DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 9-10/1960 str. 48     <-- 48 -->        PDF

Specifične ekološke prilike staništa Posavine uvjetovale su ovdje pretežno
razvitak nizinskih šuma hrasta lužnjaka (Quercus robur). Uz hrast lužnjak pridolaze
još kao glavne vrste drveća poljski jasen (Fraxinus angustifolia Vahl.),
te nizinski brijest (Ulmus campestris). Brijesta nalazimo danas mnogo manje
nego ranije, jer se on masovno suši i propada od t. zv. holandske bolesti. Uz
glavne vrste često pridolaze još grab, lipa, vez, topole i crna joha. Sve ove vrste
drveća javljaju se uglavnom u smjesi, i to u različitom omjeru, a među njima
gotovo redovne dominira hrast. Osim mješovitih sastojina hrasta lužnjaka s brijestom
i jasenom, nalazimo na ovom području i čiste, umjetno podignute, lužnjakove
sastojine. Mješovite sastojine uzgojene su prirodnim podmlađivanjem
oplcdnom sječom.


Hrast pridolazi na višim položajima (gredama) i plićim depresijama, a grab,
klen i lipa također na gredama; jasen naseljuje niža mjesta (niže), a brijest se
javlja ponekad na gredama sa hrastom, ali i na nižim položajima s hrastom i
jasenom. Najniže položaje — depresije — obrašćuje jasen, zatim topola, vrba ili
na ovim položajima i nema šuma, već su obrasli barskim travama i šašom


U teku našeg stoljeća počele su mnoge starije, naročito čiste, sastojine hrasta
lužnjaka, u području Posavine, pa tako i u Bosutskom području, fiziološki
slabiti i propadati. Istraživanjem uzroka sušenja (17) ustanovljeno je da su osim
premjenjenog vodnog režima, na sušenje ovih sastojina utjecala i kolebanja
klime. Naime, unazad 40 godina javljaju se dulja sušna razdoblja koja uvjetuju
nepovoljne klimatske i hidrografske prilike za šume hrasta lužnjaka. Smanjenju
prirasta i sušenju hrastovih sastojina doprinijeli su mnogo i masovni napadi
gubara i drugih štetnika. Osim ovih uzroka treba spomenuti i negativan utjecaj
čistih sječa na kvalitet tla, koje su bile izvođene na velikim površinama, kao i
loš utjecaj paše, jer i ona nepovoljno djeluje na svojstva tla (čini ga zbitim,
neprozračnim i t. d.). Sve ovo uzrokuje opet dalje niz nepovoljnih činilaca o
kojima ovisi ishrana i život drveća.


Šumska tla Bcsutskog područja nisu dosada bila istraživana. Pored istraživanja
koja su vršili Sandor i Mosković (13, 10), zatim S t e b u t, Seiwert
h i Skcri ć (11, 12, 14) u nekim predjelima Slavonije, poljoprivredna
tla istočne Slavonije i Baranje istraživali "su u novije vrijeme B. Jugo , P. K o-
v a č e v i ć, M. K u r t a g i ć i dr. (8), a kasnije B Đ a k o v i ć (3). Autori B. Jugo,


P. Kovačević, M. Kurtagić i dr. razlikuju u području istonče Slavonije slabo,
srednje i jako degradirani černozem, zatim pedzolirana, močvarna i aluvijalno
močvarna tla. Smeđe šumsko tlo po Moskoviću. označili su kao vrlo slabo podzolirano,
a sivo šumsko tlo kao slabo podzolirano.
Intenziviranje šumske proizvodnje u Bosutskom području, uzgojem ne
samo kvalitetnog hrasta, već i unošenjem listača (c. oraha, javora i dr.), kao i
uzgojem vrsta brzog rasta (prvenstveno eurameričke topole), iziskivalo je barem
crijentacicna ispitivanja svojstava šumskih tala. Rezultati ovih ispitivanja
predstavljaju za sada samo prilog poznavanju šumskih tala s ciljem da se ona
kasnije dopune.


Profili koji su ovdje opisani ili za koje se navede samo analize njihovih
svojstava snimljeni su u šumskim predjelima Lože, Južno Boljkovo, Bok. Sjeverno
Bcljkovc, Vrapčana, Zapadna Kusara i Deš.*


* Profili ovih šumskih predjela označeni su u daljnjem tekstu i tabelama kako
slijedi: Profil 1 — šumski predjel Lože. profil 2 — š. p. Bok, profil 3 — š. p. Južno
Bcljkovo, profil 4 — š. p. Sjeverno Boljkovo, profil 5 — š. p. Vrapčana, profil 6 —
š. p. Zapadna Kusara, profil 7 — š. p. Deš.