DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1960 str. 63 <-- 63 --> PDF |
polju, da b: projektna služba i proizvodnja mogle da se koriste ovim rezultatima. Na fakultetima bi trebalo posvetit; veću pažnju osposobljavanju studenata za projektovanje i uopšte za izradu ekonomskotehničkih studija i analiza čemu se do sada nije posvećivala dovoljna pažnja. 5. Savez ITŠIDJ, kao stručna i društvena organizacija, treba zajedno sa Socijalističkim savezom, Sindikatom drvodjelskih radnika i drugim zainteresovanim organizacijama i ustanovama da preduzme energične mere u pravcu likvidiranja negativnih pojava koje se javljaju u vezi sa izradom investicionih programa i projekata, da povede odlučnu borbu protiv svake deformacije stručnog i moralnog lika naših stručnjaka, borbu protiv nestručnog i nesavesnog odnosa prema izrad; projekata, razvoju šumske privrede i industrije drveta. Težište ove akcije treba da bude u našim opštinskim i sreskim organizacijama. Onim stručnjacima, koji daju otpor zahtevima nekim investitorima da učestvuju u izradi projekata koji nisu u skladu s daljim razvitkom šumske privrede, treba pružiti svaku i punu podršku. Međutim, protiv stručnjaka, koji ne vode računa o svemu ovom, treba primjenjivati sankcije koje previđaju statuti naših organizacija, a u krajnjem slučaiu zahtevati da im se zabrani rad na projektovanju. Ova akcija Saveza ITŠIDJ treba da ima karakter odlučne i trajne borbe protiv negativnih pojava u vezi sa izradom investicionih programa i projekata u šumskoj privredi i industriji drveta. To je zadatak Saveza kao stručne i društvene organizacije inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije. Isto tako to je i zadatak svakog od nas, inženjera i tehničara, kao građana, pa ovu borbu treba preneti iz Saveza i na naša radna mesta i tamo se boriti uporno i beskompromisno protiv negativnih pojava. Savez inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Jugoslavije SJEĆANJE NA DVA GLASOVITA CEHOSLOVAKA PROF. J. KONSELA I DR. A. NEMECA Nešto prije godinu dana ugrabila je smrt dva poznata čehoslovačka šumarska radnika — prof. ing. dr. h. c. Josipa Konšela i ing. dr. Antonia Nemeca. Obojica su bili dobro poznati mnogim našim šumarima, koji su stekli svoje obrazovanje u ČSR ili inače podržavali veze sa čehoslovačkim šu marima. Obojica su bili cdani prijatelji Jugoslavije i jugoslavenskih šumara. Prof. Konšel rodio se god. 1875. u Moravskoj. Po završetku gimnazije i bogoslovije završio je šumarske studije na Visokoj šumarskoj školi u Beču. Već kao mladi šumarski inženjer usmjerio je svoj životni put u oblasti unapređenja čehoslovačkog šumarstva, na čemu je uspješno radio preko pet decenija. Svojih prvih desetak godina službe djelovao je kao taksator i glavni direktor Šumskog gospodarstva Olomoučke nadbiskupije. Ondje je stekao bogata iskustva pri izradi gospodarskih planova za velike šumske komplekse, koji su se sterali od nizinskih predjela, do visokih gorskih položaja u Beskidima. Neumornim studijem izgradio se u stručnjaka svjetskog glasa iz oblasti uzgajanja šuma. God. 1923. dolazi na Šumarski fakultet u Brno. gdje kao profesor uzgajanja šuma razvija opsežan naučni i nastavnički rad. Njegovim zalaganjem odanle su izašle generacije dobro spremnih šumarskih inženjera. Prof. Konšel je osnivač naučno-istraživačkcg rada na polju uzgajanja šuma u CSR. Tome radu dao je smjer i okvir za duži period vremena. Svojim djelom »Uzgajanje šuma u biološkom smislu« iz 1931. godine (543 str.) svrstava se on među prve stručnjake, koji obrađuju taj predmet na kompleksnim biološkim osnovama. Veliku brigu posvećuje on i ekološkim osnovama uzgajanja šuma. Poznate su njegove studije o šumskom staništu. U svom naučnom radu prof. Konšel ulazi duboko u probleme moderne tehnike uzgajanja šuma. Već oko god. 1930. naglašava važnost fitocenoloških istraživanja kao osnova za unapređenje uzgajanja šuma. Pridaje veliku pažnju problemima prorjeda i njihovoj važnosti u uzgajanju šuma. Poznata je Konšelova metoda prorjeđivanja. Pred kojih 30 godina zalagao se za svoj posebni oblik srednje šume. U literaturi poznata je Konšelova metoda oplodne, kao i Konšelova metoda preborne sječe. Prof. Konšel mnogo je doprinio unapređenju šumskih objekata Šumarskog fakulteta u Brnu. U Šumariji Hady stvorio je niz školskih primjera dobro njegovanih, kao i dobro obnovljenih sastojina, koje su posjetili mnogi stručnjaci iz čitave Evrope. Prof. Konšel je svojim neumornim radom znatno zadužio svoju užu struku — uzgajanjem šuma ne samo u CSR nego i daleko izvan njenih granica. Dr. A. Nemec umro je u dobi od 64 god. Bio je naučni suradnik Instituta za šumarska istraživanja Cehoslovacke Akademije poljoprivrednih nauka u Pragu, Bio je po |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1960 str. 64 <-- 64 --> PDF |
znati šumarski biokemičar i pedolog. Poslije svršenih studija kemije bio je asistent iz Kemijske tehnologije, agrokemije i proizvodnje bilja u Pragu. God. 1920. postao je predstojnik Biokemijskog odjela Instituta za biljnu proizvodnju u Pragu. Od 1923. bio je stalni ekspert u Institutu za šumarska istraživanja, a od 1935. šef Odjela za šumarsku biokemiju i pedologiju tog Instituta, gdje ga je zatekla smrt. Naučna djelatnost dra. Nemeca bila je vecma opsežna. On je mnogo doprinio rješavanju problema iz oblasti ishrane drveća, kao i odnosa šumskih sastojina i tla. Poznata su njegova proučavanja utjecaja jednodobnih monokultura na fizikalna i kemijska svojstva tla, kao i utjecaja gospodarskih mjera na hraniva u šumskim tlima. Osobitu pažnju poklonio je proučavanju humusa, aciditeta i mjestanca u šumskim tlima. Poznata su njegova proučavanja degradiranih šumskih tala, gdje je došao do vrlo uspješnih rezultata i pronašao najpovoljnije metode melioracije takvih tala gnojenjem. DCMACA STRUČNA LITERATURA Fukarek, P.: Prilog poznavanju crnog bora (Pinus nigra Arn. s. Lat.). Radovi poljoprivredno- šumarskog fakulteta. B. Šumarstvo. 3. pp. 1-92. Sarajevo, 1958. Autor u raspravi monografskog značenja »Prilog poznavanju crnog bora (Pinus nigra Arn. s. lat.) uhvatio s uspjehom u kcštac da se snađe, odnosno da napravi neki red u taksonomiji i horologiji crnog bora. Uz Predgovor i Pogovor — rasprava ima četiri poglavlja: I. Problemi nomenklature, II. Cjelokupni areal rasprostranjen ja i IV. Rasprostranjenje u Bosni i Hercegovini. U poglavlju o nomenklaturi crnog bora su iscrpno i pregledno obrađeni stari i novi izvori sistematike, odnosno dendrološke literature. Crni bor spada u biljne vrste, sa vrlo zamršenom i do danas nepreglednom taksonomijom. Autor navodi jedan eklaktantan primjer zbrke oko taksonomije crnog bora. U »Šumarskom priručniku « (1949) u tri članka od tri stručnjaka navode se za crn; bor slijedeći nazivi: Pinus nigra An., Pinus laricio Poir. i Pinus maritima Mili. U svojim izlaganjima o taksonomiji crnog bora autor počima s C. Clusius-om (Pinus Pinaster alter´a Clusinus 1576), te nastavlja s Mathiolijem (Pinus maritima Dr. Nemec objavio je 6 knjiga, i to: Gnojenje šumskih kultura (I. Šumski rasadnici; II. Melioracije zakržljalih kulturasastojina), Biokemija šumskog drveća, Analiza tresetnih gnojiva, Tipovi šumskih tala. U posljednjem djelu sadržani su vrlo značajni rezultati dugogodišnjeg rada na ovom problemu, kako je to istaknuto u recenziji te knjige u Šumarskom listu za god. 1958. (str. 71). Dr. Nemec napisao je preko 200 naučnih radova i oko stotinu praktičnih i popularnih članaka. Njegov naučni rad poznat je daleko izvan granica ČSR. To najbolje vidimo u. djelu »Forest Fertilisation«, internacionalnoj bibliografiji o gnojenju šumskih tala iz 1955. g., gdje je obuhvaćeno 699 naslova raznih radova i članaka i gdje je citirano 87 radova dra. Nemeca. Preranom smrću dra. Nemeca izgubilo je čehoslovačko šumarstvo, kao i šumarstvo cijele Evrope, vrijednog naučnog radnika, koji je svojim neumornim radom proširio djelokrug šumarske nauke u svjetske razmjere. Prof. dr. M. Anić altera Mathioli), Millerom (Pinus maritima Miller 1763), Arnoldom (Pinus nigra Arnold 1785) i t. d. Novija taksonomična shvaćanja o taksonomiji crnog bora je dao bečki florista Rcninger, koji je razlikovao istočno-mediteranske i zapadno-mediteranske svojte. U novije vrijeme belgijski dendrolog Delevoy je usvojio i nastavio Roningerovu taksonomiju crnog bora. On za Pinus nigra Arnd. razlikuje dvije podvrste: ssp. occidentalis Delevov i ssp. orientalis Delevov. Češki denromog Svoboda usvaja u principu Delevoy-ovu teksonomiju, ali ju proširuje (klimatipovi). Češki botaničar Novak razrađuje sistematiku crnog bora na bazi eko-tipova. Na osnovu iscrpne iznesene materije o sistematici crnog bora autor iznosi reviziju, usvajajući Delevoy-ovu podjelu na istočne i zapadne grupe svojti: A. ZAPADNE GRUPE SVOJTI I. Pinus Clusiana Clemente in Arias: 1. ssp. mauretanica Maire et Peyerinhof, 2 ssp. Salzmani Janchen: var: pyrenaica Gren. et Godr., 3 ssp. hispanica Cook. II. Pinus Laricio Poiret in L a m k : U ssp. corsicana Loud., 5 ssp. calabrica Delamare. |