižim horizontima i matičnom supstratu. Reakcija na vapno je pozitivna od 120 cm dubine u profilu br. 6. Zapadna Kusara, odnos.no od 115 cm u profilu Deš. ZAKLJUČAK Na osnovu ovih istraživanja izvršenih na terenu i u laboratoriju mogu se izvesti slijedeći zaključci: 1. Tla koja su se razvila na povišenim mjestima — gredama — označila sam u vrijeme istraživanja (t. j . 1956. g.) kao podzolirana šumska tla odnosno s obzirom na razlike koje su uvjetovane reljefom i dr., vrlo slabo i slabo podzolirana |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1960 str. 59 <-- 59 --> PDF |
tla. Prema legendi pedološke karte Jugoslavije sačinjenoj na osnovu najnovijih istraživanja i saznanja o genezi i klasifikaciji tala, tla spomenute grupe spadaju dijelom u isprana smeđa šumska tla — lesivirana, te parapodzolasta tla. Na gredama koje su pod utjecajem većeg vlaženja razvio se parapodzol (pseudoglej). Ovom prilikom opisani su pofili podzoliranih šumskih tala odn. vrlo slabo i slabo podzoliranih tala koja pripadaju pretežno ispranim smeđim šumskim tlima (lesivirana). Pored procesa zakiseljavanja u ovim tlima opaža se i odnošenje koloida iz površinskih horizonata tla u dublje horizonte. Na temelju ispitivanja sadržaja grubo koloidnih čestica gline (manjih od 0,002 mm) može se utvrditi da su ova tla uglavnom umjereno do jako koloidna. Fizikalna svojstva, o kojima ovisi režim vode i zraka, su povoljna, naročito u tlima na mikrouzvisinama. Tla na nešto nižim položajima su težeg sastava, jer na njih često utječe veća vlaga, a pokazuju ponekad i znakove zamočvarivanja. Sadržaj humusa kreće se oko 2—6" o- Tla su obrasla sastojinama hrasta lužnjaka s grabom. Ponekad je njima primješan brijest i jasen, lipa i klen. Ponegdje su obrasla čistim sastojinama hrasta uz primjesu graba, a mogu u manjoj mjeri biti primješani brijest i ev. jasen. Vlažnija mjesta naseljava hrast, jasen i brijest. 2. U nizama (depresiama) javljaju se močvarna tla. Ona su pod utjecajem stajaćih površinskih kao i visokih podzemnih voda u toku gotovo čitave godine. Zbog teškog mehaničkog sastava tla su prilično nepropusna. U ovisnosti od utjecaja reljefa i podzemne vode stvara se plići ili dublji teško propusni glej horizont. Obrasla su uglavnom sastojinama jasena i hrasta. U barama pridolazi barska vegetacija, jer su gtovo u toku čitave godine pod vodom. S obzirom na uzrast, dimenzije i druga svojstva mnogih lijepih i vrijednih sastcjina ovog područja, može se kazati da stanišne prilike ovdje pogoduju uzgoju hrasta lužnjaka i ostalih već spomenutih vrsta drveća. Na to upućuju i svojstva većine istraženih profila. Tamo gdje kapacitet za zrak pokazuje niske vrijednosti, zatim zbijenost, uvjetovani često i negativnim utjecajem paše i drugih faktora, šumsko gospodarenje nastoji popraviti raznim načinima kod provođenja pojedinih šumsko uzgojnih mjera. Ovo je od posebne važnosti kod osnivanja kultura topola koje pokazuju pravilan razvitak i prirast na tlima dobrih svojstava s naročitim zahtjevom na povoljne odnose vode i zraka u tlu. Naime, prema našim orijentacionim istraživanjima provedenim, u nekoliko šumskih predjela ovog područja pokazalo se, da je prirast sastojina, i drugih vrsta drveća, naročito ovisan o fizikalnim svojstvima tla, a napose kapacitetu za zrak. Ispitane sastojine na tlima niskog kapaciteta za zrak pokazivale su slabiji prirast od sastojina na tlima povoljnog zračnog kpaciteta. Da bi se pak tečno i sigurno utvrdio odnos između fizikalnih svojstava tla i sastojinskog kvaliteta i prirasta, potrebna su svakako mnogo opsežnija istraživanja odnosa tla i sastojina. LITERATURA: i. Babogreda c Đ.: Melioracija degradiranih sastojina u Bosutskom području Zagreb 1952. 2. Đakovi ć B.: Primjena metode izračunavanja vodnog režima u tlu, Građevinar 1956. 3 Đakovi ć B.: Poljoprivredno melioratlvna osnova Biđ-Bosut Zagreb 1957. 329 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1960 str. 60 <-- 60 --> PDF |
4. Gračani n M.: Mali pedološki praktikum, Zagreb 1950. 5. Gračani n M.: Mjesečni kišni faktori i njihovo značenje u pedološkim istraživanjima, PZS 12, Zagreb 1950. 6´. Gračani n M.: Pedologija III, Zagreb 1951. 7. Horva t I.: Biljnociološka istraživanja šuma u Hrvatskoj, Glasnik za šum. pokuse br. 6, Zagreb 1938. 8. Jugo B., Kovačević P.. Kurtagić M i dr.: Ekološki uvjeti poljoprivredne proizvodnje istočne Slavonije i Baranje, Zagreb 1953. 9. Kovačevi ć J.: Vegetacija Biđ-Bosutskog polja, Zagreb 1958. 10. Moskovi ć A.: Tipovi tla u Slavoniji, VGPH, Zagreb 1914. 11. Seiwert h A.: Suše li se hrastovi zbog promjene tla, Gl. za šum. pok. br. 1. Zagreb 1926. 12. Stebu t A.: Još o uzrocima sušenja hrasta u Slavoniji, Gl. Min. polj., 1925. 13. Šando r F.: Slanjače u Hrvatskoj i Slavoniji, VGPHS, Zagreb 1912 13. 14. Škori ć A.: Degradacija černozema, Zagreb 1956. 15. Takši ć J.: Prinos poznavanju prapora ist. Hrvatske, Zagreb 1947. 16. Thornthwait h C. W.: An approach toward a rational classification of climate. The geographical rewiew No I, New York. 17. Vajd a Z.: Utjecaj klimatskih kolebanja na sušenje hrastovih posavskih i donjopodravskih nizinskih šuma, Zagreb 1948. A CONTRIBUTION TO THE KNOVVLEDGE OF FOREST SOILS OF THE BOSUT REGION Summary The author presents a few results of an investigation of forest soils in the Bosut region. The Bosut lowland area represents both the largest and main complex of the Sava basin forests. The specific ecological factors of this area have conditioned the development and subsistence cf lowland forests of Pedunculate Oak belonging to the communitv of Querceto-Genistetum elatae Horv. The investigations carried out for orientation have proved that in addition to the parent material, climate etc. the formation and distribution of soil types is here considerablv influenced by the relief. Accordingly there developed on higher localities — elevations — podzolized forest soils, or taking into consideration the differences conditioned by the relief etc. very weakly and weakly podzolized soils respectively. According to the most recent soil nomenclature the mentioned groups belong partly to leached brown forest soils and parapodzolic soils. On higher localities (elevations) which are under the influence of a greater moisture there developed a parapcdzol (pseudogley). On this occasion there were described the profiles of podzolized forest soils as well as those of very weackly and weakly podzolized soils respectively, which belong predominantly to the leached brown forest soils. Besides the process of acidification in these soils is also being observed a downward movement of colloids from the surface horizons to deeper horizons. The examination of the content of colloid clay particles (sized < 0.002 m. m.) shows that these soils are mainly mođerately to strongly colloidal. The soils are covered with stands of Pedunculate Oak (with Hornbeam). Soraetimes to these stands are admixed the following tree species: Elm and Ash, Lime and Common Maple. On low-l;ying localities (depressions) occur swampy (hydrogeneous) soils. They are under the influence of stagnat surface waters as well as high-level ground- waters almost throughout the year. Owing to their heavy mechanical composition they are rather jmpermeable. Described was the profile of the mineral swampy and fairly humous soil on loess and mentioned were the properties of this soil as well as those of a mineral swampy and strongly humous soil. The physical properties of these soils are chiefly insatisfactory, their mechanical composition is heavy. They are covered with stands of Ash and Oak. In svvamps there occurs a swamp vegetation because they almost never dry out in the course of the year. |