DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1960 str. 64     <-- 64 -->        PDF

znati šumarski biokemičar i pedolog. Poslije
svršenih studija kemije bio je asistent
iz Kemijske tehnologije, agrokemije i proizvodnje
bilja u Pragu. God. 1920. postao
je predstojnik Biokemijskog odjela Instituta
za biljnu proizvodnju u Pragu. Od
1923. bio je stalni ekspert u Institutu za
šumarska istraživanja, a od 1935. šef Odjela
za šumarsku biokemiju i pedologiju tog
Instituta, gdje ga je zatekla smrt.


Naučna djelatnost dra. Nemeca bila je
vecma opsežna. On je mnogo doprinio rješavanju
problema iz oblasti ishrane drveća,
kao i odnosa šumskih sastojina i tla.
Poznata su njegova proučavanja utjecaja
jednodobnih monokultura na fizikalna i
kemijska svojstva tla, kao i utjecaja gospodarskih
mjera na hraniva u šumskim tlima.
Osobitu pažnju poklonio je proučavanju
humusa, aciditeta i mjestanca u
šumskim tlima. Poznata su njegova proučavanja
degradiranih šumskih tala, gdje
je došao do vrlo uspješnih rezultata i pronašao
najpovoljnije metode melioracije
takvih tala gnojenjem.


DCMACA STRUČNA LITERATURA


Fukarek, P.: Prilog poznavanju crnog
bora (Pinus nigra Arn. s. Lat.). Radovi poljoprivredno-
šumarskog fakulteta. B. Šumarstvo.
3. pp. 1-92. Sarajevo, 1958.


Autor u raspravi monografskog značenja
»Prilog poznavanju crnog bora (Pinus
nigra Arn. s. lat.) uhvatio s uspjehom u
kcštac da se snađe, odnosno da napravi
neki red u taksonomiji i horologiji crnog
bora. Uz Predgovor i Pogovor — rasprava
ima četiri poglavlja: I. Problemi nomenklature,
II. Cjelokupni areal rasprostranjen
ja i IV. Rasprostranjenje u Bosni i
Hercegovini.


U poglavlju o nomenklaturi crnog bora
su iscrpno i pregledno obrađeni stari i novi
izvori sistematike, odnosno dendrološke
literature. Crni bor spada u biljne vrste,
sa vrlo zamršenom i do danas nepreglednom
taksonomijom. Autor navodi jedan
eklaktantan primjer zbrke oko taksonomije
crnog bora. U »Šumarskom priručniku
« (1949) u tri članka od tri stručnjaka
navode se za crn; bor slijedeći nazivi:
Pinus nigra An., Pinus laricio Poir.
i Pinus maritima Mili.


U svojim izlaganjima o taksonomiji crnog
bora autor počima s C. Clusius-om
(Pinus Pinaster alter´a Clusinus 1576), te
nastavlja s Mathiolijem (Pinus maritima


Dr. Nemec objavio je 6 knjiga, i to: Gnojenje
šumskih kultura (I. Šumski rasadnici;
II. Melioracije zakržljalih kulturasastojina), Biokemija šumskog drveća,
Analiza tresetnih gnojiva, Tipovi šumskih
tala. U posljednjem djelu sadržani su
vrlo značajni rezultati dugogodišnjeg rada
na ovom problemu, kako je to istaknuto
u recenziji te knjige u Šumarskom listu
za god. 1958. (str. 71). Dr. Nemec napisao
je preko 200 naučnih radova i oko stotinu
praktičnih i popularnih članaka. Njegov
naučni rad poznat je daleko izvan granica
ČSR. To najbolje vidimo u. djelu »Forest
Fertilisation«, internacionalnoj bibliografiji
o gnojenju šumskih tala iz 1955. g.,
gdje je obuhvaćeno 699 naslova raznih radova
i članaka i gdje je citirano 87 radova
dra. Nemeca.


Preranom smrću dra. Nemeca izgubilo je
čehoslovačko šumarstvo, kao i šumarstvo
cijele Evrope, vrijednog naučnog radnika,
koji je svojim neumornim radom proširio
djelokrug šumarske nauke u svjetske razmjere.
Prof. dr. M. Anić


altera Mathioli), Millerom (Pinus maritima
Miller 1763), Arnoldom (Pinus nigra Arnold
1785) i t. d.


Novija taksonomična shvaćanja o taksonomiji
crnog bora je dao bečki florista
Rcninger, koji je razlikovao istočno-mediteranske
i zapadno-mediteranske svojte.
U novije vrijeme belgijski dendrolog Delevoy
je usvojio i nastavio Roningerovu
taksonomiju crnog bora. On za Pinus nigra
Arnd. razlikuje dvije podvrste: ssp. occidentalis
Delevov i ssp. orientalis Delevov.
Češki denromog Svoboda usvaja u principu
Delevoy-ovu teksonomiju, ali ju proširuje
(klimatipovi).


Češki botaničar Novak razrađuje sistematiku
crnog bora na bazi eko-tipova.


Na osnovu iscrpne iznesene materije o
sistematici crnog bora autor iznosi reviziju,
usvajajući Delevoy-ovu podjelu na
istočne i zapadne grupe svojti:


A. ZAPADNE GRUPE SVOJTI
I. Pinus Clusiana Clemente in
Arias: 1. ssp. mauretanica Maire et Peyerinhof,
2 ssp. Salzmani Janchen: var: pyrenaica
Gren. et Godr., 3 ssp. hispanica
Cook.
II. Pinus Laricio Poiret in
L a m k : U ssp. corsicana Loud., 5 ssp. calabrica
Delamare.